Ne znam postoji li žena koja je više cool od Ane Ivančić. Njezina nevjerojatna karijera, ljubav prema modi koju je materijalizirala u jedno od najljepših mjesta hrvatske modne scene – šoping oazu Garderoba, feel good personality, lojalnost obitelji, osmijeh i osobni stil kombinacija su koja se rijetko viđa. S Anom smo razgovarali baš u Garderobi gdje svaki dan provodi nekoliko sretnih sati.
Elle: Ana, snaga vašeg uspjeha s Garderobom je tolika da ste uspjeli promijeniti svoj identitet iz vrhunske menadžerice u sinonim za cool i progresivnu modu.
Ana: Tijekom moje menadžerske karijere u financijama odijevanje mi nikada nije bilo u fokusu, iako mi je bilo važno. U tom muškom svijetu ne želite biti svedeni na „ženske“ teme poput odijevanja ili njege lica i tijela. Prelaskom u modnu industriju, postala sam lice novog brenda na tržištu, Garderobe, kroz koji su u prvi plan došli moj lifestyle, stil odijevanja, modni odabiri. Uz promjenu posla došla je i promjena percepcije mene kao poslovne žene pa se zapravo tako i fokus promijenio. Imidž Garderoba Concept Storea je od početka bio snažno naslonjen na mene kao poslovnu ženu koja iz vlastitog iskustva zna i prepoznaje potrebe žena koje trebaju kombinirati poslovno odijevanje sa željom da se i izraze odjećom. Povjerenje kupaca gradila sam i još gradim upravo na činjenici da u Garderobi prodajemo brendove koje sam osobno izabrala, kao i komade odjeće koje sam pažljivo izdvojila iz kolekcija koje ti brendovi nude u svojim showroomovima. Mislim da je u tom procesu iznimno važno što nikada nisam upala u zamku uvođenja u ponudu onog što je „komercijalno“, po cijenu odmicanja od svojih estetskih kriterija i kriterija visoke kvalitete proizvoda koje nudimo. Tako sam se sigurno odlučila ići težim, ali dugoročno održivijim putem: trgovina na neočekivanoj lokaciji izvan šoping ulica, koja nudi drugačije i posebne komade „nevidljivih“ i „nepoznatih“ brendova. Vjerujem da sam tako ohrabrila žene da u sigurnom, intimnom okruženju Garderobe isprobaju nešto što izlazi iz njihove sigurne zone i time postupno pronađu neki novi, svježiji stil i smjer odijevanja za sebe.
Svakodnevno sa svojim timom radim na tome da kupci Garderobu doživljavaju kao sigurno mjesto gdje ih nitko ne procjenjuje i gdje im je ugodno.
Elle: Kako se odijevala ona stara Ana, predsjednica uprava, financijašica? Što je bio njezin must koji je vlasnica Garderobe odbacila?
Ana: Financijska industrija je per se vrlo konzervativna s obzirom na to da se bavi iznimno realnim i nimalo zaigranim dijelom života. Odjeća mora biti stroga i decentna, posebice ako ste na poziciji predsjednice uprave. No i u toj sam „ozbiljnoj“ industriji pronalazila načine za odjevne kombinacije koje su bile barem malo drugačije. Tu su mi pomagali krojevi odijela i kostima s blagim pomakom te razne kombinacije modnih dodataka, cipela i torbi. U tom sam „bivšem životu“ imala dio ormara za posao i drugi dio za slobodno vrijeme koje gotovo nikada nisam kombinirala. Ulaskom u svijet mode od odjeće sam napustila kostim, odnosno sako sa suknjom strogog kroja, a moja odijela, sako s hlačama, danas su znatno ležernijeg izgleda. Danas je moj stil, naravno, puno slobodniji i zaigraniji.
Elle: A koje poslovne navike prepoznajete iz tog vremena koje pomažu (ili odmažu) Garderobinu uspjehu?
Ana: Kao diplomirana pravnica koja je dugo radila u financijskoj industriji naučila sam biti organizirana i temeljita. Sagledavanje poslovnih situacija iz raznih kutova, brzo donošenje odluka, pomno planiranje, trošenje što manje energije na nevažne stvari i pažljivo biranje suradnika vještine su koje su davno postale dio mog poslovnog stila i mislim da mi uvelike pomažu u brojnim izazovima s kojima se suočavam gotovo svakodnevno. Vjerujem da je to prethodno stečeno radno iskustvo imalo važnu ulogu u činjenici što Garderoba uspješno i lijepo plovi već gotovo punih devet godina.
