GLUMICA HRVOJKA BEGOVIĆ ZA ELLE: Kako je usred predstave ostala bez krunice na zubu i bez kojeg rituala ne može

'Ajme, što ću prvo?', pitala se glumica Hrvojka Begović kad su se pred njom istodobno našla četiri teksta za četiri nove kazališne uloge, a onda im je dodala i jednu filmsku, svoju prvu u dugom metru. Sve o projektima, modi i malim ritualima ispričala je za Elle

Posljednjih mjeseci, unatoč koronavirusu, radila je više nego ikada prije, i to ne samo u matičnom teatru. Jesen je za Hrvojku počela pripremama nove predstave 'Gilgameš u godini s 13 Mjeseca' legende eksperimentalnog kazališta Zlatka Kiće Burića koja se temelji na epu o Gilgamešu i Fassbinderovu filmu 'Godina s 13 Mjeseca', a okupila je hrvatske i danske multimedijske umjetnike (s istom ekipom radila je 2017. strip-operu 'Ljubavni slučaj Fahrije P').

Paralelno je u ZKM-u s Paolom Magellijem imala probe za predstavu 'Ja sam ona koja nisam' prema tekstu Mate Matišića. Cijelu jesen potrajale su i pripreme novog komada Filipa Šovagovića 'Žena popularnog pokojnika - ŽPP' u Teatru &TD. Ove zime snimila je i svoj prvi dugometražni film, 'Escort' u režiji Lukasa Nole, a nakon zadnje klape u njezino kazalište vratio se Oliver Frljić i započeo probe ambicioznog projekta 'Braća Karamazovi' u kojima glumci imaju po nekoliko uloga, a Hrvojka utjelovljuje Lizu, Ninočku Nikolajevnu Snegirevu i Olgu. 

Izvor: 925 Studio

Na razgovor jednog prohladnog ranoproljetnog poslijepodneva, između redovne probe u matičnom kazalištu i masaže, došla je pješice i nasmijana, ne biciklom kojim obično kruži gradom – 'na popravku je, strašno, jako mi fali' – s jednakim sjajem u očima kakav je imala i prije deset godina kad je kao studentica zadnje godine glume s kolegama izišla na proscenij kako bi publici zahvalila na velikom pljesku nakon premijere 'Tartuffea'.

Imala si prilično dinamičan i iscrpljujući radni ritam posljednjih mjeseci. Kako se osjećaš?

Posljednjih osam mjeseci bilo je stvarno jako intenzivno i sad sam u fazi dekompresije. U jednom trenutku imala sam na stolu četiri uloge koja sam paralelno pripremala. Ponekad sam se pitala: 'Ajme, što ću prvo?' No ubrzo sam shvatila da moram ekonomizirati energiju, raditi jedno po jedno i uspjela sam se tih mjeseci nekako dobro centrirati. Srećom, tekst učim brzo i lako. Ponekad mi je u tome pomagao šesnaestogodišnji nećak, on bi čitao tuđe replike i pratio moj tekst, pazio da nešto ne fulam, to mi je najdraže….

Snimila si nedavno i prvi dugometražni film, 'Escort' u režiji Lukasa Nole. To nije tvoje prvo glumačko iskustvo pred kamerom, stekla si ga u desetak kratkometražnih filmova, no kako si se osjećala? Jesi li imala tremu? Što možeš reći o tom filmu i svojoj ulozi?

Dok smo snimali, izišao je naslov u novinama da je to erotski triler s puno seksa. Lukas, Živko (Anočić) i ja tome smo se smijali, no teško mi je odrediti žanr filma, što mi se i najviše svidjelo u scenariju kad sam ga prvi put pročitala. Glavni lik igra Živko Anočić, divan čovjek, glumac i partner, ja igram njegovu ženu, imamo predivan brak u kojem se u jednom trenutku dogodi glitch. O čemu se radi vidjet ćete kad film iziđe. Nisam imala preveliku tremu zbog kamere, ali jesam zbog druge vrste koncentracije i pripreme. Međutim, cijelo vrijeme snimanja osjećala sam se vrlo opušteno. Ekipa je bila odlična, a Lukas je predivno skulirana osoba koja voli glumce. Snimanje, kao i proces rada na predstavi, uvijek je odraz redateljevog temperamenta i karaktera: kakav je redatelj/ica osoba, takav je i proces rada. Takvo je moje iskustvo. S Lukasom je sve bilo lako, opušteno i ugodno. 

Izvor: 925 Studio

Što je za glumca tako različito u radu u kazalištu i na filmu?

