U srcu jednog od najljepših gradova na svijetu nastao je projekt koji spaja umjetnost, lokalnu priču i onu posebnu vrstu inspiracije koju samo Dubrovnik može probuditi. Razgovarali smo sa suosnivačicom kreativnih radionica Slatko kao cukar, Elenom Vračarić, o trenucima stvaranja, ljudima koji ih ispunjavaju, lokacijama koje oduzimaju dah i planovima koji tek dolaze.
Što vas je nadahnulo da spojite lokalnu dubrovačku baštinu i kreativne radionice?
Dubrovnik je jedan doista poseban grad koji stoji u pozadini kao inspiracija za sve ono što radimo – Grad koji stoljećima odiše kulturom, tradicijom i umjetnošću.
Oni koji ga posjećuju, ali i mi koji smo sretni da u njemu živimo, često njegove veličanstvene kutke uzimamo zdravo za gotovo ili ih često ne primjećujemo. Sve se nekako pretvorilo u ljetnu gužvu i strku ili zimsku pustoš.
Ideja radionica je da vas na neki drugačiji, smireniji način upozna s dušom Grada; da naši posjetitelji upoznaju neke njegove kutke na koje možda inače ne bi naišli; da osjete inspiraciju iza tog stoljetnog kamena i da stvore nešto vlastitim rukama; a opet da ‘domaća čejad’ ima neki svoj ‘mali kutak’ u Gradu koji im se ponekad čini kao stranac; da se zimi imamo gdje družiti, smijati i stvarati.
Na profilu vas često viđamo u raznim kreativnim formatima od Paint & Wine do radionica na Lokrumu. Kako birate teme i što koja nudi?
Kako mi širimo ponudu naših proizvoda u butizi i kako se upoznajemo s novim tehnikama, tako tu ljubav želimo prenijeti i na naše polaznike. Započeli smo s radionicama oslikavanja daski za serviranje koje nakon oslikavanja postaju prava mala funkcionalna umjetnička djela; nakon toga uveli smo oslikavanje platnenih bursi i sad se već evo neko vrijeme svi skupa igramo s glinom i izrađujemo svakojake kreacije.
Mnogi vas hvale i zbog odabira lokacija. Samostan sv. Vicenca, masline na Lokrumu, zalazak sunca… Zašto baš ta mjesta?
Zamislite samo ovo – sjedite u samostanu iz 17. stoljeća, okruženi poljem lavande koja toliko miriše da vam miris ostaje u nosu satima poslije, oslikavate svoj pjat dok pijuckate domaće likere i uživate u tradicionalnim slasticama koje su pripremili predivni domaćini u Samostanu.
Ili ovo – sjedite u hladu stoljetnih lokrumskih maslina, u dubrovačkoj oazi mira, raju na zemlji daleko od gužve, dok se oko vas motaju paunovi i zaviruju u vaše umjetničko djelo.
Onda se vozite privatnim brodom iz Starog porta, uz nevjerojatne poglede, do malog otočića ispred Cavtata koji izgleda kao nešto što možete vidjeti samo na filmu, gledate u najljepši zalazak sunca dok vam je Grad na dlanu.
Radi se o lokacijama koje jednostavno oduzimaju dah, čak i nama kojima su one svaki dan praktički ‘pred nosom’.
Kakva je publika radionica i pamtite li neki poseban trenutak?
Ono što nas posebno veseli i što nikada neću prestati naglašavati jest podrška naše lokalne zajednice – ti predivni ‘domaći ljudi’ koji dolaze na naše radionice po tko zna koji put, upućuju riječi podrške i guraju ovu našu malu poslovnu avanturu naprijed.
Uz to, sretni smo što imamo jako puno zainteresiranih stranih posjetitelja koji sve češće traže privatne, mirnije aktivnosti. Čak smo, eto, baš nedavno imali čast i priliku na radionici ugostiti i djecu Michaela Jordana!
Na jednom od vaših Instagram reelova piše: You all know Sanja… loves hosting workshops but loves it even more when they are done. Otkud ta spontanost?
Sretni smo što naši polaznici imaju isti humor kao i mi. Naši ljudi vrlo dobro znaju što je sezona i da je u sezoni takav tip humora dobrodošao i da vas on najčešće drži ‘normalnim’ (smijeh). Takav tip humora je nekako, sasvim slučajno, postao i dio našeg brenda.
Jesu li radionice više strukturirane ili prepuštene osobnom izrazu?
Radionice su potpuno slobodne. Radi se o dva sata u kojima želimo kod ljudi probuditi onu pomalo zakopanu kreativnost i da ih ta dva sata odvojimo od često užurbane ‘realnosti’.
Planirate li proširiti iskustvo izvan Dubrovnika?
Planova je uvijek puno – puno više nego naših ruku koje ostvaruju te planove. Svakako nam je cilj ulaziti u što više partnerskih odnosa s ljudima iz lokalne zajednice i na taj način zajedničkim snagama jačati turističku ponudu, ali i stvarati sadržaj za naše ljude.
Ako se zateknete u Dubrovniku i poželite oslikati svoj pjat, oblikovati glinu dok paun zaviruje u vaš rad ili pronaći tišinu među lavandom i kamenim zidovima, znate gdje i koga tražiti.
