Španjolska pokrajina u koju je nemoguće ne zaljubiti se dostupnija je nego ikad uvođenjem direktnog leta kompanije Ryanair za Málagu iz Zagreba. Sve ono što čini esenciju Španjolske – strastveni ples flamenco, tapasi kao ultimativna gastronomija, životna energija koja vam kola žilama dok otkrivate uličice živopisnih gradova – sadržano je u ovoj povijesnoj regiji Španjolske koja obuhvaća provincije (pokrajine) Huelva, Cádiz, Sevilla, Málaga, Córdoba, Jaén, Granada i Almería.
Andaluzija se diči najrazličitijim terenom i vegetacijom u cijeloj Španjolskoj. Zapanjujuće suprotnosti vladaju između alpskih planina i borovih šuma na visokim nadmorskim visinama, sušnih i neplodnih pustinja te plodnih ravnica punih plantaža suptropskog voća. Rijeka Guadalquivir teče jugozapadno kroz gotovo cijelu Andaluziju, prolazi pokraj gradova Córdoba i Sevilla prije nego što se ulijeva u Atlantski ocean zapadno od Cádiza. Donji slijev rijeke, regija poznata kao La Campiña, najgušće je naseljen i poljoprivredno najproduktivniji dio Andaluzije.
Ono što izdvaja Andaluziju od svih regija Europe je velik arapski utjecaj, ti jasni tragovi osmostoljetne vladavine Maura, pogotovo vidljive u prekrasnoj arhitekturi, gastronomiji te poljoprivrednim kulturama.
Andaluzijski dijalekt, na primjer, sadrži mnoge arapske posuđenice, a nazivi zemljopisnih obilježja često počinju s al („the“ na arapskom) ili guad (od „wadi“, arapske riječi za rijeku). Doživjevši procvat pod rimskom vladavinom, Andaluzija je rodno mjesto rimskih careva Trajana i Hadrijana te pisaca Lukana i Seneke. Rimska vladavina trajala je sve dok Vandali, a zatim Vizigoti nisu osvojili regiju u 5. stoljeću. Godine 711. muslimani pod vodstvom Țāriqa ibn Ziyāda prelaze Gibraltarski tjesnac iz Tangiera (sada u Maroku) i napadaju južnu Španjolsku okončavši tako vizigotsku vladavinu. Otada je povijest Andaluzije bila usko povezana s onom sjevernoafričke obale, sve do kraja 15. stoljeća.
Arapski naziv Al-Andalus prvotno su muslimani (Mauri) primijenili na cijeli Pirenejski poluotok. Vjerojatno znači „zemlja Vandala“. U 11. stoljeću, kada su kršćani ponovno počeli osvajati poluotok, Al-Andalus ili Andaluzija počela je označavati samo područje koje je još bilo pod muslimanskom kontrolom i tako je postala trajno vezana uz današnju regiju. Neke od usjeva koji se danas uzgajaju u Andaluziji, poput šećerne trske, badema i marelica, uveli su Arapi, a velik dio razrađenog sustava navodnjavanja u regiji datira upravo iz muslimanskog razdoblja. U području kulture živa civilizacija nastala je miješanjem španjolskih kršćana, berberskih i arapskih muslimana i Židova pod relativno tolerantnom vladavinom muslimanskih emira. Gradovi Córdoba, Sevilla i Granada postali su slavni centri muslimanske arhitekture, znanosti i učenja u vrijeme kada je ostatak Europe još izlazio iz mračnog srednjeg vijeka.
