DRUGA STRANA NOVČIĆA: Što je zapravo NFT, kako funkcionira i zašto ga mnogi ekološki ratnici smatraju pogubnim trendom?

Najnovija revolucija na globalnom tržištu obećava sigurnost, etičnost i autentičnost kada je riječ o digitalnoj modi i umjetnosti, ali nevidljive sile kriptouniverzuma imaju i vrlo realan utjecaj na zdravlje našeg ranjenog planeta

Cijeli svijet kriptovaluta, koji uzima zamah već gotovo desetljeće, slavljen je kao anarhoalternativa standardnom bankarskom novčanom optjecaju, a ideja da se vrijednost stvori naizgled ni iz čega, uz adiktivnu kladioničarsku privlačnost koju ima trgovanje kriptovalutim, zavela je najrazličitije kriptofanove.

No cyber univerzum je varljiv. Dok sjedimo za računalom, paralelna digitalna stvarnost može se činiti prostorom koji nema doticaja s materijalnim realitetom u kojem živimo, pa se tako i NFT moda reklamirala kao zadnji krik eco-friendly pristupa. Riječ je o odjeći koja postoji samo online (mnogi bi ustvrdili da je online ionako jedini prostor na kojemu je ovih dana važno postojati), što će reći da se u proizvodnji ne aktivira toksična industrija, ne nastaju predmeti koji će prije ili poslije postati otpad i gušiti planet, a etički zastrašujući modusi proizvodnje postaju nepotrebni. No NFT počiva na kompleksnoj mreži uvjetovanja koja, ne stvarajući ništa doista opipljivo, ipak ozbiljno utječe na zdravlje planeta.

NFT 101

Dakle… NFT je akronim za non-fungible token, što znači da je riječ o jedinici koja ima jedinstvene identifikacijske kodove i metapodatke koji osiguravaju autentičnost i vlasništvo te ih je nemoguće mijenjati jednu za drugu. Vezani su uz određeni digitalni ili stvarni predmet i osnovna im je namjena olakšati zaštitu digitalnih vrijednosti (poput online umjetnosti) ili trgovinu različitim objektima. NFT pripada blockchainu, što je u suštini baza podataka u kojoj su podaci grupirani na specifičan način (ne biste vjerovale - u blokove), i vezan je uz kriptovalutu pod nazivom Ethereum.

Jasno? Naravno da nije, ali načelna je poanta da NFT vrijedi kao pečat koji osigurava da postoji original, bez obzira na to koliko se puta kopija reproducira, što je razvilo interes tržišta umjetnina i digitalne umjetnosti koju je bilo teško sačuvati u online divljini. Ako želite ekskluzivno vlasništvo nad određenom cyber umjetninom, NFT osigurava da je možete kupiti (onako kako bi netko mogao kupiti autentičnog Dalíja), dok je sve ono što obični smrtnici skidaju desnim klikom samo kopija (kao poster Dalíjeve slike koji možete kupiti u papirnici ili jednostavno printati). 

Izvor: Elle

Kome to zapravo treba? Pa, zasad primarno umjetnicama i umjetnicima koji stvaraju autorski rad u digitalnom mediju i njihovim mušterijama, ali tehnologija se može koristiti i za druge stvari da transakcije budu direktnije, a osiguranje, pretpostavljeno, apsolutno. Sudeći po recentnim kupoprodajama, online aukcije dosežu sulude iznose, a nestvarni novac postaje vrlo stvarnim kapitalom. Kad je riječ o modi, odnedavno je NFT, zajedno s blockchain tehnologijom u širem smislu, izišao na piste u velikom stilu, kada su ga prigrlili Louis Vuitton, Gucci, Prada i druge kuće, dok su od domaćih dizajnera put prokrčili neprestani inovatori Tribute Brand (čiju osovinu čini dvojac nekoć poznat domaćoj modnoj sceni kao Price on Request) čija je digitalna kolekcija prošle godine rasprodana za vrtoglave svote u rekordnom roku.

Energetski klinč

Većina kriptovaluta vrijednost dobiva po sustavu koji se naziva 'dokaz o radu', što funkcionira kao svojevrsni sigurnosni sistem jer ne postoji treća stranka koja bi jamčila vrijednost onako kako u standardnom novčanom sustavu postoje banke. Korisnici sustava nazivaju se miners (što će reći rudari) čija jaka računala koriste enormne količine električne energije kako bi se dodali blokovi podataka na blockchain, zarađujući kriptovalute u procesu. Sustav je smišljen tako da bude maksimalno energetski neefikasan upravo zato da ne bi postao lako dostupan, jer bi ga to urušilo, a da ipak ima dovoljno rudara diljem svijeta i dovoljno ljudi koji trguju valutama - da se tržište razvija. Ukratko, utrošak energije ovih računala i popratna emisija ugljičnog dioksida u atmosferu u slučaju Ethereuma odgovaraju količini energije koju troši cijela Libija.

Koliko je novca u igri? Autor iz područja digitalne umjetnosti Mike Winkelmann, poznat kao Beeple, svoj je rad pod nazivom 'Everydays: The First 5000 Days' prodao za 69 milijuna dolara. E sad, da bi nivelirao negativan utjecaj na okoliš tehnologije koja mu je to omogućila, odlučio je investirati dio zarade u održivu energiju i tehnologiju koja smanjuje emisije ugljičnog dioksida u atmosferu i nada se da će to učiniti i drugi ljudi koji zarađuju na taj način. Međutim, inicijativa tog jednog umjetnika, koliko god dobronamjerna, daleko je od rješenja za negativne učinke koje za planetu ima rastući kriptouniverzum.

Nove tehnologije sasvim sigurno donose neslućene mogućnosti, ali uvijek imaju naličje, osobito kada je riječ o profitabilnim projektima, uvijek postoji mogućnost opasne manipulacije. Utopijski narativ istkan oko kriptopriče pun je rupa, kao i ozonski omotač koji stradava u procesu, ali optimisti navijaju da Ethereum, zajedno s drugim snažnim kriptovalutama, prijeđe na drugi sustav koji ne bi zahtijevao dokaz o radu nego bi garanciju za fair play dobivao dokazom u ulaganju svake osobe koja ulazi na tržište. To, pak, znači da svaka osoba uloži nešto vlastitog novca koji jamči da će se sustav održati.

Pošto tweet?

Naravno, ljudi ne bi bili ljudi da nisu gotovo trenutačno priču doveli do apsurda pa su tako za vrtoglave svote prodali memeovi, čak i jedan tweet - konkretno u autorstvu osnivača Twittera - koji je prodan za gotovo tri milijuna dolara. Po istoj logici po kojoj će netko platiti milijune za četku koju je jednom navodno koristila Marilyn Monroe, netko će drugi danas platiti za pikseliziranu mačku kojoj iz stražnjice izlazi duga (doslovno). Civilizacijski napredak u punom sjaju. Ali dok se igramo budućnosti, ona našeg planeta sve je dublje u sjeni upitnika zahvaljujući sustavnom izostanku svijesti i odgovornosti opće populacije.

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #236