Što još možemo otkriti o obožavanoj filmskoj divi, a nije već rečeno?
Od teškog djetinjstva za vrijeme nacističke okupacije Nizozemske do jedne od najpoznatijih holivudskih diva svih vremena, gledatelji se generacijama dive stilu, ljepoti, eleganciji, držanju i humanosti Audrey Hepburn.
I premda se čini da smo o glumici i humanitarki sve već čuli, vidjeli i pročitali, redateljica Helena Coan odlučila je u novom dokumentarcu Audrey istražiti dosad neispričanu, intimniju priču. Intervjuirajući neke od njoj bliskih osoba, uključujući njezina sina Seana Ferrera i unuku Emmu, film baca novo svjetlo na ikonu, otkrivajući stvarnu osobu onkraj kreiranog imidža. Kao što je glumičina unuka u filmu rekla: "Najbolje čuvana tajna jest da je Audrey bila tužna. Rastužuje me... za ženu koju je svijet toliko volio, da pati od manjka ljubavi je tužno."
Nesigurnost koju su u njoj izazvale teške ratne godine i očev odlazak, koji ni u odrasloj dobi nije iskazao naklonost prema Audrey, dobro je prikrivala na ekranu, ali kao što je i sama izjavila, modom: "Odjeća mi daje mnogo samopouzdanja." Osjećala je pritisak da bude savršena, željela imati manja stopala (nosila je cipele broj 43-44), veće obline i plavu kosu, kao neke njene kolegice, no ipak, publika se zaljubila u njezin aristokratski izgled i šarm.
Iako su neki kritičari i gledatelji ostali pomalo razočarani, očekujući da će se u filmu više govoriti o njezinim ulogama i filmskoj karijeri, oni koji su željeli upoznati stvarnu osobu kakva je bila kad se ugase svjetla reflektora, naišli su na ono što su tražili. Ne dotjeranu sliku kakvu smo navikli vidjeti, već ženu koja je savršena ne zbog onoga što svijet misli da bi trebala biti, već zbog onoga što jest.
Piše: Kristina Stakor
Foto: Profimedia