Elle: Je li Kopenhagen postao neizostavan dio vašeg identiteta? Ako jest, gdje volite odsjesti, gdje jesti, gdje kupiti kardamom pecivo, gdje piti kavu, gdje šopingirati?
Ana: Nakon silnih odlazaka u Kopenhagen, danas ga – uz Pariz – doživljavam kao „moj grad“ u kojem se osjećam jako ugodno i domaće. Odsjedam uvijek u istom hotelu koji ima odličnu poziciju u Meatpacking Districtu Kopenhagena, blizu glavnog kolodvora, gradskog centra, odličnih restorana, kafića, barova i trgovina. Kopenhagen je grad koji je sam po sebi velika inspiracija. Gdje god pogledate, u koji god prostor zavirite, dočekat će vas nešto lijepo. Svako je mjesto pomno osmišljeno, iako na prvi pogled izgleda kao da se često oko nekih nisu puno potrudili. Ljudi su beskrajno ljubazni i susretljivi, jednostavni. I stvarno žive po drevnoj nordijskoj premisi da se nitko ne bi smio isticati i ponašati kao da je bolji od drugih. Od mojih najdražih mjesta izdvojila bih pekarnice Hart Bageri i Juno u kojima ne odolijevam cinnamon rollu. Volim kavu u Copenhagen Coffee Labu i i brunch mjesta kao što su Studio x Kitchen i Atelier September. Kopenhagen obiluje restoranima, a meni su najdraži Paté Paté, Pluto, Damnidra i Superbon. Svaki put svratim do Illuma, robne kuće koja, uz Garderobine brendove, ima i malu selekciju Dries Van Notena. Inspiraciju pronalazim i u Illums Bolighus, robnoj kući sa stvarima za dom, a posebno mi je veselje trgovina Konges Sløjd s dječjom odjećom gdje ne mogu odoljeti divotama za moju unuku.
Elle: Nosite li vintage?
Ana: Velik dio mog ormara je vintage s obzirom na to da sam već više od 25 godina pasionirani kolekcionar Dries Van Notena. Neki su komadi koje sam davno kupila s vremenom postali vintage, a neke sam „ulovila“ na Vestiaire Collective ili u vintage trgovinama u Parizu. Jako volim kombinirati vintage s novim, Driesa s Gannijem, Envelope, By Malene Birger. Volim i čuvam svoju odjeću pa se gotovo nikada ne događa da nešto iznosim i bacam. I sama na VC prodajem komade koji me nakon nekog vremena prestaju veseliti i tako dajem prostor nečem novom ili novom-starom.
Elle: Osim Kopenhagena, koja je vaša meka za inspiraciju i punjenje baterija?
Ana: Svako putovanje mi je izvor inspiracije. Tako je to oduvijek. Brojna poslovna putovanja tijekom nekadašnje karijere ostavljala su mi barem koji sat „za dušu“, kad bih najčešće u večernjim satima razgledavala izloge i uživala. Kako sam 11 godina bila predsjednica uprave i country manager francuskog osiguravatelja, često sam putovala u Pariz i Milano gdje bih nakon posla švrljala po trgovinama i nesvjesno upijala iskustva koja sam onda u velikoj mjeri pretočila u ono što danas čini Garderobu.
Elle: Sigurno se tijekom godina uspjeha i prepoznavanja Garderobe mijenjala i vaša pozicija pri naručivanju kolekcija. Kako je to izgledalo u početku (znam da ste prvi put otišli u Kopenhagen s praktički nedogovorenim sastancima), a kako danas?
Ana: Danas se s osmijehom sjećam prvih mailova i prvog odlaska u Kopenhagen s renderima buduće Garderobe u Martićevoj i vlastitim životopisom koji je tada bio jedina opipljiva stvar u PowerPoint prezentaciji kojom sam se predstavljala. Sjećam se onog osjećaja zadovoljstva kad su mi u By Malene Birger i Ganniju Sanna i Stine pružile ruku te rekle da su spremne sa mnom raditi i da mogu napraviti prve narudžbe. Nakon toga se sve počelo odvijati lakše, postupno sam, iz sezone u sezonu, dodavala nove brendove i tako danas došla do njih gotovo 40. Osim što neprestano istražujem što bismo još mogli dovesti u Garderobu, već nam se dugo javljaju i sami brendovi, jer su čuli za nas, sviđa im se naša selekcija brendova, način prezentacije, došli smo na dobar glas po korektnom poslovanju među brendovima. Stalni je to proces. Neke smo brendove napustili, neke imam u planu. Važno je da su uvijek u skladu s Garderobinom pozicijom na tržištu, i u pogledu estetike, raspona cijena, kvalitete, te da se ni po čemu ne preklapaju s obzirom na to da nam je fizički prostor trgovina ograničen.
