Već smo godinama svjesni da se naše okruženje mijenja, no postoji li veza između naše beauty rutine i globalnih promjena?

Prema Business Insideru, industrija ljepote je 2019. godine vrijedila 532 milijarde dolara, a unatoč sporom rastu zbog krize prouzročene bolešću COVID-19, procjenjuje se da bi 2025. trebala dosegnuti čak 716 milijardi. Malo-pomalo uspjela se infiltrirati u sve pore našeg života, a njezin utjecaj na globalnu ekonomiju već je sada golem. Isto se, nažalost, može reći i za njezin negativan utjecaj: već sama njezina veličina čini je jednim od najvećih svjetskih zagađivača, što je rezultiralo skretanjem pozornosti i (sasvim opravdanim) kritikama usmjerenim na glavne igrače, od kojih se očekuje da preuzmu svoj dio odgovornosti i svoje resurse usmjere na rješavanje problema.
Kao glavni krivac identificirana je plastična ambalaža u kojoj, slobodno možemo reći, dolazi većina proizvoda za njegu - od sapuna i šampona, do seruma i tonika. Tome treba dodati i trend, posebice među mlađim generacijama, da muškarci sve ranije i sve češće koriste beauty proizvode. Trenutačno je teško reći koliko će se brzo pokazati njegov utjecaj na okoliš.
ZELENIJA BEAUTY RUTINA
Klimatska kriza jača iz godine u godinu i ma koliko se naši individualni izbori mogu činiti beznačajnim u odnosu na goleme društvene izazove, oni su itekako važni. Gledamo li industriju ljepote kao jedan od najvećih onečišćivača, jasno je da sve odluke vezane uz našu beauty rutinu imaju težinu: od toga koje proizvode kupujemo i koliko često do toga trošimo li ih ekonomično te završavaju li na kraju svog životnog vijeka na odlagalištu otpada.
Prema Euromonitor Internationalu, samo u 2018. prodano je više od 152 milijarde proizvoda za ljepotu i osobnu njegu diljem svijeta – a velik dio te ambalaže nikada neće biti recikliran. Ono što trenutačno znamo jest da se količina plastičnog otpada, poput boca, staklenki i vrećica, u Sjedinjenim Američkim Državama od 1960-ih povećala 120 puta. Pridodamo li tim brojkama i novu publiku koja je donedavno vrlo rijetko i bojažljivo isprobavala trendove, gledano s ekološke strane stvari se ne kreću u dobrom smjeru.
Recikliranje je divno, ali problem je što se ambalaža u kozmetici uglavnom proizvodi od miješane plastike koja se ne može reciklirati. Upravo zato se i toliko radi na osmišljavanju novih oblika i načina pakiranja proizvoda. Nužnost je majka svih izuma i svjedoci smo nekih vrlo maštovitih rješenja. Stisnuti sa svih strana, brendovi su ušli u utrku za novim, zelenim rješenjima koja obećavaju iste performanse proizvoda, ali bez tereta uništavanja okoliša.
Osobno, kupnja bez grižnje savjesti zvuči super i uvijek se radije odlučujem za takve nego za klasične varijante jer želim biti u miru sa svojim izborima. Nisam sigurna koliko su oni zaista bolja opcija za budućnost našeg planeta, ali sam optimistična. Vidim da se brendovi bore i eksperimentiraju s novim tehnologijama, vidim promjene iako su pomaci zasad mali.