U kazalištu puno dulje traju probe. Osim toga, svaka nova izvedba je fakat nešto novo. Iako kao izvođač iznova ponavljaš ono što je dogovoreno, uvijek postoji nov, neotkriven prostor koji svakom idućom izvedbom možeš osvojiti, isprobati, pokušati nešto drugo. Kad na filmu redatelj kaže da je gotovo, onda je stvarno gotovo. Primjerice, 'ŽPP' nismo igrali od premijere u prosincu i kad smo nedavno tu predstavu ponovno igrali, ta je izvedba bila posebno dobra. Rijetko se dogodi da se sve tako dobro posloži, a kad se dogodi, onda je to najljepša droga na svijetu. Osjećala sam se sretno i euforično, htjela sam da igramo i sutra i prekosutra kako bih i druge stvari mogla isprobati.

Kad kazalište neku predstavu dulje nema na repertoaru, jesu li ponovne probe uobičajena praksa?

Uvijek, barem kod nas u ZKM-u. Čak i ako su prošla samo dva-tri tjedna, uvijek se napravi proba, barem tehnička ili probamo samo zahtjevnije scene. Recimo, kad dulje ne bismo igrali 'H.E.J.T.E.R.E' (ZKM-ova predstava u režiji Judite Gamulin prema tekstu Dine Pešuta, op.a.), Dado, Ugo, Luka i ja zaključili smo kako nam je bolje da ponovimo samo tekst, bez prave probe u prostoru, jer je to predstava koja zahtijeva razigranost i ludilo na sceni.

Glumcima se događaju gafovi koje publika i ne primijeti. Ispričaj nam neku anegdotu sa scene…

Specijalizirana sam za tjelesne, a ne verbalne gafove. S riječima se brzo snađem i nikad mi nije previše traumatično, više je zabavno. Primjerice, usred 'Čarobnog brijega' slomila sam lijevo stopalo, jednom mi je u 'Alisi u Zemlji čudesa' ispalo rame pa sam ga sama vratila na mjesto, nakon 'Hamleta' sam dva tjedna šepala jer sam ozlijedila koljeno dok mi je Frano Mašković jahao na leđima, nedavno me na probi 'Karamazova' udarila konstrukcija crkve i zamalo sam ostala bez stopala, a usred izvedbe 'H.E.J.T.E.R.A.' ostala sam bez privremene krunice na zubu, i to na gornjoj dvojci. I to – dva puta. Detalje ću ostaviti za budućnost, neka se još malo paca priča o tome kako sam se krezuba smijala na sceni i tražila po podu privremenu krunicu kako bih je vratila na mjesto. Užas! No uspjela sam. I moj zubar se smijao! 

Izvor: 925 Studio

Za koje bi svoje uloge mogla reći da ih baš jako voliš… ili ne voliš?

Jako volim ulogu Roze u 'H.E.J.T.E.R.I.M.A.', volim Fahriju i sve što sam izvodila i radila u predstavama s Kićom i Indošem – to je teatar u kojem ne postoje klasično napisane uloge nego je tekst baza za naše pjevno-glumačko-plesno-izvedbene performanse. U tome baš uživam. Voljela sam jako i sve što sam s Lukom Bulovićem radila u predstavi 'Doviđenja na nebu', obradi Matvejevićevih 'Razgovora s Krležom' u režiji Ivana Planinića, kao i ulogu Lenke u Planinićevoj predstavi 'Ponoć' u ZKM-u u kojoj mi je partner bio Krešo Mikić. Bilo mi je to posebno važno iskustvo.

Znači li to da preferiraš moderni teatar?

Volim i klasične, 'napisane uloge', poput ovih najnovijih, Lize u Frljićevim 'Braći Karamazovima' i Ide Travarice u Filipovoj 'Ženi popularnog pokojnika', obje igram baš s velikim guštom. U 'ŽPP' posebno volim fenomenalno napisanu scenu ispovijedi, a Filip mi je poklonio i nekoliko prekrasnih monologa. Kad ih dobro izvedem, sve moje frustracije nestanu...

Predstava 'Doviđenja na nebu' bila je vrlo hvaljeni projekt KunstTeatra. Misliš li da bi trebalo biti više izvaninstitucionalnih predstava i projekata oko kojih bi se kazalištarci okupljali prema osobnim umjetničkim afinitetima?

Nezavisno kazalište je u nezavidnoj poziciji, način financiranja nije konstruktivan, a ako nemate sreću da imate sponzora ili vlastiti prostor u kojem uz minimalne troškove možete izvoditi svoje predstave, osuđeni ste na skupo plaćanje renti u prostorima kojih ionako nedostaje. U posljednje vrijeme se u &TD-u ponovno događaju lijepe stvari. Voljela bih da to kazalište uspije vratiti staru slavu, no vjerujem da je najvažnije da se nezavisnom kazalištu omoguće bolji infrastrukturni uvjeti. Imala sam sreću da sam puno radila i izvan ZKM-a, a nadam se da će tako i ostati. To je dobro za moje umjetničko i psihičko zdravlje. 

