Modni genij, radoholičar, šampion elokventnosti, darežljiv, tašt, osvetoljubiv, arogantan... U izvrsno dokumentiranoj biografiji 'Karl' autorica Marie Ottavi secira modnu legendu iz svih kutova
Izvor: Profimedia
Kada majka sina stalno omalovažava, ruga se njegovu 'krumpirastom nosu' i 'ružnim prstima', tjera ga da 'ispljune što ima ili drži jezik za zubima', velika je šansa da će klinac završiti gutajući tablete ili na kauču terapeuta. Suprotno svakoj logici, mali Karl odlučuje bezuvjetno voljeti svoju mučiteljicu, a svoje djetinje patnje pretvara u gorivo za veliku sudbinu koja ga čeka.
Na jednoj od rijetkih Karlovih fotografija iz djetinjstva vidimo petogodišnjaka kako opušteno pozira u tradicionalnim kožnim lederhoznama, bijeloj košulji i kravati, smiješeći se fotoobjektivu sa samodopadnom gracioznošću koja će ga proslaviti i pratiti cijeli život
Izvor: Archive Gordian Tork
Bez sentimentalnosti, izljeva nježnosti, ispada i drama, rano sazrijeva u discipliniranog tinejdžera snažne volje, u miru sa svojom homoseksualnom orijentacijom, odlučnog da svoj talent i strast prema modi ostvari u Parizu, kamo odlazi s nepunih 16 godina. Tu počinje priča o genijalnom njemačkom dizajneru koji je pokorio svijet, priča koju je on sam stalno uljepšavao iskrivljujući činjenice, sijući sumnju i manipulirajući svojim godinama, svojim podrijetlom, svojim istinama. 'Karl je toliko lagao', izjavila je autorica Marie Ottavi, 'da je ovaj biografski pothvat ponekad nalikovao na slijepu potragu za blagom.'
Iako se s nepunih 16 godina preselio u Pariz, ostao je blizak s majkom Elisabethom, strogom i bezobzirnom ženom koja je znala sinu zaklopiti poklopac klavira preko prstiju 'jer stvara buku', a nikad nije propuštala narugati se njegovim 'ružnim rukama' (zbog čega je već kao dijete počeo nositi rukavice). No njezina težnja savršenstvu za Karla je bila motivacija, pokretačka sila koja ga je dovela na vrh. S ocem Ottom nije imao puno zajedničkog, do te mjere da je supruzi Bernarda Arnaulta povjerio svoje sumnje u njegovo očinstvo.
Izvor: Archive Gordian Tork
Na gotovo 700 stranica Ottavi traži dušu dizajnera, sva njezina lica i pukotine, ne bacajući čitateljima u lice banalne istine i zaključke. Pobjeda na modnom natječaju 1954., osvajanje Pariza, rijeke novca koji pritječe sa svih strana, ugovori s Balmainom, Patou, Chloé, Fendi i Chanelom, naporan rad od jutra do sutra.
O ovom njujorškom sessionu ispred objektiva prijatelja, slavnog ilustratora Antonija Lopeza, Karl je godinama poslije izjavio: 'Ne mogu vjerovati da sam to ja! Izgledam luckasto, poput kakvog hipstera. Bilo je to sredinom 70-ih, izlazili smo svaku večer, odijevali se na buvljacima. Nismo imali novca, ali bili smo bezbrižni, puni poleta, inovativni, zaigrani.'
Izvor: Copyright The Estate of Antonio Lopez and Juan Ramos
Zlatno doba bezbrižnosti prije AIDS-a, kostimirani balovi u pariškom Le Palaceu, prijateljstvo i potom rivalstvo s Yvesom Saint Laurentom zbog fatalnog aristokrata boema Jacquesa de Baschera. On, Karlova jedina ljubav, zavest će osjetljivog Yvesa te ga ostaviti depresivnog i uništenog, a Pierre Bergé će cijelu epizodu pripisati Lagerfeldovoj zlonamjernoj manipulaciji. Iako pobija Bergéovu teoriju zavjere, Ottavi ne krije da je Karl 'znao uživati u detaljima koje bi mu prepričavao Jacques' kad bi se nakon burnih noći s Yvesom vraćao Lagerfeldu s kojim je živio 18 godina, a da nikada nisu imali fizički kontakt.
