Svjedočimo li novom žanru pjesništva na Instagramu?

18.06.2019. / 09:30

Poezija uzima maha na omiljenoj društvenoj mreži

Pojavila se napisana čistim fontom na pohabanoj pozadini, centrirana u oblik kvadrata na ekranu i dirnula nas jednako koliko i mi nju, na par sekundi. Dok ju ne pošaljemo u bazen prelistanih postova, to jest. U beskrajni pravac Instagramovog feeda.

View this post on Instagram
A post shared by Lines By Life (@lines_by_life) on Jun 17, 2019 at 12:33pm PDT

Karakteristično je za ovaj vid poezije da je kratak s prizvukom self-help filozofije. Savjetujući, ohrabrujući i promovirajući suosjećanje. Svaka poema traje upravo onoliko koliko i fotografija s oznakom #foodporn na objavi prije ili neka zbunjujuća, estetski privlačna grafika koja joj slijedi. No, njezinu jednostavnost ne treba shvatiti kao manjkavost, već uočiti prilagodbu mediju kroz koji se razvija.

View this post on Instagram

A post shared by @awordartist on Jun 17, 2019 at 2:19pm PDT

Veoma je ljudski taj vid adaptacije i osim što razotkriva male tajne ili osvještava ideje u natuknicama, iz svog formata izvlači ono najbolje. Često je spoj melankoličnih pjesmica slobodnog stiha duljine jedne rečenice i naizgled otisnutih znakova poput onih pisaćeg stroja. Za one koji su senzibilirani na vizualni jezik interneta, već i taj prepoznatljivi font stvara brzinsko ozračje sanjivih maštarija, zaboravljenih ideja ili skreće tok misli ka jednostavnim stvarima u životu kojih se ponekad valja prisjetiti.

View this post on Instagram

A post shared by Sarcastic way (@pensive__thoughts) on Jun 17, 2019 at 2:27pm PDT

View this post on Instagram

A post shared by Lines By Life (@lines_by_life) on Jun 17, 2019 at 2:28pm PDT

Poezija bi po nekima trebala otvarati nove vidokruge, no što s onim dobrim, ali previđenim mislima? Upravo poput neakve reklame za stvarni život, tu i tamo se među šarenim objavama pojavi haiku ili jednostavna rima. Istina, ideje iza svake Instagramove pjesmice nisu rezultat dubokoumne meditacije o životu, već kao što svraćaju pažnju na jednostavne užitke i probleme života, na jednako nenametljv način kratkim utiscima predstavljaju poeziju onima koji su premladi da bi ju shvaćali preozbiljno. To je u svakom slučaju dobro, što god kritičari govorili o njezinoj kakvoći.

View this post on Instagram

A post shared by Mitch Prax (@mitchprax_poetry) on Jun 17, 2019 at 2:27pm PDT

Zasigurno ju ozbiljnije shvaćaju oni koji ozbiljnije shvaćaju Instagram. Razlika između dva medija – knjige i ekrana veličine dlana – uvjetuje i pobornike oblika umjetnosti koji joj gravitiraju. Kiberni se poete iza pseudonima korisničkih imena tek trebaju dokazati, no neosporivi su dokazi da imaju glas i daj taj glas netko sluša. S tako umirujućim tonom, kako i ne bi?