Elle: Kako birate beauty brendove?
Ana: U Garderobinoj ponudi imamo isključivo certificirane organske proizvode za njegu kože i 100% certificirane prirodne parfemske vode. Dansku kozmetiku Honey koristila sam neko vrijeme prije nego što sam je stavila kod nas u prodaju. Tako je bilo općenito s puno Garderobinih brendova, jer jedino tako mogu autentično posvjedočiti o kvaliteti ili učincima pojedinog proizvoda našim kupcima. Kako nije bilo u planu širiti beauty ponudu, ograničila sam se na certificirane organske proizvode pa tako, uz Honey, u ponudi imamo i hrvatsku kozmetiku Uchka i parfemske vode Abel, koji su trenutačno jedini mirisi na tržištu s certifikatom 100% prirodnih parfema.
Elle: Koja je razlika između matičnog dućana u Zagrebu, koji je u posebnoj ulici, Martićevoj, koja je sigurno pomogla Garderobinoj poziciji u coolnessu, a i preko puta je kultni dućan s vinima vašeg supruga Borisa, i dućana u Hotelu Grand Park u Rovinju? U smislu izbora brendova, želja kupaca, ali i atmosfere, vibea?
Ana: Prije devet godina, kada sam u ruke dobila ključeve prostora u Martićevoj gdje će nekoliko mjeseci kasnije biti otvoren prvi Garderoba Concept Store, ulica je izgledala bitno drugačije. Zapravo je u njoj postojala samo Vinoteka Vivat, Grupa Studio, Program bar i Booksa. Nekoliko godina prije toga se u kvartu održavala manifestacija Design District koja je pokazivala potencijal, zajedno s Multibrend trgovinom hrvatskog dizajna tik uz HNB, no sve se to prestalo održavati i postojati prije otvaranja Garderobe. Sjećam se da su brojni poznati i nepoznati koji su ulazili u Garderobu, te danas daleke 2017. godine, pomalo skeptično propitivali zašto sam je baš ovdje otvorila, zašto nisam u nekoj „življoj“ šoping ulici zagrebačkog centra. No od početka sam vjerovala upravo u ovu lokaciju.
Za mene je ona predstavljala, naravno bitno skromniju, svojevrsnu inačicu lijeve obale, Rive Gauche u Parizu, gdje se smjestio dragulj modne scene i moj predmet obožavanja Dries Van Noten. Daleko od šoping ulica i potrošačkog vibea, okružen galerijama, kavanama i antikvarijatima. Nekako vjerujem da smo upravo Boris, Saša i ja s Vivatom, Programom i Garderobom bili svojevrsni predvodnici koji su u ulicu privukli brojne druge sadržaje pa je posljednjih pet-šest godina postala zagrebački Soho. Za razliku od Garderobe u Zagrebu koja ima svoje stalne kupce i gdje dolaze kupovati žene koje žele obnoviti svoju sezonsku garderobu ili kupuju za neku prigodu, Garderoba Rovinj, koja se nalazi na šetnici jednog od najluksuzniji hotela na Jadranu, Grand Parka, okrenuta je primarno turistima. Tijekom cijele godine u Rovinju se mogu naći, uz nove kolekcije, i komadi iz naših starijih kolekcija sa stalno sniženom cijenom. Selekcija brendova u Rovinju prati Garderobu Zagreb, s time da u ponudi jedne i druge trgovine nemamo iste modele. Tako je Garderoba Rovinj zanimljiva i našim stalnim kupcima iz Zagreba.
Elle: Jeste li suprug i vi zajedno razvijali strast prema hedonizmu s obzirom na to da ste zajedno od studentskih dana? Dijele li je i vaša djeca? Koliko sudjeluju u Finim vinima, a koliko u Garderobi?
Ana: Boris i ja smo se u svakom pogledu razvijali zajedno i utjecali jedno na drugo s obzirom na to da smo skupa od ranih dvadesetih godina. Oboje smo vrlo izraženi estete, volimo sve što je lijepo, volimo finu hranu, vino, putovanja, otkrivanje novih stvari. Istodobno oboje oduvijek puno radimo. Naša su djeca s nama imala prilike u svemu tome sudjelovati od ranih dana pa su isto tako gradili svoja iskustva i ukus. Formalno, zasad niti jedno od naše djece nije uključeno u Vivat ili Garderobu, iako smo kao obitelj svi upućeni u dobar dio toga što se u našim firmama događa. Mlađa kći je liječnica pa je malo vjerojatno da bi se ikada mogla usmjeriti prema našim poslovima. Najstarija kći, iako ima vlastitu karijeru kao psihologinja u korporaciji, od prvog dana vodi Garderobine društvene mreže, a najmlađi sin je još na faksu pa će se i njegov put za koju godinu iskristalizirati. Hoće li se u konačnici netko od njih pronaći u našim biznisima, to prepuštamo njima.
