Treću godinu zaredom Teatar Poco Loco, u suradnji s Centrom KNAPP, u Zagreb dovodi festival Bolje da o tome (ne) govorimo. Riječ je o manifestaciji koja u fokus stavlja teme o kojima se u kazalištu za djecu i mlade rijetko govori – ljubav, seksualnost, migracije, rat i različitost.
Sve je počelo 2018. predstavom Pola pola koja se bavila razvodom iz perspektive djece, a reakcije publike pokazale su koliki potencijal kazalište ima u poticanju dijaloga. Ove je godine program jednako hrabar, a o svemu smo razgovarali s glumicom Dunjom Fajdić, jednom od pokretačica festivala.
Kazalište kao prostor razgovora
Festival je nastao iz potrebe da se djeci i mladima ponudi drugačiji repertoar. “Profesori se često odlučuju za ‘sigurne’ lektirne naslove, dok teme poput razvoda, ljubavi između dvije djevojčice ili seksualnosti prolaze puno teže”, objašnjava Fajdić. Upravo zato festival već treću godinu za redom publici nudi umjetnički hrabre predstave i razgovore s umjetnicima i stručnjacima, kako bi se senzibilizirala publika i otvorio prostor za progresivnije teme.
Tabui koji se tiču mladih
Ovogodišnji program donosi predstave koje se dotiču onoga o čemu mladi svakodnevno razmišljaju, ali o čemu se rijetko razgovara. Seksualnost je, ističe Fajdić, i dalje tabu tema u našem društvu, zbog čega se posebno raduje predstavi Seks za početnike Jasminke Petrović, koja humorom i jednostavnim jezikom otvara prostor dijaloga između roditelja i tinejdžera.
Migracije i rat još su jedno važno poglavlje festivala. Djela poput Alondra, djevojčica migrantkinja ili Dječak s koferom podsjećaju da su rat i bijeg univerzalna iskustva koja se mogu dogoditi svugdje i svakome. Posebno mjesto zauzima predstava Moris, o senzibilnim, drugačijim dječacima kao podsjetnik na važnost prihvaćanja različitosti.
Razgovori koji mijenjaju perspektivu
Festival nije natjecateljskog karaktera, jer cilj nije ocjenjivati umjetnička djela, već razgovarati o njima. Najvrjedniji dio programa, kaže Fajdić, upravo su razgovori nakon predstava. Mladi gledatelji tada hrabro i nevjerojatno elokventno dijele svoje doživljaje, a te su rasprave dostupne i u formi podcasta na društvenim mrežama Teatra Poco Loco. “Upravo ti razgovori daju Festivalu smisao i potiču nas da stvaramo bolje kazalište”, ističe.
Pogled preko granica
Jedna od važnih misija festivala je i međunarodna suradnja. U Hrvatskoj mnoge teme, poput seksualnosti, teško pronalaze prostor u kazalištu za djecu i mlade, dok u drugim zemljama one nisu tabu. Uspoređujući različite pristupe, festival pokazuje koje su teme univerzalne, poput smrti ili rata, te otvara mogućnost da se perspektive mijenjaju i kod nas.
‘Kazalište koje grli’
Na kraju, želja je organizatora da publika izađe iz dvorane s osjećajem da ovakvo kazalište trebamo – i još više od toga. “Voljela bih da djeca i tinejdžeri kazalište ne doživljavaju samo kao mjesto na koje ih vodi škola zbog lektire, nego kao prostor koji ih nadahnjuje, otvara im nove svjetove i grli onda kad misle da ih nitko ne razumije”, kaže Fajdić.
