Vrijeme je stalo. To je bila prva pomisao koju sam imao nakon gledanja streama Armani Privé revije za proljeće 2026., prve u povijesti brenda i njegove haute couture linije koju ne potpisuje Giorgio Armani. Nakon punih 20 godina, koje su 2025. tako veličanstveno proslavljene velikom retrospektivom u milanskom kompleksu Armani Silos, svjedočili smo trenutku u kojem je Silvia Armani (nećakinja pokojnog dizajnera koja je već bila zadužena za neke linije brenda) preuzela kreativne uzde - barem dok grupa i njeni potencijalni novi vlasnici ne izglasaju osobu koja će za talijansku modu biti ravan Papi.
No, dok se čeka bijeli dim iznad ulice Bergognone, ono što smo vidjeli na pisti bio je dostojni hommage kralju talijanske elegancije koji je revolucionarizirao crvene tepihe i pretvorio ih u ono što poznajemo danas.
Simbolika samog naziva kolekcije ‘’Jade’’ (žad) u sebi sadržava gotovo spiritualnu notu. Osim što je žad bio jedan od omiljenih minerala samog Armanija (prisjetimo se ogromne gorile u boji žada na pisti za kolekciju jesen 2021.), iza njega u azijskim zemljama, posebice u Kini, stoji duboki simbolizam. Često nazivan ‘’kamenom raja’’, žad stoljećima predstavlja kamen koji štiti od zla, potiče mudrost i razboritost, a sam simbol za žad u mandarinskom pismu (yu) je istoznačan s ‘’most između neba i zemlje’’. Taj izbor, pogotovo s dodatkom Armanijeve vječne ljubavi prema orijentalnom, nije slučajan.
No, nemojte misliti kako je ova kolekcija ostala samo u jednom tonu, jer kao i žad, kolorističkih varijacija i akrobacija je bilo na more. Od pastelno zelene preko bijele koja je samo na trenutke bljesnula zbog sloja zelene, metalizirane organze, pa sve do ombre tkanina koje su se prelijevale u bezbroj varijacija boja, ova je kolekcija održala na životu sve Armanijeve besprijekorne tekstile i njihove intenzivne boje zbog kojih se upravo Privé liniju proglašava najboljim kombinacijama na crvenim tepisima već desetljećima.
Od otvaranja s meko krojenim bijelim odijelom, koje je u već uobičajenom Armani stilu isijavalo jednaku dozu kontrole, moći i mekoće, kolekcija je postala poput lente vremena svega recentnog i davnog što je Armani prikazao u sklopu svoje Privé linije. To je možda i jedina zamjerka ovoj kolekciji - puno ideja, malo prostora za njihovu izvedbu. Naravno, nije bilo komada koji nije minuciozno vizualiziran, skrojen, izvezen i stiliziran tako da svaki dobije svojih 5 minuta, no vrlo brzo i žestoko smo oscilirali između dnevnog, glamuroznog, ležernog i noćnog dijela. Giorgio Armani je, ipak, kao i njegov suvremenik koji nas je nedavno napustio, bio poznat po rigoroznoj kontroli i pročišćavanju svake niti do savršenstva. Ništa se ne prepušta slučaju, ni poredak izlaza, a kamoli njihova namjena u životu i ormaru klijentica.
Začudo, kolekcija je zatvorena vjenčanicom, što je oduvijek bilo nepisano pravilo u svijetu visoke mode. Sam Armani nije neko vrijeme prakticirao ovaj modus operandi, pa je u globalu ona, posebice kao čisto bijela i vrlo tradicionalna, ostavila čudan okus na samom kraju generalno solidne kolekcije.
No, vidi se da Armani više nije na čelu kuće. Kolekcija je, koliko god dobra, više bila best of the best, muzejska i farewell turneja, poput novopostavljenog čuvara dok se u kući ili van nje ne pojavi dostojan nasljednik s više iskustva u visokoj modi (i samim vrijednostima koje se slažu s Armanijevim) koji će uvesti kuću u njenu novu eru. Što bi rekla mlađa generacija, ‘’the bar was in hell’’ od početka, jer u ovako tragičnim i neočekivanim situacijama kolekcija se i dalje mora ''izbaciti'', na milost ili nemilost kritike i klijentele. Ipak, Giorgio je u ovoj kući ostavio toliko dobre temelje da ih nitko, pa ni oni s puno manje iskustva, još uvijek ne mogu srušiti. Nadamo se istom razvoju situacije kada se na vrhu promjene poslovne, ali i kreativne pozicije.
