Prije pet godina netko muž i ja zalutali smo u kino na kraju grada. Tada zapravo još nismo bili u braku. Ova informacija je važna jer sam mislila da će me ostaviti nakon što sam ga natjerala da kupi karte za poljski film Influenserica. Film nije bio loš: ali bio je potpuno otkrivanje moje weird strane karaktera na samom početku veze, one strane koja voli riskirati s nepopularnim filmografijama. Preživjeli smo (i kasnije se vjenčali). Film nije bio spektakularan; ali je otkrivao zrelost poljske kinematografije za kojom je, primjerice, hrvatska toliko dugo žudjela. Svježa tema, sjajan način snimanja, odlični moderni glumci. Sjetila sam se tog filma sinoć kad sam u rijetku slobodnu večer iz puke znatiželje stisnula naredbu „gledaj“ na Netflixovo nagovaranje. Ponudili su mi- pogađate, poljsku - seriju Majke Pingvinčića.
Isprva sam mislila: wow, ovo prisluškivanje od strane uređaja poput telefona i starih kompjutora stvarno je uznapredovalo (trenutačno čitam još jednu Poljakinju, Nobelovku Olgu Tokarčuk): no, možemo se primiriti, Netflix je samo zaključio da volim europske drame jer sam nedavno bindžala Pernille. Nije jako pogriješio - volim sve dobre drame, nevezano uz podrijetlo, a Majke Pingvinčića to doista jesu. Nemojte da vas odbije poljski jezik, nemojte da vas odbije ni tema (djeca s posebnim potrebama), jer je ova serija duhovita i pametna, bez ijednog patetičnog trenutka.
Sama prva epizoda uvući će vas u bindž: Marta Maša Wagrocka koja igra glavnu junakinju Kamu, pojavit će se u prvom kadru bez prednjeg zuba, ali presretna jer je pobijedila nekakvu Meksikanku u ringu. Do objašnjenja te ćemo scene doći na samom kraju serije; ali kad se lijepa i nježna plavuša nasmije od uha do uha, otkrivajući tako i gledateljima i vlastitom djetetu (s kojim razgovara na videocall) tako očito fizičku manu, znat ćete da gledate vrlo ozbiljan serijal koji ne postoji samo zato da bi se nešto snimilo i koji nije u Netflixovoj biblioteci da popuni ponudu. I nastavlja tako: u svojim najslabijim trenucima bit će pomalo repetitivan, ali u ostatku bit će moćan, no ne i zamorno epski, jednostavan, no ne i običan sadržaj. Da, gledat ćete puno djece; ali nije ni infantilno i naporno. I šokantno: svi su talentirani!
Kama je, dakle, jedna od majki, The Majki iz naslova, majka autističnog dječaka, no Kama samoj sebi to ne želi priznati. Njezin sin Jan (nadimkom Jaš) visoko je funkcionalan, verbalan i inteligentan; i dok ga ne izbace iz „obične“ poljske gradske škole, Kama odbija vidjeti probleme koje možda Jaš ima. Znam da očekujete da ova serija postavlja pitanje imaju li zapravo djeca s poteškoća probleme ili je svijet (nakrivo) postavljen, tako da ne prihvaćamo neurodivergentnost koja je mjestimično prekrasna i dar, ali kako je ovo zapravo serija - o roditeljima koji se nađu u tom vrtlogu odgoja djece s posebnim potrebama (Jaš jest autističan, ali tijekom šest epizoda upoznat ćete još sjajne djece, od kojih neku doista i igraju djeca s poteškoćama- tu su razni invaliditeti, Downov sindrom, ADHD, mišićna distrofija, i neimenovani genetski poremećaji), serija zapravo govori o tome, vrlo otvoreno i nedvosmisleno, kako je neopisivo užasno teško biti roditelj i prosječnom djetetu, a kamoli djetetu koje ni jedna ustanova u Varšavi ne želi u svojim klupama.
