Kada Parižanka Marie Gadaud danas uđe u svoj prostor na Maksimirskoj 31, kaže da se osjeća kao kod kuće. Teško je povjerovati da je prije samo nekoliko godina radila u sasvim drugačijem svijetu – u studijima specijalnih efekata na filmovima poput Aquamana i Batmana.
“Voljela sam taj posao, ali nešto je nedostajalo”, priznaje. Nedugo nakon što se zbog ljubavi preselila u Zagreb, stigla je i ideja koja je spojila sve njezine talente: otvoriti mjesto u kojem će se kreativnost dijeliti uz kavu, kekse i keramiku.
Tako je nastao Chez Marie – keramički kafić u kojem se boje, oblici i razgovori stapaju u jedinstvenu atmosferu. Ovdje gosti dolaze po novo iskustvo: uz kavu uživaju u oslikavanju keramike koju potom nose kući kao vlastito malo umjetničko djelo.
Od filmske industrije do Zagreba
Prije nego što je otvorila vrata svojeg kreativnog utočišta u Maksimirskoj ulici, vlasnica Chez Marie radila je na filmskim spektaklima. U Kanadi se bavila specijalnim efektima na velikim naslovima poput Aquamana i Batmana. “Moje se ime čak može vidjeti u odjavnim špicama”, otkriva uz osmijeh. No, nakon preseljenja u Hrvatsku, brzo je shvatila da ovdašnja filmska industrija nije ni približno razgranata kao kanadska.
Putovanja i potraga za novim izazovima doveli su je do ideje koja će promijeniti njezin život. Inspiracija je stigla sasvim neočekivano – od sestre koja joj je javila da se u Bordeauxu upravo otvorio coffee ceramics koncept.
„Za takav koncept već sam znala iz Montreala. Kada mi je sestra spomenula Bordeaux, odmah mi je kliknulo – pomislila sam: da, to je to, jer ovdje ničeg sličnog nema. Keramiku obožavam, ali nisam se vidjela kao tipična ‘baka učiteljica’. Upravo zato, ovaj mi se koncept učinio savršenim.”
Početak s peći od bake i vizija prostora
Njezina keramička priča krenula je skromno: s jednomjesečnim tečajem u Kanadi i slučajnom kupnjom peći od jedne bake preko Facebooka. “Koštala je 400 eura, muž mi je rekao da ju kupim i tako je sve počelo. Četiri godine radila sam keramiku kod kuće.”
Kada se pojavila prilika za vlastiti prostor u Zagrebu, uskočila je njezina sestra, arhitektica iz Bordeauxa. “Kada sam prvi put vidjela prostor, nije imao ni vrata. Imala sam tri mjeseca da sve renoviram. Sestra je napravila dizajn, a ja sam slijedila plan, iako je u početku htjela sve u rozoj boji, što sam ipak odbila.” Tako je nastala prepoznatljiva kombinacija plave, ružičaste i zlatne – boje koje danas čine brend Chez Marie.
Pariz, Montreal i Zagreb u jednoj šalici
Identitet Chez Marie mješavina je gradova u kojima je živjela: Pariza, Montreala i Zagreba. “Nisam htjela razdvajati dijelove, nego sve pomiješati. Zato koristim francuske, hrvatske i engleske nazive. Taj miks čini ovo mjesto posebnim.”
U Francuskoj i Kanadi, slični koncepti odavno postoje i rastu. U Zagrebu je, priznaje, bilo više sumnji. “Kad sam željela otvoriti, nitko nije vjerovao da ću uspjeti – čak ni žene. U Montrealu je prvi takav prostor otvoren 1997., a za deset godina već ih je bilo deset. U Francuskoj ih sada ima posvuda. Znala sam da će i Zagreb jednog dana biti spreman.”
Unatoč konkurenciji koja se pojavila gotovo odmah nakon otvaranja, Marie vjeruje da detalji čine razliku. „Iz Pariza sam donijela ideju za kekse, pa čak i za ružičasti kruh. To su možda sitnice, ali vrhunske kvalitete – a upravo takvi detalji stvaraju poseban ugođaj.”
Kreativnost kao terapija i zajednica
U Chez Marie svatko pronađe svoje mjesto – bilo da dođe sam, u paru, na dječji rođendan ili s prijateljicama na večer uz pjenušac. „Htjeli smo da prostor izgleda kao dom, jer ovdje provodim najveći dio dana. Zato smo ograničili broj stolova, da ne bude gužve i da se ljudi osjećaju ugodno.”
Najveći dar ovog posla, kaže, jesu ljudi. „Kad sam radila u filmovima, često sam bila sama ispred računala. Sada svakodnevno upoznajem nove ljude. Dolaze dva puta tjedno, razgovaramo, a mnogi su postali i moji prijatelji. To nadilazi odnos klijent–vlasnik.”
Za nju je keramika mnogo više od hobija. Ona je način izražavanja, pa i oblik terapije. „Kreativnost je poput izlaznih vrata za um. Svatko je ima, ali mnogi to ne znaju. Često vidim muškarce koji ne žele slikati, a na kraju se pokaže da su izvrsni i uživaju. To je dokaz da je kreativnost za svakoga. Ponekad samo oslikavanje može čovjeka učiniti sretnijim.”
Iz Chez Marie svaki posjetitelj odlazi s osmijehom i divnim iskustvom. “Ljudi su presretni kada dođu po svoje gotove komade. Za mene je to najveći dar – vidjeti njihovu radost i znati da su iz prostora ponijeli nešto svoje, nešto što su sami stvorili.”
