O filmu Poor Things, ako ste propustili, priča se već tjednima, a ono zbog čega je dodatno zanimljiv je njegova kostimografija. Poor Things koji je u našim kinima preveden kao Uboga stvorenja bizarna je znanstveno-fantastična crna komedija smještena u viktorijansko doba, a radnja prati emocionalno i seksualno sazrijevanje Belle Baxter koju je genijalno utjelovila Emma Stone - ona je znanstveni eksperiment doktora Godwina Baxtera (Willem Dafoe), pa otkuda dolaze česte usporedbe ovog filma s Frankensteinom.
Za razliku od Frankensteina, ovu crnu komediju željet ćete pogledati, među ostalim, zbog genijalnih kostima koji preuzimaju narativ i nose jednako važnu ulogu kao i scenarij. Grčki redatelj Yorgos Lanthimos ovim filmom pretendira za Oscara, a oko sebe je okupio poznatu ekipu - za kostime je zadužena Holly Waddington (surađivali su i na filmu The Favourites gdje ulogu također tumači Emma Stone), a trojac je zajedno došao do genijalnih kostimografskih rješenja koja postepeno prate razvoj Belle Baxter- iz nevinog djeteta do neovisne, slobodne žene koja se bori za svoja uvjerenja.
Fotografija: IMDB
"Zamislite petogodišnjakinju kako se igra odijevanja u mamimom ormaru. Neuredno je i suludo i razigrano", komentirala je proces nastajanja kostima Waddington. Inače, Emmin lik nastaje nakon eksperimenta u kojem je u tijelo odrasle žene transplantiran mozak fetusa pa od početka pratimo razvoj i transformaciju djeteta u odraslu ženu. Kostimografkinja je istaknula da joj je redatelj ostavio slobodne ruke i dao puno prostora za eksperimentiranje, a ono na čemu je inzistirao bili su veliki puf rukavi koji su light motiv u cijelom filmu. Voluminozna ramena, teksture i korištenje jakih boja temelj su kostima u filmu i inspirirani su romantizmom i viktorijanskim razdobljem te odjećom 19. stoljeća, no nisu potpuno povijesno točni već su modernizirani i prilagođeni samom liku. Primjerice, kratke svilene hlačice nošene su uz bluze s volanima i podsjećaju na modu 1930-ih godina (prisutan je i utjecaj Else Schiaparelli), a tu je i obuća poput cipela na malu petu koja je inspirirana space-age dizajnom Andréa Courrègesa iz 1960-ih, dok u početku i prvoj dječjoj fazi, najčešće vrijeme provodi bosa i golih nogu. Ekstravagantni rukavi koji ipak kroz cijeli film simboliziraju njezinu infantilnost su glavni motiv kostimografije, što je mudar odabir jer glasno, a efektno i praktično komuniciraju Belline faze. Sličan efekt teže bi bilo postići primjerice donjim dijelovima kostima poput suknji.
Fotografija: IMDB
Zanimljiva je i odluka kostimografkinje da izbjegne korištenje komada koji je asocijacija na ovo doba - korzeti su inače neizostavni dio kostimografije povijesnih serija, poput globalnog hita Bridgerton, koji je na nešto drugačiji način modernizirao viktorijansku modu, pa je korzet u trenutku emitiranja ponovno postao popularni modni komad (vjerujemo da će se isto ovog proljeća dogoditi s puf rukavima). Waddington je objasnila da korzet, sa svojim specifičnim izgledom, ograničava i u jednu ruku kontrolira posturu i držanje onoga tko ga nosi. Izostanak korzeta dao je na suvremenom izgledu kostima i ne pojavljuju se niti u dijelu kada Bella počinje raditi kao prostitutka u francuskom bordelu, gdje su korzeti praktički dio radne uniforme i fetišizirani komad odjeće koji jednaku seksualnu konotaciju nosi i danas.
Fotograija: IMDB
Umjesto njih, ulogu preuzima koža i otkriveno tijelo, osobito gole grudi. Paleta boja nije klasična crna i crvena, koja se tradicionalno povezuje uz seks i pornografiju, već su zamijenjene puno delikatnijim i pastelnim nijansama koje podsjećaju na ljudsku kožu. Suvremenosti potpomaže i duga raspuštena kosa, koja se u 19. stoljeću redovito vezala u raskošno posložene punđe, dok i boje ostalih kostima također odskaču od tadašnjih standarda - snažne su i jake, a bez čipke, perli, bisera i perja koje su asocijacija na gilded age, postignut je dodati sloj suvremenijeg viktorijanskog izgleda. Takav pristup, u filmu poput ovog koji gradi neku vlastitu atmosferu i stvarnost, zapravo je nužan kako bi nas rasterećen tradicionalnih postavki potpuno uvukao u svoj bizarni svijet.
Nakon nevinih i dječjih kombinacija s početka filma, Bella nakon bijega iz izolacije doma kojeg je poznavala kreće na put svijetom, sazrijeva, prolazi razne faze koje kolorit i izgled kostima vjerno prati. U jednom trenutku, nakon što shvaća privilegiju svoje pozicije naspram ostatka svijeta, kostimografkinja je ponovno stavlja u nevinu bijelu haljinu velikih rukava koja simbolizira djetinjstvo i nevinost. Jedan od zanimljivih trenutaka je i kaput od lateksa inspiriran izgledom kondoma koji sukobljava nevinost i čednost uz razvratnost i bunt, te je ujedno prekretnica u filmu. Kako se pak bližimo kraju, Bella je oslobođena, obrazovana žena koja se bori za feminističke stavove, nalazi se u medicinskoj školi i potpuno je neustrašiva. Vidimo je u bež pletenom puloveru, kao i u crnom kaputu A-kroja s velikim gumbima, čizmama inspiriranima viktorijanskim dobom i sivim dokoljenkama, no nedostaje donji dio kombinacije zbog čega joj noge ostaju otkrivene i ni tada, Bella se izgledom ne uklapa u tradiciju 19. stoljeća već zadržava dio sebe i svog karaktera. Pa, ako i niste ljubitelj crnih komedija ovakvog stila ni kadrova koji vas ne drže uvijek u zoni komfora, ovakvo spretno i inteligentno poigravanje kostimografijom dovoljan je razlog zbog kojeg ćete uživati u svakoj minuti.