Jedini otac na čijim je plećima cjelokupna briga o kćeri Heli objasnit će naslov serije vrlo iskreno i duhovito riječima: „Budimo iskreni, ni jedan se otac neće pojaviti na radionici s djecom. A ja sam, realno, pomalo i majka“. Ne aludira on samo na činjenicu da je samohrani roditelj (majka nije mogla podnijeti Helino stanje), već i na činjenicu da je gay, feminiziran osjećajni tip koji živi pod čizmom majke zlostavljačice, čije novce i privilegije koristi za Helinu dobrobit. Neočekivana ljubavna priča razvit će se upravo između njega (sjajno ga igra John Griffin) i Kaminog trenera u teretani. No osim te romanse, romantične ljubavi tu malo ima. Žene su iscrpljene, prevarene i ostavljene same u opsesivnim bitkama za prava svoje djece. Magdalena Rozczka igra Tatianu, čiji je sin u invalidskim kolicima, s vrlo lošim prognozama, i cjelodnevnom njegom koja pada na njena prsa (pa simbolički nije ni čudo da će joj se upravo tamo razviti potencijalno smrtonosna bolest). Apsolutno je dirljivo, ali nikad, ni na tren, ljigavo, promatrati kako se raspada nekad čvrst brak dvoje senzualnih ljudi jer je žena svoj život posvetila NJIHOVOM bolesnom djetetu. Kao u svim dobrim serijama, svi likovi su u pravu, dakako.
No svejedno će vam se srce stegnuti kad Tatiana u posljednjoj epizodi zagrli supruga koji ju se sprema ostaviti zbog druge, jer mu je preteško živjeti bez žene koju je nekada volio. Znat ćete od jedno druge ili treće epizode da je Ulin muž financijski prevarant koji njezinu dobrotu (ili naivnost, kako želite) koristi za svoje muljaže, ali će vam se svejedno srce stisnuti kad joj Kamin okrutni staromodni otac, jedan od onih sportskih očeva koji tjeraju svoju djecu na uspjeh, u lice kaže: -Morate se razvesti da ne završite u zatvoru. A Ula ima ne jedno, već dvoje djece s Downovim sindromom, i jedan je od najčudnijih likova serije. Isprva će vas nervirati, jer je tipična influenserica opsjednuta brojem pratitelja koja će jedva dočekati da outa Kamu i njezino autistično dijete, prije no što je Kama spremna prebaciti sin u posebnu školu i prihvatiti njegovo stanje.
No, dakako, Ula (Barbara Wypych) će joj postati glavna saveznica i najbolja prijateljica. Neobični odnosi stvoreni na prvoj liniji fronte borbe za ljudska prava i vlastitu djecu sjajno su napisani (Klara Kocanska) i briljantno režirani (opet, Klara Kochanska i Jagoda Szelc), a prizori interakcije s djecom ogoljeni i realistični, no ne i surovi. Suptilno pričanje ove priče u koji su autorice utkale i neravnopravnost u obitelji kad je dijete bolesno, i problem kad bake i djedovi postaju babysitteri, i zaustavljanje karijera, i na koncu, očekivano, da, ali ipak šokantno, borbu za skrbništvo kao cliffhanger, apsolutno je magično. Približit će vas svijetu kojeg nitko ne želi biti dio.
Morat ćete podnijeti frustraciju i užas, da bi shvatili da su ti likovi roditelji poput nas. Kamino začudno zanimanje (MMA fajterica) zanimljiv je kontrapunkt njezinom požrtvovnom, slijepom, tvrdoglavom majčinstvu. Autorice nisu slučajno odabrale zdravo tijelo predivne mlade žene koja njime zarađuje za život. Greške koje radi su iz ljubavi. No, i nju i sve nas gledatelje tješi ono što će njezina majka u jednom trenu šapnuti: “Nema roditelja koji nije pogriješio”. Samo si neke majke to mogu priuštiti više nego druge.
