Početkom Tjedna mode u Parizu, već tradicionalno se održava Institut Français de la Mode (IFM) revija diplomskih kolekcija studenata koji te godine završavaju obrazovanje na jednoj od najprestižnijih modnih fakulteta na svijetu. IFM je uvijek prisutan na Tjednu mode u Parizu zahvaljujući bliskosti i povezanosti s Federation de la Haute Couture et de la Mode, a studentima osim praksi u velikim francuskim modnim brendovima pruža priliku da svoju kreativnu viziju prikažu na jednoj od najvažnijih pisti u svijetu mode.
No, ovo dvoje dizajnera se već izdvojilo kao jedni od najzanimljivijih kreativaca u našoj regiji, a to smo itekako prepoznali u našim editorijalima vođenim modnom urednicom Ivom Gradišer. Intrigantna kombinacija Gašpara Marinića, dizajnirana u sklopu obrazovnog partnerstva MA programa s modnom kućom Givenchy, pojavila se u cover priči jesenskog broja Ellea na cover zvijezdi Niki Mühl.
S druge strane, naš modni editorijal u zimskom broju, koji je slavio projekcije zime i savršenu modu za hladno doba godine, ne bi bio potpun bez interesantne ružičaste jakne.
Kako je živjeti, raditi i nadati se blistavoj budućnosti u modi u Parizu? Otkrili su nam Gašpar i Neža.
Neža Dapčević: ''Studiranje zahtijeva puno discipline, rada i strasti.''
Kako je studirati u Parizu? Kako ste se odlučili za Pariz i što očekujete sada nakon diplome?
Neža Dapčević: Studirati u Parizu je intenzivno, inspirativno i ponekad izazovno iskustvo. Grad te stalno okružuje umjetnošću, modom, arhitekturom i kulturom, pa je gotovo nemoguće ne osjećati kreativni poticaj svaki dan. Za Fashion Design magisterij sam se odlučivala između Pariza i Londona i ipak izabrala Pariz na kraju da sam u centru mode i zbog toga što sve omogućuje Institut Français de la Mode, pošto su u suradnji s velikim modnim kućama i na tome su bazirani projekti. Nakon magisterija očekujem prije svega ulazak u profesionalni svijet – rad, učenje kroz praksu unutar modne industrije u velikim modnim kućama.
Kakav je život u Parizu, gdje i kako živiš?
Neža Dapčević: Život u Parizu je dinamičan i brz. Veliki kontrast od mog prošlog rada, života i studiranja na Islandu. Grad nikada ne miruje – uvijek se nešto događa, bilo da su to izložbe, modni događaji, projekti ili jednostavno svakodnevni život na ulicama. Da budem iskrena, francuski obrazovni sistem je jako intenzivan, da ponekad nemam osjećaj da živim ovdje. Jedna kolekcija uzima 6 mjeseci intenzivnog rada od jutra do navečer u ateljeu/studiju, preživim skoro pa sve svoje vrijeme.
Kako zaista izgleda modna industrija u Parizu i samo studiranje?
Neža Dapčević: Studiranje MA Fashion Design u Parizu na Institut Français de la Mode zahtijeva puno discipline, rada i strasti. Programi su vrlo praktični – puno vremena provodiš u studiju, radeći na konstrukciji, kroju, istraživanju materijala i razvoju koncepta. Za jedan dizajn napraviš ponekad i do 10 prototipa/toiles za koju imaš tehničku ekipu koja te motivira da radiš još zahtjevnije krojeve. Prvu godinu radiš na brand projektima, ja sam radila u suradnji s Balenciagom, Lesage – embroidery house of Chanel, Hermesom i Ami Paris. Druga godina studija je fokus na vlastitoj MA kolekciji. Industrija sama po sebi je vrlo kompetitivna i zahtjevna, ali i nevjerojatno kreativna. Učiš da iza svake kolekcije stoji ogroman rad, timski proces i mnogo detalja koji često ostaju nevidljivi publici.
Što je bila tvoja inspiracija za diplomski?
