Praksa ranojutarnjeg pisanja dnevničkih zapisa ima niz pozitivnih učinaka…

Postoji li život prije kave? Onih nekoliko mutnih jutarnjih koraka do štednjaka nakon posljednjeg sna teško je uopće prizvati u sjećanje, a kamoli između buđenja i prvog gutljaja jutarnjeg rituala zamisliti potencijal za neki ozbiljniji pothvat. Ali mnogi se moderni mudraci zaklinju da vrijedi pretumbati jutarnje navike i uvesti svakodnevnu praksu ispisivanja neke vrste dnevnika, po mogućnosti čak i prije nego što se sasvim razbudimo. Dakle, što su jutarnje stranice i kako nam mogu promijeniti život?
Riječ je o praksi koju je prvotno u svojoj knjizi 'The Artist's Way' predložila Julia Cameron, kao jednostavnu tehniku podizanja kreativnih blokada kod aspirirajućih autorica i autora. Međutim, jutarnje stranice nisu samo namijenjene onima koji se pisanjem ili drugom formom kreativne ekspresije bave ili žele baviti, nego ima dokazane blagodati bez obzira na to koliko nam je umjetničko izražavanje blisko ili daleko.

Odvajajući vrijeme za autorefleksiju, već samom odlukom da svako jutro bilježimo svoje misli činimo si uslugu gestom ljubavi i poštovanja prema sebi samima. A pisanje nam dopušta istražimo kakve nas opsesivne misli more od prvih budnih trenutaka, potiče nas da ih artikuliramo, da nešto mučnih osjećaja utisnemo u papir i tako se olakšamo, da stanemo na produktivnu distancu od osjećaja koji nam stvaraju zujanje u glavi.
Koraci su beskrajno jednostavni i dolaze s par lakih pravila:
- Jutarnje su stranice doista jutarnje stranice, i dok večernje dnevničarenje također ima svoje čari, ipak je riječ o drugom žanru (što neće reći da ne možemo njegovati oba!). Bez obzira na to jeste li jutarnji tip ili kronično i tragično niste, odvojiti komadićak jutra nikome nije nemoguća misija, a kada vam jutro počinje posve je nebitno. Jedino bitno je da se jutarnjih stranica prihvatite što prije nakon buđenja. Da se razumijemo, jutarnje je stranice moguće pisati uz kavu, ali što manje vremena prođe između prvog buđenja i prve napisane riječi, to filozofija bolje funkcionira naprosto jer naš netom probuđeni mozak slabije filtrira i manje preispituje od onog kasnije u danu. Iskrenost je jedini imperativ da jutarnje stranice vrše svoju funkciju.
- Načelno je pravilo ispisati tri stranice rukom. Ako vas ponese, sjajno, ali to više zapravo nije to, i autorica tehnike prilično je stroga da nakon tri stranice treba stati i ući u dan, a daljnji prostor za probuđenu kreativnost otvorite drugdje. Češći je problem zapravo ispuniti tri stranice cca A4 formata koje su sveto pravilo igre, jer je to minimum potreban da otključate misli. Nakon prvih par rečenica ili prve stranice možda ćete se osjećati kao da ne znate što i zašto to radite, ali upravo je zato važno probiti tu barijeru, jer će nakon prvog otpora najvjerojatnije na vidjelo izaći ono bitno. Ne dajte se smesti, samo pišite.
- Da, rukom. Retro. Ali osim što uglavnom nema potrebe žuriti ekranu, pred kojim ćemo ionako provesti previše sati u danu, drugačija se spona stvara između nas i onoga što pišemo. Ritam pisanja je sporiji, mozak nam se angažira na drugačiji način, trag koji ostavljamo nekako je intimniji. Doživite to kao odličnu priliku da si izaberete lijepu bilježnicu i pisaljku kojom je ugodno pisati, i uživajte u tom posvećenom prostoru koji postoji samo za vas.
- O čemu pisati? Doslovno bilo čemu i svemu što vam padne napamet, jer (i ovo je također ključno) jutarnje su stranice samo za vaše oči, a djeluju jednako dobro ako im se povremeno vraćate kako biste dobile uvid u svoje misaone obrasce, ili ako više nikada ne povirite u prethodne dane. Nemojte ih zamišljati kao vježbu za budući memoar ili dnevnik koji će možda netko jednom pronaći i poželjeti objelodaniti vaš genij. Možete pisati besmislice, sitnice, trivijalne ili sitničave misli koje s nikim ne želite podijeliti; možete pisati o frustracijama, žudnjama, nedoumicama koje je teško uopće si priznati – sve je legitimno, dokle god je doista ono o čemu želite pisati. Ostaviti neugodne misli na papiru moglo bi nas spasiti od toga da nam izlete u pogrešnom trenutku, a uvid u ono što doista osjećamo i želimo moglo bi nas dovesti do odluke koju nikako da donesemo. Važnost osobnih prostora za naše psihičko zdravlje znanstveno je dokazana, a pisanje varijacija na dnevnik odavno je legitimna praksa u psihoterapiji pa ako ste već spremne odbaciti ih kao new agerski mambo jumbo, dajte im šansu nekoliko dana. Mogle biste se iznenaditi.

Praksa jutarnjih stranica osvojila je najrazličitije fanove, od kreativaca do poslovnjakinja, a najveći je izazov, kao i uvijek, promijeniti rutinu i otvoriti vrijeme za nešto što je samo naše, beskorisno i samopovlađujuće. Ali bez tih trenutaka, život postaje teško podnošljiv, a zvuk vlastitih misli sve teže dopire do nas, što je devastirajuće na niz načina. Osobito ako tiha meditacija nije sasvim vaš đir, dajte priliku jutarnjim stranicama i provjerite kako vam gode; tanki trag vaše nutrine na bjelini mogao bi vam otvoriti čitavi novi univerzum… ili vam priuštiti nužni prostor za ventanje.