Danas se često pitamo je li za pomlađivanje lica bolji kirurški ili nekirurški pristup. Nakon 20 godina rada u estetskoj medicini svjedočio sam transformaciji cijele struke – od vremena kada su se zahvatima podvrgavali samo hrabri i bogati do trenutka kada je estetika postala dio uobičajene brige o sebi.
Bio sam na izvoru razvoja prvih nekirurških tretmana i oduvijek tvrdim da će skalpel postati muzejski eksponat. Iako posljednjih godina društvene mreže promoviraju spektakularne rezultate slavnih nakon faceliftinga, priča je ipak složenija. Dio tih „savršeno zategnutih“ lica zapravo je snimljen u ranom razdoblju nakon operacije, pod jakim filterima, dok finalni rezultati često izgledaju znatno drugačije.
Moje uvjerenje nije nastalo iz teorije, nego iz osobnog puta. Želio sam biti plastični kirurg poput svog oca, prof. Boška Milojevića, jednog od pionira estetske kirurgije u Europi. No priča o njemu počela je puno ranije. Kao dječak, mali Bobica budio se uz zvuk drhtanja prozora dok je Orient Express prolazio pokraj njegove kuće u Dugom Selu. Taj prizor mu je hranio maštu i usađivao želju za velikim stvarima. Bio je sin ravnateljice škole i šefa željezničke stanice, dječak koji je knjige naručivao iz zagrebačke knjižare Kugli i potajno sanjao o svijetu izvan granica svog malog mjesta. Jedna pogrešno isporučena knjiga – „Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika“ – promijenila mu je život i usmjerila ga prema medicini.
Kasnije je na Medicinskom fakultetu briljirao, a kao mladi liječnik dobio priliku otići u SAD, tada „zemlju budućnosti“. Tamo je radio s vrhunskim stručnjacima i svjedočio prvim velikim koracima moderne estetske kirurgije. Upravo to iskustvo oblikovalo ga je kao jednog od pionira koji su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Europu donijeli sasvim novu dimenziju kirurgije lica. Te tehnike su kasnije postale temelj na kojem je izrasla današnja estetska medicina.
Nakon razočaranja zbog prerane smrti oca i skorog odustajanja od svog poziva, upravo me estetika – posebno botoks i dermalni fileri – vratila medicini i dala mi priliku da nastavim njegovim stopama, ali modernijim putem.
Upravo je moj otac šezdesetih godina, nakon rada u SAD-u i suradnje s pionirima estetske kirurgije, donio u Europu tehnike tada revolucionarne plastične kirurgije. No razvoj estetike pokazao je da je facelift prolazio kroz svoje faze: od neprirodnih cutaneous tehnika početkom 20. stoljeća, preko SMAS-a i deep plane facelifta, do „volumetrijskog“ pristupa koji je otvorio vrata nekirurškom pomlađivanju.
Kada sam se 2010. vratio u Zagreb, donio sam najnovija znanja iz Londona i otvorio prvu kliniku posvećenu nekirurškoj estetici. Tada sam prvi put javno rekao: „Skalpel će postati muzejski eksponat.“ Danas, dvadeset godina kasnije, nekirurški tretmani postali su standard, a klinike se otvaraju gotovo svakodnevno.
Zašto onda ponovno jača narativ da je kirurgija jedina učinkovita opcija? Nisu se pojavili novi revolucionarni zahvati. Tehnike su zapravo desetljećima iste. Deep plane i SMAS facelift nisu novost, a rizici su i dalje veliki: oporavak je dug, ostaju ožiljci, gubitak osjeta, pareze živaca, neprirodne promjene konture uha i trajna promjena izgleda. Osim toga, kirurgija ne rješava kvalitetu kože.
Kirurški lifting opcija je za vrlo opuštena lica („heavy face“), ali većina pacijenata može postići iznimne rezultate bez operacije. U estetskoj medicini biramo radi li se nekirurški lifting s 3, 4, 8, 10 ili 14 ampula filera, ovisno o potrebama pacijenta. Nekirurški pristupi kombiniraju više tehnika: botoks, dermalne filere, biostimulatore, PRP, microneedling te lasere kao što su UltraClear, Ultherapy ili Emface. Time se dobiva lifting efekt, vraća volumen, poboljšava tonus mišića i kvaliteta kože – uz minimalan oporavak.
Stručna aplikacija filera može podići lice putem ligamentarnog sustava, vratiti izgubljeni volumen i postići potpuno prirodne rezultate. Suprotno mitovima, kvalitetni fileri u stručnim rukama ne migriraju, a nuspojave su minimalne i kratkotrajne. Prednost nekirurških metoda jest i ta da nisu trajne – ako se nekome rezultat ne sviđa, može se prilagoditi ili potpuno povući, za razliku od kirurgije gdje povratka nema.
Financijski, razlika je ogromna: dok facelift u SAD-u stoji i do 300.000 dolara, nekirurški tretmani kreću već od nekoliko stotina eura. I upravo to estetiku čini dostupnom svima, a ne samo privilegiranim pojedincima.
Budućnost estetike je jasna – ulazimo u eru personaliziranih, minimalno invazivnih tretmana koji ne mijenjaju identitet, nego ga osvježavaju. Uz pravodobnu prevenciju, zaštitu od sunca i redovite nekirurške tretmane neće biti potrebe za skalpelom.
A moj otac, mali Bobica iz Dugog Sela koji je maštao gledajući Orient Express kako prolazi pokraj kuće, sigurno nije mogao zamisliti svijet u kojem će se moderna medicina opet približiti čaroliji – samo bez noža. Upravo ta njegova dječja znatiželja i hrabrost da kroči putem kojim nitko prije njega nije išao postali su nit vodilja i u mom radu: stvarati ljepotu, ali bez boli, ožiljaka i vremena izgubljenog na oporavak.
Više informacija o tretmanima pronađite na www.milojevic.hr
