Postoje rođendani. I postoji rođendan na Staru godinu. To je posebna kategorija postojanja. Ne samo datum u kalendaru, nego životni stil. Sudbina s vatrometom u pozadini i tuđim planovima u prvom planu.
Rođena sam na dan kada svi imaju planove. Velike, šljokičaste, unaprijed dogovorene. Dok drugi biraju haljinu za doček, ja razmišljam hoću li puhati svjećice i ako hoću hoće li to biti 27., 28., 29., 30. ili 31. prosinca. Spojler: gotovo nikad ne ispadne kako sam zamislila.
Rođendan 31. prosinca uvijek dijeli pozornicu. Čestitke dolaze u paketu - „sretan rođendan i sretna Nova“, kao da sam akcijska ponuda u prosincu. Pokloni su često kombinirani, torta ponekad simbolična, a pjesma se izgubi negdje između „Happy Birthday“ i „Auld Lang Syne“.
Najveća ironija tog datuma jest što si okružen ljudima, ali rijetko onima koji su tu baš zbog tebe. Svi su „samo na kratko“, svi negdje žure, svi imaju plan poslije. I s vremenom naučiš da se ne ljutiš. Naučiš slaviti sebe tiše, elegantnije, s manje očekivanja i više šampanjca.
Postoji, naravno, i druga strana medalje. Rođendan na Staru godinu nauči te važnim stvarima: kako ne čekati savršenu proslavu, kako prepoznati one koji ostanu do kraja i kako zaključiti godinu bez patetike. Dok svi pišu novogodišnje odluke koje će zaboraviti do veljače, ja imam luksuz zatvoriti godinu i započeti novu verziju sebe u istoj noći.
Kako sam naučila slaviti bez očekivanja
S godinama sam shvatila da moj rođendan ne mora biti događaj - može biti ritual. Ponekad večera u krugu nekoliko ljudi. Ponekad crveni ruž i tišina. Ponekad torta dan ranije, jer zašto ne. Najbolja odluka bila je prestati čekati da mi netko organizira savršenu večer i početi slaviti na način koji mi stvarno odgovara.
Jer istina je jednostavna: rođendan na Staru godinu nije o tulumu. On je o prijelazu. O zatvaranju poglavlja i otvaranju novog s malo više stila, malo više svijesti i puno manje pritiska.
Ipak, ima u tom datumu i nečeg neosporno luksuznog. Rođendan na Staru godinu dolazi s ugrađenim vatrometom, šampanjcem koji se otvara bez objašnjenja i osjećajem da je cijeli svijet, barem na trenutak, u slavljeničkom modu baš zbog tebe. Nema potrebe za velikom organizacijom – ambijent je već tu, stolovi su svečani, ljudi odjeveni bolje nego inače, a noć nosi onu rijetku vrstu uzbuđenja koju ne možeš iscenirati. Nekad je to tiha večera uz svijeće, nekad glamurozni doček, ali uvijek ima dozu posebnosti koju običan datum jednostavno ne može ponuditi. To je rođendan s crnim tie dress codeom, čak i kad si kod kuće u pidžami.
Dok svi broje sekunde do ponoći, ja brojim godine. I ne bih to mijenjala. Jer postoji nešto moćno u tome da nova godina počne istog trenutka kad počne i nova verzija tebe.