U novoj, zelenijoj beauty ambalaži iskristaliziralo se nekoliko struja, a prednjače pakiranja koja dolaze u staklenoj ambalaži s pipetama. Smatra se da je začetnikom ovog trenda brend Ordinary. Tu je i sve veći broj eco-friendly brendova s proizvodima u ambalaži koja se nakon korištenja ne baca jer se može nabaviti 'punjenje' – od tekućih sapuna koje možete pronaći u svakom DM-u do mnogo sofisticiranijih, luksuznih proizvoda koji nude refill svojih mirisa, seruma, tonika…
Sve je popularnija i amabalaža od recikliranog kartona (francuski gigant L'Oréal prošlog je ljeta pokrenuo liniju krema za sunčanje La Roche-Posay u pakiranjima na bazi papira), kao i kruti sapuni, šamponi i kupke koji se često nude bez ambalaže ili minimalno umotani u papir, kakve već godinama nudi Lush, pionir na tom području.
Staklenu ambalažu vrlo je brzo i dobro prihvatila većina korisnika, uglavnom zato što izgleda profesionalno i odaje dojam luksuza, a i dobar je osjećaj držati u ruci staklenu bočicu. Uz njih obično idu pipete koje sadrže vrlo malo plastike i odličan su način za nanošenje proizvoda. Trenutačno je najveći nedostatak staklene ambalaže problem zadržavanja svježine i dugotrajnosti djelovanja aktivnih sastojaka.
Novi nišni brendovi mahom proizvode pakiraju u minimalistička, biorazgradiva pakiranja podložna recikliranju ili se pak okreću inventivnim riješenjima kako bi se izdvojili iz mora konkurencije. Neki od hrabrijih u posljednje se vrijeme odlučuju za ambalažu na bazi aluminija, no oni su zasad u manjini. Uz pitanje novih, zelenijih pakiranja, javlja se i pitanje adresirano korisnicima: treba li nam zaista baš toliko proizvoda?
KOLIKO JE DOSTA?
Trend minimalizma u smislu slobode od zamki potrošačke kulture oko koje smo izgradili svoj život sve je rašireniji. Njegovi sljedbenici postavljaju ključno pitanje: Koliko je dosta? Koliko nam stvari uistinu treba? Bacimo li pogled na pretrpane kupaonske police, vjerojatno ćemo si morati priznati da štošta gomilamo, a ne koristimo. 'Minimalisti' vjeruju u kupnju samo stvari koje uistinu trebamo ili želimo, koje često koristimo i koje (uglavnom) imaju neku korisnu funkciju u našem životu. Zvuči održivo i pohvalno, ali koliko je ljudi danas spremno doista slijediti takve smjernice, sasvim je druga priča.
Drugi aspekt samoodrživosti proizvoda, o kojem se intenzivno govori posljednjih nekoliko mjeseci, jest korištenje vode u formulama. Točnije - njezino izbjegavanje. Trend beauty proizvoda koji ne sadrže vodu dolazi iz Južne Koreje. Iako nije ni približno tako popularan kao ostali beauty trendovi iz te zemlje – poput sheet maski, BB krema ili svakodnevnog korištenja SPF krema, ipak se probija i sve češće spominje na blogovima i društvenim mrežama. Gotovo svi proizvodi za njegu lica imaju vodu na vrhu popisa sastojaka, što ima smisla jer je voda odlično otapalo. Svi ostali spojevi, od aktivnih sastojaka do filera, najbolje se otapaju u vodi, što osigurava jednostavno nanošenje i upijanje proizvoda u kožu. Osim toga, voda je jeftina i lako dostupna. Zašto onda mijenjati nešto što funkcionira? Situacija nije tako idealna i postoje dobri razlozi zašto se pojavio ovaj trend.
Dva glavna razloga su utjecaj vode na kožu te sve češća i opasnija nestašica vode. Koliko god to zvučalo čudno, proizvodi na bazi vode narušavaju prirodnu hidrolipidnu barijeru kože. Naime, voda tijekom isparavanja sa sobom odnosi i prirodna ulja koja imaju važnu ulogu u zaštiti epiderme. Većina proizvoda za njegu tijela i lica sastoji se 95% od vode, dok aktivni sastojci čine samo 5%. Pogledajte etikete na svojim šamponima, kremama ili serumima i primijetit ćete da je voda uvijek na prvome mjestu. Razvoj novih tehnologija omogućuje nam veću koncentraciju aktivnih sastojaka, čime se optimizira njihovo djelovanje i ubrzavaju promjene koje želimo vidjeti.

Drugi razlog je u izravnoj vezi s klimatskim promjenama, a to je dostupnost pitke vode u svijetu. Sve češće i opasnije suše stvarnost su u mnogim regijama pa su tako, primjerice, u Kaliforniji sve češće na snazi ograničenja zbog povijesnih suša, a gradovi poput južnoameričkog Cape Towna ili američkih metropola Los Angelesa, Miamija i Salt Lake Cityja uskoro bi mogli ostati bez vode. Nama koji smo navikli na razbacivanje vodom to zvuči kao znanstvena fantastika, no to je, nažalost, stvarnost. Svijet se mijenja, nužno je reagirati i prilagoditi se novonastaloj situaciji.
U skoroj budućnosti će brendovi koji mogu ponuditi proizvode s formulama koje osiguravaju odlične performanse, ne troše vrijedne resurse i imaju mali utjecaj na onečišćenje zasigurno preuzeti vodeću ulogu na tržištu. Zasad nema jasnog pobjednika ni u jednoj kategoriji. Očito je jedino da se natjecanje sve više zaoštrava. A tako i treba biti! Navijamo za nova rješenja i vjerujemo u sposobnost lidera u prodručju znanosti i gospodarstva da pronađu rješenje ovog problema - ako ne u pet do dvanaest, onda barem minutu do dvanaest.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju Elle #234