Haja Gamulin, po struci povjesničarka umjetnosti, cijeli je život umjetnica u duši. Crta, slika, modelira, fotografira, izrađuje predmete od naplavina, oblutaka, recikliranih materijala – i sve to u svojoj kamenoj kući u Pitavama, gdje se preselila iz rodnog Splita. U suživotu s prirodom nalazi nepresušna vrela inspiracije za sva svoja djela. Na Hvaru smo posjetili njenu najnoviju izložbu ‘’Puzzle’’, održanu u idiličnom prostoru At Gamulins, poznatom po svom estetičnom uređenju i ponudi ukusnih, ručno rađenih čokolada.
"Izložbu sam nazvala Puzzle jer su svi ovi crteži – lica, situacije, citati, misli – dijelovi jedne velike životne slagalice", rekla je Gamulin. "Puzzle koje nikad nećemo u potpunosti složiti, ali ih cijeli život pokušavamo shvatiti. Dođe neka životna dob kada pomalo sve sjeda na svoje i pravo mjesto, postaje jasnije, ima smisla... I tako pomalo sastavljamo puzzle života.'' Izložba je time postala i posveta njenoj "osobi", kako je s toplinom rekla za svog supruga kojem je Hvar rodni otok.
Radovi predstavljeni na Hvaru kombinacija su crno-bijelih crteža koji su 2017. bili izloženi u Alliance Francaise u Splitu, nadopunjeni novim djelima poput crteža hvarskih mjesta, ovoga puta obogaćenih bojom. Sve ih povezuje Hajin stil i estetska linija vođena sigurnom rukom, bez kolebanja, s mjerom i nenametljivim humorom.
Svoj dojam o Hajinim radovima je, u povodu prijašnje izložbe u Alliance Francaise, sažela i splitska slikarica Kasja Tulić čiji je tekst pročitan i na ovom otvorenju u znak sjećanja. "Gledajući Hajine crteže, ne mogu se oteti dojmu da listam slikovnicu za odrasle – za vedre i pametne ljude, baš kakva je i ona sama. Ona ne vrijeđa, njeni likovi zrače pozitivom. S blagom ironijom ili podsmjehom, ali uvijek dobrohotno i onako usput, šeretski, dotiče se običnih, svakodnevnih situacija i tema, ali i onih koje nikada ne izlaze iz mode", stoji u opisu Kasje Tulić. Splitska slikarica je davno prepoznala ono što su osjetili i svi okupljeni: toplinu, blagost i ironiju bez gorčine prisutnu u svim Hajinim radovima.
Možda najbolja misao, koja sažima energiju njenih radova i ove izložbe, dolazi od same umjetnice: "Voljela bih da moje radove razgledate onako kako se jede čokolada – polako, da se tope na jeziku i ‘muče’ zadovoljstvom, kao u poznatom filmu Čokolada."