Izvor: 925 Studio

U izvrsnoj glumačkoj ekipi ZKM-a ima vas dosta iz tvoje generacije s Akademije: Adrian Pezdirc, Anđela Ramljak, Dado Ćosić... Družite li se i privatno?

Privatno se najviše družim s Ninom Violić i Filipom Šovagovićem, iz ZKM-a s Lucijom Šerbedžijom, Franom Maškovićem i Gogom Bogdanom... To su ljudi koji su bili u ZKM-u kad sam došla 2012. i volim ih kao braću i sestre. Dečki s kojima igram u predstavi 'H.E.J.T.E.R.I.' posebna su priča, također su braća svoje vrste.

Na Akademiju si se upisala tek s 27, prvi put stala na scenu u pravoj predstavi sa 30, jer si prvo studirala sociologiju i filozofiju. Zašto si se predomislila?

Kad sam završila gimnaziju, željela sam upisati glumu, ali roditelji me tada nisu podržali u toj odluci. Kako mi je i nakon što sam diplomirala na Filozofskom gluma i dalje bila velika želja, zaključila sam da ipak moram pokušati. Upisala sam se iz trećeg pokušaja.

Dosad si radila s mnogo redatelja: Kicom, Magellijem, Dolenčićem, Šovagovićem, Planinićem….. Od koga si najviše naučila?

Najviše sam naučila od Nine Violić, definitivno – o glumi, životu i sebi. Kad imam neki problem ili situaciju, uvijek prvo nju pitam za savjet. Jadna Nina!

Shvatila sam da mi je najvažnije da se s ljudima s kojima radim razumijem i pronađem zajednički jezik i na profesionalnoj i na osobnoj razini. Osobno i profesionalno ne mogu razdvojiti. A iskustva su različita – rad s Kićom Burićem je izvankazališno iskustvo, vrsta škole života, točnije zajedničkog bivanja koja rezultira predstavom. Provodili smo zajedno jako mnogo vremena, pričali, to me iskustvo oblikovalo i kao glumicu i kao izvođačicu i kao osobu, dok je rad s Frljićem nešto sasvim drugo. On je nevjerojatno maštovit, inteligentan, načitan, duhovit, zaigran, brz, zna što hoće, a istodobno te pušta i daje ti slobodu, jako mu je važna estetika, ali i etika. Postavio je čvrstu strukturu dramatizacije, sa svakom je scenom znao što želi postići, a istodobno nam je dao puno izvedbene slobode, i to mi je jako odgovaralo. Uz to je neviđeno pristojan i fin čovjek, u što se instantno zaljubljujem. Isto je i s Lukasom Nolom, nema tenzija, frke i panike, sve je nježno, lijepo i toplo, a meni je važno u kakvoj se atmosferi radi.

Osim toga, Lukas ima odličan konjak... Na sličan, ali drugačiji način uživala sam raditi na predstavi 'ŽPP'. Od Filipa Šovagovića naučila sam nešto o svinjskim jetricama, ali kulenovu seku, nažalost, nisam probala. Imala sam odlične projekte posljednjih mjeseci, zato sam valjda sad tako sretna, ali i umorna. 

Izvor: 925 Studio

Rekla si da poslije intervjua ideš na masažu. Ideš li i na jogu? Imali ste vježbe joge u ZKM-u zbog fizičkog i psihičkog opuštanja…

Da, i dalje imamo jogu, vodi je divan učitelj Danijel Dubičanac, ali s jogom imam svoju priču, individualnu, prakticiram je već gotovo 20 godina, a posljednjih šest godina idem na hot jogu.

Što je hot joga?

To je joga koja se vježba u prostoriji zagrijanoj na 37 stupnjeva pa se puno znojiš. Izbacim iz sebe sve demone!

Živiš li uredno, paziš da uoči predstave ne zaružiš, paziš li na prehranu…?

Mislim da ne valja živjeti ni previše zdravo ni previše nezdravo. I previše zdravo je na neki način nezdravo, a meni je potrebno otpuštanje ventila. Najbolje se osjećam kad se razdoblja burnog, ekstrovertiranog života izmjenjuju s onima introspekcije i introvertiranosti, kad se povlačim u sebe, ne idem nikamo ili odem na otok, kad živim zdravo i mirno i 'preslagujem se'. Potreban mi je taj balans. U tome mi pomažu joga i manje-više uredna prehrana. Kuham gotovo svaki dan, ali ipak najviše volim kad mi kuha netko drugi. Zahvalna sam publika za to.

