U sklopu fantastičnog programa međunarodnog festivala Organ vida dvoje će mladih umjetnik/ca imati svoje prve samostalne izložbe
Dok se ljeto lijeno primiče svome kraju, naši se rokovnici polako ispunjavaju sadržajima koji će nas uvesti u novu kulturnu sezonu. Nakon turbulentnog proljeća koje je naglo prekinulo uobičajeni ritam kulturne mašinerije zaželjele smo se evenata, premijera i otvorenja pa iako će nam nova normala zasigurno nametnuti svoja pravila, drž'mo fige da se samouvjereno krećemo prema bogatoj novoj sezoni.
Među događanjima koje jedva čekamo definitivno je međunarodni festival Organ vida, u posljednjem desetljeću orijentiran na umjetnost fotografije, a ove godine proširen interesima za vizualnu umjetnost u vrlo različitim intermedijskim inačicama pod vodstvom sjajnog kustoskog kolektiva koji čine Barbara Gregov, Lovro Japundžić, Klara Petrović, Luja Šimunović i Lea Vene.
U službenoj objavi stoji: „Jedanaesti Međunarodni fotografski festivalOrgan Vida– Neodlučne slike održat će se od 2. rujna do 4. listopada u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti gdje će biti postavljena glavna izložba na kojoj sudjeluje deset međunarodnih umjetnik/ca: Liza Ambrossio,Martha Frieda Friedel,Marko Gutić Mižimakov, Zhao Qian,Oskar Schmidt, Samar Al Summary, Indrė Urbonaitė, Emilio Vavarella, Shelli Weiler i Alba Zarite tri samostalne izložbe umjetnik/ca Meriem BennaniMisija tinejdžer/ke, Filipa Custicacrno-bijelo i Victorie SinNarativne refleksije o gledanju.“
No pored glavne izložbe pripremaju se i dvije ništa manje spektakularne samostalne izložbe mladih umjetnik/ca za koje slutimo da ih čeka vrtoglavi uspon i fantastična karijera. Deni Horvatić predstavit će izložbu SKEN u Galeriji Miroslav Kraljević dok će se ciklus Narančasto&PlavoKatarine Juričić nastaniti u Galeriji Karas.
Deni Horvatić: SKEN – privatnost u vrijeme samoizolacije
Deni Horvatić povjesničar je umjetnosti i dugogodišnji suradnik u umjetničkom Studiju Silvija Vujičića koji unutar svoje umjetničke prakse združuje fotografiju i video. Kao prošlogodišnji dobitnih prestižne nagrade „Marina Viculin“ koja se dodjeljuje za izvanredna postignuća na području hrvatske fotografije, Horvatić će predstaviti upravo pobjednički projekt u sklopu svoje prve ikad samostalne izložbe, SKEN, u suradnji s kustosom Lovrom Japundžićem.
Riječ je o seriji velikih dimenzija orijentiranih oko koncepta privatnosti u vrijeme samoizolacije, pretvarajući dom u prostor totalnog iskustva insceniranog života, između filmskog seta i kazališne crne kutije. U kolovoškom izdanju Ellea imale smo priliku porazgovarati kratko s Denijem i priupitati ga o samome radu te nam je rekao da projekt zaista polazi od skeniranja: „Samo što ne skeniram dokumente ili osobne iskaznice, nego prostore, životinje i predmete koji borave u tim prostorima, ili pak samo neke segmente prostora. Na neki način stvaram osobne iskaznice prostora i življenja, svima poznatih i bliskih situacija.“
Međutim, kako se projekt dalje razvijao do svoje punokrvne realizacije, koncept se usložnjavao značenjskim nijansama fokusirajući se na značaj tehnologije unutar iskustva pandemijske samoizolacije: „Privid normalnosti omogućava ekran koji svakim danom otključava sve više funkcija: sastanci i seks partiji odvijaju se preko video aplikacije Zoom, socijalizacija putem Chatroulettea, rave zabave su nedjeljom u 6 ujutro na redovitim Club Quarantine partijima. Iako je virus učvrstio suživot s ekranom, koji je time postao jedino mjesto značajnijeg kontakta, jednako je tako utjecao i na redefiniranje koncepta privatnosti. Naime, u brojnim zemljama počelo je podupiranje sofisticiranih tehnologija koje provode masovni kućni nadzor pod izlikom borbe protiv virusa, a među njima se nalazi i eksperimentalni program Vlade Republike Hrvatske – SKEN.“
Katarina Juričić:Narančasto&Plavo – fotografija kao imaginarni aspekt stvarnosti
U posve drugačijem, ali jednako intrigantnom senzibilitetu, zagrebačka će fotografkinja s nizozemskom adresom Katarina Juričić predstaviti seriju fotografija u sklopu izložbe Narančasto&Plavo uz kustosko vodstvo i podršku Lee Vene. Riječ je o nizu fotografije koje započinju kao studije svjetla, forme i boje te u svojoj konačnoj postavi oblikuju prostornu instalaciju u koju je moguće uroniti. Polazeći od elementarnih čestica svake fotografije, umjetnica istražuje snagu komplementarnih intenziteta: „Uzimajući kao referencu ikonične slike izlaska i zalaska sunca, autorica figurativne motive dekonstruira do razine apstrakcije te s fokusom na narančasto i plavo svjetlo rekreira čitav spektar sunčeve svjetlosti čime evocira osjećaj bivanja na suncu i natapanja u njegovoj toplini i boji.“
Katarina Juričić studij je fotografije završila u Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Den Haagu gdje sada živi i djeluje, gradeći umjetničku praksu prije svega na istraživanju materijalnog aspekta fotografije odnosno fizikalnosti samoga medija, kroz koju bilježi „imaginarne, fotografijom često nezabilježive aspekte stvarnosti poput sjećanja, emocija, vizija i halucinacija“.
Piše: Ana Fazekaš
Fotografije: Press