Prvi grad na vašem proputovanju ovom regijom najvjerojatnije će biti Málaga na južnoj obali Sredozemnog mora, koja se naziva Costa del Sol, najpoznatija kao rodno mjesto slavnog Pabla Picassa. Ali i Antonija Banderasa kojim se stanovnici Málage iznimno ponose. Málagu su osnovali Feničani oko 1000. g. pr. Kr. Ime je dobila prema feničkoj riječi za sol (malaka) i jedan je od prvih španjolskih gradova koje su u 8. stoljeću zauzeli Arapi. Arapski putopisac Ibn Batuta ju je 1325. nazvao jednim od najljepših i najvećih gradova Iberskog poluotoka. Većina ljudi u Málagu dolazi bez nekih većih očekivanja, razmišljajući o njoj samo kao o usputnoj stanici za puno poznatije gradove kao što su Sevilla ili Granada. Nemojte napraviti tu pogrešku, ostavite si dovoljno vremena za uživanje u ovom živopisnom obalnom gradu. Od ostataka rimskog kazališta i amfiteatra, preko utvrde Alcazaba, remek-djela maurske arhitekture smještene unutar gradskih zidina, do kulturno-umjetničkog centra Centre Pompidou i Muzeja Picasso ovaj grad ima za svakoga ponešto. Pa i golemu gradsku pješčanu plažu La Malagueta na kojoj možete uživati dolazite li u ljetnim mjesecima.
Pri posjetu Andaluziji nikako nemojte propustiti vidjeti jedno od kultnih bijelih sela. Pune starog maurskog ambijenta, Pueblos Blancos karakteriziraju jednostavne bijele kuće nastale pod utjecajem berberske estetike Maura koji su došli iz Sjeverne Afrike. U koje god se uputili, bilo to Frigiliana, Arcos de la Frontera ili Setelin de las Bodegas, nećete pogriješiti. Bijele boje fasada imale su, dakako, i svoju funkciju. Kuće su se tako bojile kako bi što manje privlačile sunce tijekom iznimno vrućih ljetnih mjeseci, a s vremenom su jednostavno postale dio identiteta. Ostaci originalnih, uskih popločenih maurskih ulica ukrašenih šarmantnim teglicama cvijeća, mace koje vas radoznalo gledaju s pragova lokalnih dućana, maleni tapas barovi koji vrve lokalcima pa osjetite pravo bilo gradića, pogled na okolna brda, sve je to dio čarolije ovih mjesta. Frigiliana je jedan od rijetkih gradova na ovom području koji nije podlegao procvatu nekretnina posljednjih desetljeća te još savršeno čuva srednjovjekovni raspored ulica i izvornu konfiguraciju povijesne jezgre. Tijekom četiri dana krajem kolovoza svake godine Frigiliana je domaćin Festivala triju kultura (Festival de las Tres Culturas), slaveći povijesno spajanje regije te suživot kršćanske, muslimanske i židovske tradicije.
Nastavljamo putovanje odlazeći u moj omiljeni andaluzijski grad, „najmaurskiju“ Granadu. Ovaj prekrasan grad zadržao je svoj maurski karakter vidljiv u labirintu uskih, krivudavih pješačkih ulica, u Alcaiceríji, tržnici na otvorenom koja je ostatak starog maurskog bazara, u bijeloj četvrti El Albayzín (Albaicín) koja je zbog svog izvornoga karaktera na UNESCO-ovoj listi zaštićene svjetske baštine. Još je jedna atrakcija u ovom gradu na UNESCO-ovoj listi, a to je veličanstvena Alhambra, remek-djelo islamskog dizajna i jedna od najposjećenijih atrakcija u Španjolskoj. Kompleks uključuje nekoliko prekrasnih palača, prekrasan krajolik, mirisne vrtove Generalife i raskošne ukrasne fontane.
Simbol ovoga grada je nar odnosno šipak, drvo koje ćete naći posvuda u gradu, a „granada“ je ujedno i španjolska riječ za šipak.
U Granadi je muslimanska vladavina trajala najdulje, čak punih 800 godina. Kada su katolički kraljevi (Reyes Católicos) stigli ponovno osvojiti grad 1491. godine, Granada je bila jedino preostalo uporište maurske vlasti u Andaluziji. Posljednji maurski kralj, Muhamed XII. (poznat kao Boabdil), kapitulirao je dajući kralju Ferdinandu i kraljici Izabeli ključeve „raja“ (Boabdilov opis Alhambre) 1492. godine. Kao što legenda kaže, kada je posljednji put ugledao Alhambru tijekom odlaska iz Španjolske, Boabdil je zaplakao. Ovdje nemojte propustiti uživati u tapasima. Naime, Granada je poznata po kulturi besplatnih tapasa. U većini lokalnih restorana u koje uđete uz piće vam donesu i zalogajčić po njihovu izboru. A što je zapravo tapas? Sama riječ „tapa“ znači poklopac jer su se mali zalogaji, koji su u početku bili samo kriške pršuta, stavljali na čaše kako bi se piće zaštitilo od muha i prašine, a danas se jedu u gotovo svim krajevima Španjolske i Portugala i iznimno su maštoviti.