Što radiš kad nemaš obaveze?

Prijatelji me zovu 'Gospođa Izlet' jer imam auto i volim ići na izlete, volim planinariti, najčešće na Sljeme. Volim dobro vino, ići na izložbe, koncerte… Nedavno sam otkrila koncerte klasične glazbe i votku kao piće, to su mi sad nove ljubavi. Kad sam raspoložena, konzumiram puno kulture, gledam predstave, filmove, čitam... Društveni život mi je dosta bogat, svi me zbog toga zezaju.

Logično, odrasla si u velikoj obitelji, imaš četiri sestre i dva brata. Jeste li imali veselo djetinjstvo? Ostali ste povezani?

Jesmo, velika obitelj je ludilo sama po sebi. Nekad ih obožavam, a nekad mi treba ozbiljna pauza od obitelji.

Jedna tvoja sestra je harfistica, druga plesačica, treća se bavi produkcijom eksperimentalne glazbe. Jeste li ikad pomišljale napraviti nešto zajedno?

Zasad još ne, iako bi možda bilo zanimljivo da to pokušamo. No s obzirom na naš južnjački temperament, vjerojatno bismo se već na prvoj probi posvađale. Možda bi bilo bolje snimati neki reality o tome. 

Izvor: 925 Studio

Kako bi opisala svoj stil?

Uh, grozna sam u posljednje vrijeme. Nosim isključivo tenisice, tajice i veste, postala sam lijena obući se u nešto pa se u kazalištu presvlačiti u radnu odjeću, pa se nakon probe ponovno presvlačiti, tako da sam stalno u nekoj sportskoj varijanti... Inače, najbolje se osjećam ili u crnim hlačama, bijelim košuljama i bajkerskim čizmama ili u haljinama svih vrsta. Kad otkrijem neki brand, ostajem mu vječno vjerna, npr. AMR-u Ane Marie Ricov. Nedavno sam otkrila plišane bodyje mlade splitske dizajnerice Tine Spahije u koje sam se zaljubila i odmah kupila tri komada. Mislim da ću u tome provesti cijelo ljeto.

Priznala si jednom da si pasionirana skupljačica cipela…

Istina, jesam! Imam u kolekciji jedne super zlatne gležnjače, takve da se jedan auto zaustavio dok sam vozila bicikl i žena me pitala gdje sam kupila cipele… Nedavno sam kupila nove tenisice, Guliver, domaći proizvod…

Kakav je tvoj stav o brzoj modi i preporuci da ne treba imati više od 35 komada odjeće u ormaru? Kupuješ li u second hand shopovima? Koje dizajnere voliš?

Nisam ljubiteljica ni brze mode, ali ni second handa i kad je o tome riječ, uvijek se sjetim kako je Ksenija Marinković jednom rekla da voli samo dućansku energiju. Već dugo kupujem manje, ali kvalitetnije, pokušavam proizvoditi manje otpada jer mi izaziva anksioznost kad vidim koliko toga bacamo. Recikliram, popravljam, pogotovo cipele. Sviđa mi se filozofija sharing is caring, volim dobiti na dar neki komad, ali i pokloniti, puno se vozim biciklom, smanjujem ambalažu na minimum, to je moj najveći doprinos borbi protiv zagađenja planeta. I da, u posljednje vrijeme držim se pravila da ne kupujem ništa novo dok nešto ne izbacim iz ormara. Osim za jogu! Otkrila sam predivne kombinezone za jogu Yoni koje kreira jedna cura iz Zagreba. Ne mogu im odoljeti.

Imaš li dnevne rituale?

Nedavno sam gledala video u kojem David Lynch objašnjava svoje svakodnevne rituale i kako mu čvrsta struktura navika omogućuje veliku slobodu u kreativnosti. Nažalost, nisam disciplinirana kao on, a moj jedini ritual je jutarnja kava, french press, ne mogu bez nje. Kad putujem, uvijek nosim french press sa sobom, toliko o tome.

Planovi za ljeto?

Ponovo ćemo na Lovrijencu igrati Magellijeva 'Hamleta' s Franom Maškovićem u glavnoj ulozi i tome se jako veselim. Igram glumicu u glumačkoj družini i dvorjanku, sviram, mačujem se i lijepo mi je.

Kreativno vodstvo: Nambi Kezić

Stilistica: Marcela Vrček

Make up: Petra Sever

Kosa: Salon Glamour

Intervju je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #235