„Anima“ - Druga lica Rovinja i Zagreba
U petak 31. srpnja u Muzeju Grada Rovinja-Rovigno bit će otvorena samostalna izložba fotografija Aleksandre Orlić. Izložba pod nazivom „Anima“ - Druga lica Rovinja i Zagreba koncpirana je kao foto-dnevnik koji bilježi utjecaj kriznih situacija, konkretno zagrebačkog potresa i globalne pandemije, na ulice ovih dvaju gradova.
Izložba će biti otvorena do 30. rujna pa ako se u ovom periodu nađete u blizini Rovinja nikako je nemojte propustiti.
Više o izložbi otkrila je kustosica Iva Körbler, čiji tekst prenosimo u nastavku.
“Fotografski dnevnici imaju svoju povijest, no uvijek su posebno iskustvo kada je u pitanju individualni talent fotografa, koji kroz svoj objektiv unosi vlastiti svjetonazor, spleen / atmosferu, misli i emocije u svaku fotografiju. Često se još uvijek može pročitati kako je fotografija objektivan medij prikazivanja stvarnosti, no to nipošto nije točno. Za Aleksandru Orlić fotografija je medij koji prenosi poruke i stavove, ali ta je razina njezinog djela iznimno izbalansirana s estetsko-umjetničkim doživljajem svake fotografije. Njezin crno-bijeli svijet dubokih sjena i svjetlih suncem okupanih prostora i volumena ne dokumentira samo urbano tkivo različitih gradskih vizura, aglomeracija i povijesno-kulturoloških konteksta, već u njima traži dušu tih specifičnih mjesta – njihovu animu. Vodeći se Jungovom idejom arhetipova, sjenâ i snage podsvijesti te kako Rovinj i Zagreb sada zrcale naša unutarnja stanja nakon korone i potresa, Aleksandra Orlić stvara dvije nove serije fotografija, na tragu ideje o gradu „kao pojačala naših unutrašnjih stanja“. Bilježeći korakom šetača kako su se Rovinj i Zagreb promijenili nakon ovih kriznih situacija – Zagreb kao ratom ranjeni grad nakon potresa, a Rovinj u svojoj ogoljenoj i čistoj ljepoti oslobođenih vizura, bez horde turista radi korone – fotografkinja kroz tjeskobu i melankoliju praznih prostorâ traga za ljepotom, svjetlom i nadom.
U određivanju kompozicije kadra svake pojedine fotografije, Aleksandra Orlić jednako precizno određuje i „hvata“ objektivom dio pločnika, kaldrme, neba, prostora trga, ulice, pogleda na neki detalj arhitekture – pa čak i voajerskog pogleda na naznaku nečijeg interijera – baratajući proporcijama, perspektivom i sviješću o Zlatnom rezu sasvim prirodno i nenametljivo.
Fenomenom urbanog mobilijara i znakova bavili su se mnogi istaknuti fotografi 20. stoljeća, od Paula Stranda i Thomasa Strutha ili legendarnog Brassaïa, do cijele plejade hrvatskih fotografa: Toše Dapca, Mladena Grčevića, Pere Vrankovića, Stanka Vrtovca, Mie Vesovića, Ivana Faktora, Damira Fabijanića, Fedora Vučemilovića, Luke Mjede i Miljenka Bernfesta. No, sjene, tragovi i zrake Sunca na fotografijama Aleksandre Orlić samo su njezine, autentične, proživljene; prepoznate u jednom djeliću sekunde na nekom zidu, pločniku ili trgu – i vjerojatno se više nikada neće ponoviti u takvom urbano-emotivnom kontekstu.”
Tekst: Lana Harjaček
Fotografije: Goran Čižmešija (portret), Aleksandra Orlić
