Biti osoba zaposlena u modi koja religiozno ne prati Emily u Parizu je kao da ste osoba zaposlena u modi koja ne pada u nesvijest na vijesti o nastavku filma Vrag nosi Pradu. Dakle, sasvim normalno? Popkulturni prikaz modne industrije, osim ako nije riječ o dokumentarcu, nerijetko ovaj svijet prikazuje u hiperboliziranom ili čudnom svjetlu, ponekad kroz ružičaste naočale. A upravo kroz takve vidim svijet mode i modnog biznisa u Emily u Parizu, sada u Rimu, koja već pola desetljeća golica maštu modnih i drugih entuzijasta i privlači milijune gledatelja na Netflixu.
Iako sam sporadično pratio prethodne sezone, četvrta mi je zaista vratila interes u seriju. Možda je do toga jer se radnja preselila u Rim. Možda do toga da sam naposljetku mazohistički zavolio kaotičnu prirodu Emily, njenog života, suradnika, ljubavnika i svih onih situacija koje su možda samo na korak do brainrot sadržaja, ali su i dalje odličan sadržaj za potrošiti slobodno vrijeme. Bez obzira na sve, odlučio sam prvoj epizodi pete sezone dati realnu šansu.
Mi ami, mi odi
Nitko nije bio sretniji od mene kada sam u prvim minutama epizode čuo pjesmu Mi Ami Mi Odi od talijanske pop senzacije Elodie. Koliko znamo iz najava sezone, pa i od samog producenta i autora serije Darrena Stara, Emily će zaista cijelu sezonu provesti u Rimu i talijanskim poslovnim peripetijama dok traži balans između ljubavi i karijere.
Naravno, to ju je na kraju prethodne sezone skoro otjeralo od Sylvije, agencije i ovog svijeta općenito. Veseli me pauza od Pariza i nastavak ‘’dolce vite’’ u njenom životu, koliko god ona bila prikazana plošno i na ''Italija = pizza, spritz i kaotične geste rukama'' način.
Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin
Prvi kadrovi nove epizode nas vraćaju u apartman koji je Emily iznajmila na kraju četvrte sezone, kada su svi njeni putevi (i privatni i poslovni) vodili u Rim. To pomalo stereotipno buđenje u 10 ujutro s Marcellom, koji dobacuje kako Talijani ne rade apsolutno ništa, možda puno govori o tome kako smo došli do klimavog stanja njegovog obiteljskog carstva i brenda Muratori (čiste fiktivne verzije Etra, Missonija i ostalih talijanskih brendova koji su jedva ili su nekad davno bili u isključivo obiteljskom vlasništvu).
Međutim, Emily koja se vozi u kristalno čistom ATAC busu koji se ne raspada po šavovima? I ne biva opljačkana, već joj draga žena kroz prozor dodaje njen skupocjeni šal koji joj je ostao na sjedalu? Čista fantazija i idealizacija zbog koje, na kraju dana, svijet voli serije kao što je Emily u Parizu.
Je li to camp?
Osim spasa obitelji Muratori, izgleda da Agence Grateau u Rimu u novoj sezoni želi stvoriti jaku bazu koja će biti pandan pariškoj. To što realizaciju dotičnog plana zamišljaju kroz ostvarenje poslovnih ugovora kroz aktualne partnere koje imaju u Rimu je drugi par cipela. Camp element neodvojiv je od Emily i njenih avantura, što u ovoj epizodi uključuje i kaotični susret s obitelji Muratori i potragu za tartufima (u štiklama i kratkoj lingerie as outwear kombinaciji), uz dvije sestre koje gunđaju kako će ih naša omiljena Amerikanka iz Pariza otrovati gljivama.
A tek blistava ideja podvaljivanja neuspješnog Antoineovog parfema za djecu kao ultraniche formulacije za obitelj Muratori koja će spasiti njihov biznis? Izgleda da nas očekuje jednako kaotična sezona kada su u pitanju poslovni planovi agencije.
‘’Palazzo poor’’
Prošla su vremena kada je Italija zaista imala kraljevsku obitelj, no onih koji se smatraju princezama, kneginjama i prijestolonasljednicima fiktivnih kruna i dalje ima na pretek. U prvoj epizodi se pojavljuje princeza Jane, novi lik kojeg glumi genijalna Minnie Driver, koja samu sebe opisuje kao ‘’palazzo poor’’ dok paralelno predlaže poslovnu suradnju sa Sylvie, jer poznaje sve ‘’od Fendija do Fiata’’.
Ona je komično utjelovljenje raznih rimskih obitelji koje, s pravom ili ne, koriste nekadašnje slavno plemićko porijeklo kako bi svoje palazze pretvarali u precijenjene hotele - jer druge izvore prihoda ni nemaju. Punim imenom Principessa Gianna Grappezi di Saturnia, Jane je apsolutno camp remek djelo koje jedva čekam gledati u narednim epizodama.
Hoću li bingeati ovu sezonu?
Vrlo vjerojatno ne. Dok je prva epizoda nove sezone u meni pobudila relativno opipljiv interes, ništa u prvoj epizodi (osim princeze Jane) me nije prizvalo na automatsko paljenje druge epizode. Ipak, petu sezonu Emily u Parizu planiram rascjepkati na one trenutke kada zaista nemam pametnijeg posla, što će svakako biti slučaj u nadolazećoj blagdanskoj pauzi i preživljavanju obilnog božićnog ručka. Vjerujem da producenti serije nisu mogli odabrati bolji trenutak za lansiranje sezone, jer nekako imam osjećaj da će se i ostatak gledatelja povesti ovim primjerom.
