SARA PUKANIĆ SERIJOM FOTOGRAFIJA BAVI SE TEMOM GHOSTINGA: 'Fotografija me tjera da živim u trenutku'

Na aktualnom Organu Vida u zagrebačkom MSU Sara Pukanić izložila je rad na temu ghostinga

Ovogodišnji međunarodni žiri, u kojem su i poznata imena, uvrstio je tvoju seriju fotografija 'You Have Been Seen' među radove 12 umjetnica koje se na najzanimljiviji način bave temom ovogodišnjeg festivala - osjećajnošću. Što ti znači to priznanje?

Od samih početaka pratim i cijenim rad festival Organ vida i jako mi je drago što sam postala dio te priče. Mislim da je pozitivno što se sve više govori o osjećajima - i pozitivnim i negativnim - koje proizvodi moderna instant-komunikacija te da se daju imena obrascima ponašanja na koja prije nismo obraćali veliku pozornost. Jedan od njih je i ghosting, tema mog rada 'You Have Been Seen'.

Ove si zime u velikogoričkoj Galeriji Galženica predstavila svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom 'Tog su dana svi u kući bili sretni'. No već si tada radila i na ciklusu fotografija o ghostingu, što je i tema rada 'You Have Been Seen' koju ćeš predstaviti u MSU-u. Kako je taj rad koncipiran?

Koncepciju rada i dizajn postava razvijala sam u suradnji s kustosicom Jozefinom Ćurković i dizajnericom Dorjom Benussi, a u MSU-u ćemo izložiti i neku vrstu prostorno-senzornog proširenja, odnosno instalaciju. Ghosting je iznenadni prekid komunikacije, bez objašnjenja, pa time i izlazak iz najčešće romantičnog, ali i prijateljskog, čak i profesionalnog odnosa. U ovom radu dajem osobni pogled, ali svrha je cijele instalacije uključiti posjetitelje otvaranjem prostora za razmjenu iskustava vezanih uz ghosting. 

Izvor: Sara Pukanić

Što te privuklo toj temi? Kako je taj projekt nastao?

Serija je nastala kao posljedica romantičnog odnosa u kojem sam bila i u kojem je došlo do ghostanja. Osoba je bez objašnjenja prekinula naš odnos, a ja sam se prvi put, potpuno neočekivano, našla u toj situaciji. Mentori na Akademiji dramske umjetnosti predložili su mi u sklopu jednog zadatka da to svoje iskustvo pretočim u fotografije, odnosno da nađem način kako bih to prikazala serijom radova.

Otvorena si prema brojnim temama, od autoportreta, pejzaža, mrtve prirode do portreta voljenih i izgubljenih osoba, a u fokusu ti je često i modna fotografija. Je li modna fotografija tvoja velika ljubav?

Fotografija me tjera da živim u trenutku, moglo bi se stoga reći da je ona moja velika ljubav, točnije moja prva ljubav. Volim raditi sa ženskim modelima, volim tu žensku povezanost i opuštenost koja se dogodi na svakom snimanju. Osim modne, iznimno mi je draga i fotografija intimnog karaktera koju sam počela otkrivati i istraživati prije upisa na studij fotografije, a na ADU sam se njome nastavila intenzivnije baviti. 

Izvor: Sara Pukanić

Kako si odabrala baš fotografiju za svoj poziv? Kad si počela?

Zbog tate me fotografija prati cijeli život pa je bilo pitanje vremena kada ću krenuti u nekom ozbiljnijem smjeru. Počela sam učiti prije deset godina pohađajući satove profesora Stanka Hercega.

Na čemu trenutačno radiš?

Razrađujem snimanja planirana za ljeto i pripremam se za diplomski rad koji me očekuje sljedeće godine.

Intervju je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #237