Multimedijalna umjetnica koja se kreativno izražava skulpturama, glazbom, videom, crtežima i poezijom osvojila je jackpot svijeta umjetnosti: dobila je carte blanche da za britanski Tate realizira rad koji će između ožujka i listopada 2021. biti izložen u galeriji ...
U glazbenoj školi svirala je klavir i violinu, kao devetogodišnjakinja pobijedila je na pjesničkom natjecanju u Lewishamu, sa 16 se zaposlila u trgovini ploča i od zarade kupila opremu te, kako sama kaže, postala londonski DJ specijaliziran za house, jungle i drum’n’bass u idilično vrijeme kolektivne euforije.
Pohvatati cijelu kreativnu putanju Heather Phillipson, nagrade i izazove koje je ova uvjerena veganka, ekoaktivistica i prijateljica životinja doživjela na tom putu, u ovim je okvirima nemoguća misija. Sama Phillipson, koja o sebi kaže da je pjesnikinja 'zato što želi provesti pet sati pišući tri riječi', doktorirala je likovne umjetnosti, ali njezin angažman u svijetu umjetnosti oduvijek odlikuje svestranost. Njezin je rad, baš kao i ona sama, pun digresija, intrigantan, kaotičan i turbulentan, ali uvijek jednako dosljedan i konzistentan.
O tome najbolje svjedoči najnovija skulptura znakovitog imena The End, postavljena u kolovozu na londonskom Trafalgar Squareu, gdje grad svake dvije godine izmjenjuje radove istaknutih umjetnika. Spomenik ljudskoj oholosti i predstojećem kolapsu, divovska statua šlaga koji se prelijeva preko postolja na vrhu ima golemu trešnju s peteljkom, koja prkosi gravitaciji poput Kosog tornja u Pizi. Uz slatku kremastu teksturu prilijepila se divovska muha, koja siše šlag (inspirirana Cronenbergovim filmom u kojem Jeff Goldblum mutira u muhu), dok nešto dalje ogromni trut pomoću bespilotne kamere 'usisava' vizualne podatke. Istodobno sladunjava i dubinski uznemirujuća, skulptura najavljuje apokalipsu kojoj čovječanstvo, nastavi li istim putem, korača ususret. Nimalo optimistično, ali Phillipson, kao svaki pravi umjetnik, samo reinterpretira vrijeme u kojem živimo.
Piše: Vladimira Blažević
Foto: Profimedia
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #219