Također bih vam toplo preporučila da upravo u ovom gradu iskusite pravi, autentični, vatreni flamenco. U romskom dijelu četvrti Albaicín bivši romski domovi sagrađeni u brdovitom području u špiljama danas čine mjesto gdje Romi prezentiraju svoju povijest, svoj način života i flamenco kao glazbeni žanr koji pjesmom i plesom nastoji prenijeti njihovu strast i emocije. Dok sjedite na drvenim stolicama unutar špilje, plesači i plesačice plešu tik ispred vas prenoseći izrazima lica, pokretima ruku i emotivnom glazbom svoje emocije. Autentično i snažno iskustvo koje ćete zauvijek nositi u sebi.
Još jedan od gradova koji ne biste smjeli propustiti jest Córdoba, prema stihovima Federica Garcíje Lorce, „daleka i sama“. Dok su Pariz i Rim živjeli još u mračnom vijeku 10./11. stoljeća, Córdoba je bila najvažniji grad u Europi, središte civilizacije u kojem su veliki učenjaci Maimonides (židovski filozof) i Averroes (muslimanski filozof) dijelili svoje ideje, mjesto gdje su ljudi triju religija – kršćanstva, islama i judaizma – živjeli skladno. Sjajno to pokazuju i najvažnije atrakcije u Córdobi: čuvena Mezquita (džamija katedrala), remek-djelo maurske arhitekture koje se nalazi na UNESCO‑ovu popisu svjetske baštine kao najvažniji spomenik islamske i kršćanske kulture u Španjolskoj; Judería (stara židovska četvrt) posebno atmosferična četvrt uskih pješačkih ulica, tihih trgova i šarmantnih dvorišta (patios) poznata po mnogim ukrasnim teglama s cvijećem te rimski most koji prelazite da biste ušli u grad, jedan od simbola Córdobe, koji je stekao popularnost pojavljivanjem u kultnoj seriji „Igra prijestolja“ gdje „glumi“ slobodni grad Volantis.
Sevilla, glavi grad Andaluzije, dolazi kao šećer na kraju. Još ćete u Córdobi naići na brojna stabla naranči po cijelom gradu, a u Sevilli to pogotovo dolazi do izražaja sa, neki kažu, više od 40 tisuća stabala, od kojih su neka stara i do 600 godina. Naranče, koje vas mame svojim opojnim mirisom, zapravo i nisu finog okusa jer su gorke i od njih se najčešće pravi marmelada, a koriste se i u industriji parfema pa ih radije ostavite na stablima. Atmosfera Seville jednostavno očarava… Poželite provesti dane u ovom gradu otkrivajući tapas barove, diveći se arhitekturi, vrtovima, opuštenom životu lokalnih stanovnika.
Možda najpoznatija atrakcija Seville je Plaza de España u parku Maríje Luise, izgrađena kao dio Iberoameričke izložbe 1929. godine. Najpoznatiji gradski trg bio je središnji dio izložbe, domaćin brojnim paviljonima koji su predstavljali španjolska postignuća u industriji i arhitekturi, a danas je važan primjer neomudeharskog stila karakterističnog za Andaluziju. Još jedna jedinstvena značajka ovog mjesta su klupice ukrašene raznobojnim keramičkim pločicama (azujelos), a svaka predstavlja drugu španjolsku provinciju. Ne propustite posjetiti ni veličanstvenu katedralu koja je iz Velike džamije pretvorena u najveću gotičku crkvu kršćanskog svijeta, izgubite se u vijugavim ulicama židovske četvrti Barrio Santa Cruz, prošetajte do spektakularne Seviljske gljive – Setas de Seville, najveće drvene skulpture na svijetu inspirirane svodovima seviljske katedrale.
Putovanje u Andaluziju budi sva osjetila, budite spremni zaljubiti se na prvi pogled i već se odmah pomirite s činjenicom da ćete je poželjeti posjetiti i drugi put. I treći. I četvrti…
