Glavni grad u duhu umjetnosti
Završili ste kiparstvo na Likovnoj akademiji te postdiplomski program skulpture u javnom prostoru na Kineskoj umjetničkoj akademiji u Hangzhou. Kolika je razlika stvarati za stranu i domaću publiku?
Stvarati u javnim prostorima je divno jer je moguće doprijeti do šire publike izvan granica muzeja ili galerija. Znatiželja, zanesenost, ushit.. emocije su iste, tako da ne pronalazim razliku u publici Kine, ili drugih europskih zemalja.
Skulptura je umjetničko djelo koje rijetko koga ostavi ravnodušnim, koja iskustva s publikom su vas najviše iznenadila kada se radi o percepciji vašeg djela?
Taktilnost - želja mi je da se skulpture mogu osjetiti, dotaknuti, da je kontakt direktan, bez zadrške, odvajanja, ograda, prepreka. Ovo ljeto sam na poziv Jerice Ziherl, ravnateljice Muzeja Lapidarium u Novigradu, sudjelovala na 10. Međunarodnom festivalu vizualnih umjetnosti Arterija, osmišljenom kao platforma čiji je temelj promišljanje uloge suvremene umjetnosti u društvu te koja doprinosi komunikaciji i umrežavanju različitih umjetnika.
Umjetnici tako postaju nositelji i katalizatori promjena te na inovativan način pridonose novim pristupima, potiču na komunikaciju i senzibiliziraju publiku. Djevojčice Petra, Marisa i Klara koje ljetuju u Novigradu svakodnevno su mi bezrezervno i s velikim interesom pomagale pri postavu, te i same bile uključene u nastanak skulpture. I to je taj trenutak, kada se osjeća i živi umjetnost, kada je publika uključena, a ne isključena, djeca, odrasli, sami reagiraju, plešu, izražavaju se, nastaje čarolija.
Posljednju večer Arterije u atriju Muzeja Lapidarium iznimno talentirani Josip Konfic i Nenad Sinkauz izveli su eksperimentalni elektro-akustični performans. Reagirali su na samu lokaciju i oprostorili je zvukom, i sama sam u tom trenutku doživjela ambijent na jedan potpuno novi način što je apsolutno divan osjećaj.
Mislite li da u Zagrebu nedostaje stalnih instalacija po uzoru na Berlin ili neke druge svjetske metropole?
Da, sigurno. Zato su hvalevrijedni projekti i inicijative poput Projekta Okolo Tine Kovačiček i Ane Mikin u kojem ove godine i sama sudjelujem, a koji promišljenim urbanim umjetničkim intervencijama unosi novi život u gradsku svakodnevicu, ili Biljke i svirke, koje na intiman i poetičan način povezuju prirodu i glazbu. Zanimljiv je i projekt Mjesto izvedbe i stvaranje grada europske mreže Creart u kojem nastaju umjetničke intervencije u javnom prostoru u suradnji HDLU-a i Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Takvi projekti senzibiliziraju publiku, otvaraju mogućnost novog promišljanja javnog prostora, a time i promjenu.
Što biste savjetovali mladim umjetnicima koji tek traže svoje mjesto na kulturnoj sceni?
Da budu otvoreni i hrabri.