Karl Lagerfeld i Yves Saint Laurent upoznali su se 1954. na dodjeli nagrada gdje je 18-godišnji Yves pobijedio u kategoriji večernjih haljina, a 21-godišnji Karl u kategoriji kaputa. Uslijedili su zajednički izlasci i druženja koja su dizajneri povremeno bilježili na svojim crtežima, poput ovog Karlova na kojem, uz njega, vidimo Yvesa, njegovu muzu Victoire Doutreleau i direktoricu studija Anne-Marie Munoz. Bilo je to doba bezbrižnosti, prije nego što će igre moći i borba za naklonost Karlova partnera Jacquesa de Baschera dovesti do iscrpljujućeg rivalstva i konačnog prekida u 1970-ima.
Izvor: Karl Lagerfeld
Od početka 80-ih Karlov je zaštitni znak bio fotoaparat bez kojeg je rijetko izlazio iz kuće. Nezadovoljan modnim fotografijama koje su za Chanel snimali profesionalci, 1987. zauzeo je mjesto iza fotoobjektiva, iz čega je s vremenom nastala 'gotovo pa cijela industrija', kako sam kaže. No bila to umjetnost ili ne, za jednu je svoju fotografiju dobio izniman kompliment. 'Snimio je moj najbolji portret', pohvalio ga je američki filmski redatelj David Lynch.
Izvor: Profimedia
'Cilj mi je bio Lagerfeldov život staviti u kontekst povijesti mode, zato ovo nije samo njegova biografija, nego i knjiga o evoluciji modne industrije', kaže Ottavi koja je dizajnera intervjuirala dva puta, a pripremajući knjigu razgovarala je i s mnogim njegovim bliskim suradnicima. Kroz njihove priče upoznajemo Karla koji je istodobno emotivan i arogantan, susretljiv i osvetoljubiv, darežljiv i narcisoidan, velikodušan, no sposoban izbrisati prijatelja iz života u jednoj jedinoj rečenici, jednoj sekundi.
Snimljena 01. siječnja 1989. na probi couture kolekcije, fotografija prikazuje veličanstveni dvojac – dizajnera i njegovu muzu – nekoliko dana prije nego što će Karl, zbog banalne svađe, javno prekinuti prijateljstvo i suradnju s Ines de la Fressange, dugogodišnjom ambasadoricom Chanela. Kaiser Karl i 'prva dama francuske mode', kako su zvali Ines, pomirit će se tek 21 godinu kasnije, kad će dizajner, tada 53-godišnju Ines ponovno pozvati da nosi Chanel, što je, koliko je poznato, jedini put da je inače nepopustljivi Karl nekome pružio ruku pomirenja
Izvor: Getty images
Šećući fluidnim tekstovima protkanim fotografijama i uspomenama prijatelja, čitatelj upoznaje neumoljivog radoholičara koji nikada nije odlazio na godišnji odmor, genijalnog dizajnera koji u 90-ima upada u krizu kad ga američka podružnica Chanela želi otpustiti, zaljubljenog aseksualca koji je imao ležaj u bolničkoj sobi umirućeg de Baschera... Legenda s tamnim sunčanim naočalama i vječnim repom malo-pomalo dobiva ljudske obrise.
Kad je otkrila ovu seriju fotografija, autorica biografije 'Karl', Marie Ottavi, odmah je znala da je pred njom naslovnica knjige koju piše. 'Ono što mi se najviše svidjelo, to je taj trenutak sumnje u kojem se pitamo: je li to zaista on? S obzirom na to da nema naočale, vjerojatno je riječ o fotografijama koje je koristio za osobne dokumente. Mislim da izgleda savršeno', izjavila je za francuski Elle.
Izvor: press
Piše: Ana Ahel
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #229