Neža Dapčević: Inspiracija za moj magistarski projekt proizašla je iz riječi HEIMA (islandska riječ za „dom”). HEIMA predstavlja stalnu potragu za značenjem u današnjem brzom, nomadskom društvu i propituje kako se osjećaj pripadnosti oblikuje kada trajnost nestaje. Kolekcija je oblikovana kroz kulturnu fuziju skandinavske ženske persone i balkanskog nasljeđa. Istraživala sam različite arhetipove skandinavske mode, s upotrebom krzna i tradicionalnog pletiva, u kontrastu s jugoslavenskom sportskom odjećom i stylingom 80-ih. Inspirirana ženskim planinarenjem i hikingom, kolekcija istražuje odnos između života u prirodi i karijere u gradu. Donoseći planinu u grad i grad u planinu, odjevni komadi prevode mobilnost, izdržljivost i prilagodljivost u novu ideju doma – onoga koji se nosi kroz tijelo, a ne kao fiksno mjesto.
Što želiš raditi, kreirati, stvarati dalje?
Neža Dapčević: Za sad ostajem u Parizu da dobijem iskustva raditi u modnim kućama. Voljela bih raditi u okruženju gdje mogu učiti od drugih dizajnera, ali istovremeno graditi vlastiti smjer i estetiku za svoju blagovnu marku u budućnosti.
Gašpar Marinič: ''Svoj put nastavljam u Dioru''
Kako je studirati u Parizu?
Gašpar Marinič: Studirati u Parizu je super. Vrlo je naporno i od tebe zahtijeva ogromnu količinu vremena, truda i strpljenja, ali istovremeno vraća puno novog znanja, iskustava i poznanstava. To je vrlo zanimljivo iskustvo, a uz to je Pariz jako lijep grad u kojem se odvijaju raznoliki događaji, izložbe i druženja.
Kako si se odlučio za Pariz i što očekuješ sada nakon diplome?
Gašpar Marinič: Kad sam razmišljao o svojem daljnjem putu nakon završetka studija na Naravoslovnotehničkom fakultetu u Sloveniji, odlučio sam da školovanje nastavim u inozemstvu. Za Pariz sam se odlučio jer na IFM-u postoji poseban program – smjer dizajna pletiva – gdje sam stekao ogromno znanja o dizajnu pletiva, izradi i programiranju. Također, Pariz je jedna od prijestolnica mode. Zbog toga je i lakše doći do prakse, a kasnije i do posla unutar pariške modne industrije.
Kakav je život u Parizu, gdje i kako živiš?
Gašpar Marinič: Trenutno se moj život u Parizu uglavnom svodio na fakultet, koji je postao moj drugi dom. Tamo sam provodio dane od 8:30 do 22 sata navečer, ponekad i vikendima. Pravi osjećaj da živim u Parizu dobio sam tek kada su me posjetili prijatelji pa sam s njima zajedno istraživao grad.
Kako zapravo izgleda modna industrija u Parizu i samo studiranje?
Gašpar Marinič: Modna industrija je vrlo razvijena, a u Parizu se nalazi mnogo vodećih modnih kuća. IFM s većinom njih i surađuje. Studij je bio vrlo zahtjevan, ali istovremeno i jako zabavan. Imali smo tri projekta: početni blow-up projekt, maison projekt (suradnju s modnom kućom Givenchy) i završnu magistarsku kolekciju. Kroz te projekte naučili su nas plesti na ručnim strojevima za pletenje, kao i na industrijskom pletilnom stroju Stoll, za koji smo učili i koristiti program za izradu i programiranje datoteka za pletenje. Studij je prije svega usmjeren na razvoj vlastitog dizajnerskog identiteta i osobnog izraza, koji se nastoji podići na višu razinu.
Što je bila tvoja inspiracija za diplomski rad?
Gašpar Marinič: Moja inspiracija za magistarsku kolekciju bilo je brisanje queer zajednice i njezinih prava iz kulture i politike. To sam istraživao kroz temu pogreba. Spojio sam kodove i simbole kvir zajednice s viktorijanskom pogrebnom odjećom. Moja pletiva simboliziraju trajne patnje: pogrebne ruže za izgubljene, mak kao sjećanje na pale, maćuhice kao homofobne komentare koje smo morali podnositi, a sivkasto-ljubičasta lezbijska boja podsjeća nas na skrivene kodove koji su nekoć bili ključni za preživljavanje.
Što želiš dalje raditi i stvarati?
Gašpar Marinič: Svoj put nastavit ću u modnoj kući Dior, gdje ću odraditi pripravništvo na odjelu za mušku modu – dizajn pletiva. Što će biti dalje još ne znam točno, ali želio bih još barem nekoliko godina dizajnirati za pariške modne kuće.
