PROŽIVLJAVATE LI BURNOUT- i što poduzeti u vezi toga?

Osjećate se poput robota, stalnog umornog robota, čiju su motivaciju zamijenili negativni komentari i cinizam, mentalne funkcije vam kopne... da, to je burnout!

Iskreno vas ne zanima ništa, ni ono što se događa drugima ni vama. Kad na nešto i reagirate, ispucavate negativne i cinične komentare, a inače niste takav tip. Vama, vedroj i nasmijanoj osobi sve češće prigovaraju zbog pesimističnog pristupa životu. Pravi znak za uzbunu trebao je zasvirati kad smo shvatili da nam je koncentracija na razini vinske mušice. Ako ne možemo zapamtiti ni najjednostavniju informaciju, a uronjeni smo u njih do gušenja, kako ćemo razmišljati, pamtiti i suvislo rasuđivati?

U mom poslu to se očituje na sljedeći način: 'Tko je napisao ove gluposti?' uznemireno pitam kolegu. 'Pa, ti', odgovara gledajući me kao luđakinju. Kao luđakinja čitam tekst i pokušavam se sjetiti, bilo čega. Obuzme me lagana jeza kad shvatim da sam vjerojatno bila opsjednuta jer se ne sjećam kad sam i zašto napisala te očigledne gluposti.

Ja, robot

Da smo roboti, bilo bi nam svejedno što smo u stanju kroničnog stresa, lako bismo funkcionirali pod stalno povišenom razinom adrenalina. Paradoksalno, tijekom evolucije preživjeli smo i razvili smo se kao vrsta zahvaljujući povremeno povišenoj razini hormona stresa ili kortizola, da bismo u 21. stoljeću zbog njega počeli sagorijevati.

Nekoć, kad bismo se našli u neposrednoj opasnosti, taj nam je mehanizam omogućavao da se fokusiramo i odlučimo hoćemo li 'bježati ili boriti se'. Kad bi opasnost prošla, vratili bismo se u normalno, opušteno stanje u kojem bi se uravnotežile naše psihofizičke funkcije. U protivnom, tijelo i mozak počnu otkazivati suradnju jer vide da imaju posla s budalom koja ne zna stati.

Veliki su izgledi da ste već duže vrijeme u stanju sagorijevanja. Usporedite svoja aktualna poslovna postignuća s onima otprije godinu-dvije. Već kad se uspoređujete prema principu 'nekad i sad', zapitajte se kakvi su vaši međuljudski odnosi, imate li potrebu zajedljivo odgovarati na svaki komentar i ulaziti u svađe ili ste se, naprotiv, povukli u sebe i zazirete od komunikacije na poslu i doma?

Pijete li više nego inače, jedete li išta osim, tu i tamo, sendviča i peciva? Kad ste se zadnji put zaspali čvrstim snom u komadu, a da to nije bilo padanje u nesvijest od umora i buđenje svakih sat-dva, samo kako biste zaključili da vam se i tako više ne isplati spavati jer vas čeka toliko toga... Kakvog ste zdravlja? Propisujete li sami sebi lijekove za sve više boljki koje vas muče jer, naravno, nemate vremena otići liječniku? Nastavite li tako, budite sigurni da hrlite prema jednoj od kroničnih bolesti. Dijabetes, pretilost, daljnje opadanje kognitivnih sposobnosti, depresija, infarkt... odaberite najizglednijeg kandidata koji vas čeka u neposrednoj budućnosti.

Izvor: Unsplash / Danny G

Izlazak iz začaranog kruga

Kažu, dijagnoza je pola izlječenja. Čitajući tekst, potvrdili ste ono što je svima oko vas već neko vrijeme jasno, 'pukli ste ko kokica'. Još nije kasno za povratak u normalu, ali nije da imate vremena na bacanje. Znanstvenici s Yalea otkrili su da dugotrajna izloženost intenzivnom stresu  smanjuje volumen sive tvari u dijelovima mozga zaduženima za samokontrolu. Kako gubimo kontrolu nad svojim reakcijama, nestaje i naše sposobnosti da se nosimo sa stresom. Sami počnemo stvarati stresne situacije, što bi rekli, ni iz čega. Upravo to nam se događa kad bezazlen komentar kolege ili partnera protumačimo kao napad i izazovemo sasvim nepotrebnu svađu.

Prije nego što vas nagomilani stres potpuno uvuče u začarani krug generiranja sve veće količine stresa, ozbiljno pristupite projektu – odmor. Doslovno se iskopčajte tako što ćete po dolasku doma pogasiti sve izvore distrakcije, od kompjutora i pametnih telefona, mejlova i SMS-ova do televizora i radija, izvorā loših vijesti. Kako bi vam prelazak iz nabrijanog okružja u oazu spokoja bio što bezbolniji, prije nego što se odvažite na konkretno vježbanje ili meditiranje, prošećite, otiđite s prijateljima na kavu. Ako nemate živaca i koncentracije za čitanje, slušajte glazbu.

Glazbena terapija

Usprkos činjenici da vam prijedlog glazbene terapije vjerojatno zvuči previše jednostavnim da bi uspio, nemojte ga odmah odbaciti. Brojna istraživanja potvrdila su ljekovite moći 'zvonke radosti'. Sam čin slušanja glazbe utječe na lijevu i desnu polutku, uključujući dio zvan 'reptilskim mozgom', što upućuje na našu iskonsku vezu s tom umjetnošću, ali i s frontalnim dijelom mozga i mezolimbičkim sustavom, koji su povezani s proizvodnjom i distribucijom moždanog opijata dopamina, tvari zadužene za ugodu.

Izvor: Unsplash / Daria Litvinova

Na pitanje što bismo trebali slušati, je li istina da bi to trebala biti klasična glazba jer utječe na povećanje inteligencije (ne nužno), neuroznanstvenici su otkrili da je glazbeni žanr potpuno nevažan, sve dok uživate u melodiji, harmoniji i ritmu. Naš glazbeni ukus razvija se tijekom adolescencije. Kako smo emocionalno najviše vezani uz glazbu koju smo slušali u razdoblju mladosti-ludosti, kad ostarimo naša amigdala i neurotransmiteri povezuju disco, elektro, rock ili hip-hop ritmove sa sjećanjima iz davne (uvijek bolje) prošlosti.

Omiljeni hitovi mogu popraviti raspoloženje, smanjiti osjećaj tjeskobe i promijeniti način na koji percipiramo svoju situaciju, svijet u kojem živimo. U istraživanju otprije četiri godine nizozemski znanstvenici potvrdili su da slušanjem vedre glazbe ispitanici percipiraju mahom sretne ljude oko sebe i obrnuto. Glazbena terapija pokazala se neobično uspješnom u borbi protiv stresa i depresije.

Tekst: Mihaela Batinić