Elle: Kako izgleda vaš poslovni dan?
Ana: Jako volim svoj posao pa je Garderoba moj happy place. Ranoranilac sam pa su mi jutra vrlo ispunjena i produktivna. Puno toga radim od kuće za laptopom pa do 10 sati, kad moji zaposlenici otvaraju Garderobe Zagreb i Rovinj, ja sam već puno toga pozadinskog odradila. Otkako sam poduzetnica, više nemam poslovnu rutinu. Dani se razlikuju ovisno o tome nalazimo li se na početku sezone kad dolazi nova roba koju sam naručila šest mjeseci ranije, ili naručujem nove kolekcije, ili smo u fazi rasprodaje, ili…. Za razliku od tempa u Garderobi Zagreb, koji je donekle stalan i ubrzan, razlika je isto tako u kojem dijelu sezone se nalazi Garderoba Rovinj s obzirom na to da su zimski mjeseci prilično mirni, za razliku od turističke sezone koja počinje oko Uskrsa i traje do polovice listopada. Nakon provjeravanja i odgovaranja na mailove, kojih danas ima puno s obzirom na to da u ponudi imamo gotovo 40 brendova, rješavanje raznih upita, plaćanja računa i slično, gotovo svaki dan nastojim doći do Martićeve i provesti koji sat s timom i kupcima koje u tom razdoblju zateknem u Garderobi.
Često i sama uslužujem kupce, dajem im savjete i pronalazim kombinacije za njihove potrebe i u tome istinski uživam.
U Rovinj sam prvih godina išla često i provodila dosta vremena u trgovini uhodavajući zaposlenike te osluškujući prohtjeve i profil kupaca. Danas u Rovinj odlazim puno rjeđe, i to ovisno o potrebama.
Elle: Postoje li neki brendovi, mimo skandinavskih, koje biste ipak voljeli uvrstiti u Garderobu?
Ana: Iskreno bih rekla da zasad ne postoje. Odlučila sam se na samom početku fokusirati na zemlje Skandinavije i bez obzira na to što se često susrećem s brendovima iz drugih zemalja, ostajem vjerna tom podneblju. Skandinavska modna scena nudi veliku raznolikost, što se vidi i po ponudi Garderobe.
Elle: Postoji li neostvarena osobna wish lista i koji je objekt na njoj?
Ana: Zapravo ne postoji. Kako mi je napredovala karijera, tako sam si „putem“ kupovala onih nekoliko za mene bitnih elemenata svake garderobe koji spadaju u kategoriju „vječnih“ i kojih nije potrebno imati puno, poput torbice Chanel ili nekog Hermèsova detalja. Već dugo mi realno ništa novo ne treba pa kupujem ono što mi se jako svidi, i to, uz Garderobine brendove, gotovo isključivo u jednom do dva dućana u Parizu i Antwerpenu te kod mojih dragih Nataše Mihaljčišin i Tine Vrdoljak Ranilović.
Elle: Poklanjate li svoje stvari, prodajete li ih na nekim internetskim aplikacijama, kupujete, posuđuju li vaše kćeri, prijateljice? Imate li arhivu?
Ana: Oduvijek volim odjeću i oduvijek je kupujem. Ono što me nakon godina nošenja više ne veseli poklanjam kćerima ili prijateljicama, a posljednjih desetak godina i prodajem. S kćerima već godinama organiziram naše male buvljake na koje pozivamo prijateljice i poznanice koje za simbolične iznose kupuju naše uščuvane komade koji opet tako nastavljaju svoj život. Dizajnerske komade prodajem na platformi Vestiaire Collective. Za mene je to ultimativni oblik održivosti u modnoj industriji: kupujem visoko kvalitetne komade koji, kada ih izgustiram, kod nekog drugog dobivaju novi sjaj. Imam i svoju arhivu koja se u najvećoj mjeri sastoji od Driesovih komada koje jako čuvam i pazim, ali i svakodnevno nosim. Oni danas čine veliku većinu moje garderobe. Naravno, u svakoj sezoni među našim brendovima postoji nekoliko komada koji mi se najviše sviđaju pa oni obično postanu i dio moje garderobe.
