Aproprijacija je trenutno najškakljivija riječ u modnim kuloarima. Ako vam je slučajno promakla krajem prošle godine, nakon što su bombastični dreadlocksi na reviji Marc Jacobsa otpisani kao najgori oblik kulturne aproprijacije, onda sigurno neće sada
U nedavnom razgovoru za InStyle, Jacobs se prisjetio spomenute afere i ponovno pokrenuo debatu. "Sad kad se sve stišalo, imao sam vremena promisliti i shvatio sam da sam bio bezosjećajan," komentirao je. Podsjetimo, Jacobs je na tadašnje optužbe medija reagirao burno, braneći se kako je kolekcija inspirirana njujorškom hip-hop scenom i kako se ima pravo slobodno izražavati. Ipak, svjestan posljedica svojih tadašnjih izjava, sada je ublažio retoriku, iako se iz razgovora daje naslutiti da mu i dalje nije sasvim jasno zašto se odjednom sve analizira i secira na razini političke nekorektnosti. Dizajneri su desetljećima u svojim kolekcijama koristili elemente drugih kultura i nitko ih zbog toga nije optuživao za krađu ili nepoštivanje. Od Saint Laurenta i njegove afričke kolekcije iz 1967. pa do Gaultierove "Eskimo chic" kolekcije iz 1994. ili Gallianovih Indijanki za Dior couture 1997., egzotične i daleke kulture oduvijek su inspirirale zapadnjačke dizajnere. Zašto se onda tek posljednjih godina oko svega digla takva polemika?
Možda zato jer prije dvadeset godina manjine još uvijek nisu imale pravo prosvjedovati, niti ih je itko imao volje slušati. Danas je situacija bitno drugačija i sve se promatra kroz prizmu apropriacije. A aproprijacija nije ništa drugo nego banalizacija druge kulture, prisvajanje tuđih vrijednosti ili obilježja u svrhu ostvarivanja dobiti. Da je Jacobs za spomenutu reviju odabrao samo afroameričke manekenke, dreadlocksi ne bi predstavljali nikakav problem. Dapače, bio bi to pravi hommage hip-hop kulturi. Umjesto toga, dizajner među pedeset i dvije manekenke nije odabrao niti deset Afroamerikanki, kao da ga zapravo ne zanimaju problemi s kojima se susreću, već je samo želio dio njihovih obilježja iskoristiti za privlačenje pozornosti. Reagirajući na Jacobsovu reviju, pripadnici afroameričke zajednice govorili su o diskriminaciji napominjući kako će Jacobs na ovoj kolekciji dobro zaraditi, dok se njih zbog istih obilježja još uvijek ponižava i diskriminira. "Crnkinje s dreadlocksima ne mogu naći posao jer se takva frizura smatra neprofesionalnom i prljavom, ali kad ih na modnoj pisti prošeta grupa bijelih manekenki, dreadlocksi su odjednom cool," napisala je novinarka Dounia Tazi za Dazed & Confused.
Gigi Hadid na reviji Marca Jacobsa za jesen/zimu 2017.
No, što ako dizajner nije imao namjeru vrijeđati ili banalizirati? Što ako je jednostavno inspiriran nečim dalekim i nepoznatim? U današnjem svijetu, i to je previše. Saint Laurentova Afrika, Gaultierovi Eskimi i Gallianove Indijanke svojedobno nisu izazivale kontroverze, ali danas bi također ponijele optužbe za prisvajanje i banalizaciju. Recimo to ovako - pripadnici privilegiranog bijelog stanovništva mogu na jedan dan obući perjanicu indijanskog poglavice i ponašati se kao da je cool biti Indijanac, a onda drugi dan tog istog Indijanca gledati svisoka zbog njegovog porijekla, dok Indijanci, Afroamerikanci, Indijci i druge diskriminirane skupine u Americi iz svoje kože ne mogu.
Tema je osjetljiva i teško je odrediti što je prihvatljivo, a što uvredljivo, posebno onima koji nikada nisu bili u poziciji podčinjene manjine. Prisvajanje i posuđivanje vjerojatno ne bi bilo upitno kada bismo svi zaista bili jednaki. Ali nismo, a diskriminirane skupine više ne žele šutke gledati kako se njihova kultura svodi na prolazne trendove sezone. Kako će priča završiti? Teško je reći. Ali rujan je blizu i uskoro ćemo vidjeti hoće li se itko usuditi inspirirati nekom "egzotičnom" kulturom ili je pred nama tek politički korektna sezona.
