Tatjana Politeo umjetnica je koja već dva desetljeća gradi dosljedan, a opet uvijek iznova svjež umjetnički rukopis koji spaja crtež, simboliku, introspektivnost i gotovo dječju zaigranost. U novom ciklusu U potrazi za... Politeo nas odvodi u tiše, suzdržanije vizualne prostore. Izložba okuplja 15 crteža nastalih u duhu kontemplativne geste, apstraktne naracije i unutarnje introspekcije koje je možda i najbolje opisao povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović kao mentalne autoportrete i mape osjećaja. Njihova snaga leži upravo u suptilnosti – u tragovima akrila, mrljama, točkicama i linijama koje se pretvaraju u univerzalni jezik emocija i svijesti.
Novi prostor KO:KE Space poslužio je kao savršena kulisa za ovu izložbu, koju posjetitelji mogu razgledati do 17. lipnja. O jeziku traganja, o prelasku s kolorita i materije na goli crtež, o kontemplaciji, intuiciji i kartama unutarnjih pejzaža, razgovarali smo s Tatjanom Politeo, koja nam je otkrila što se dogodi kada shvati da ono što je pronašla više ne pripada samo njoj.
1. Naslov vaše izložbe glasi U potrazi za.... Možete li podijeliti s nama što ste točno tražili kroz ovaj ciklus crteža?
Kroz ciklus crteža pod nazivom U potrazi za... tragala sam, prije svega, za sobom. Bio je to proces osobne introspekcije u kojem sam duboko zaronila u vlastiti identitet - kao umjetnica, kao majka, kao žena. Propitivala sam jesam li na pravom putu, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu. Po prvi put sam si dopustila da se iskreno ogolim kroz umjetnost, bez zadrške, bez filtera, i da pokušam sebi približiti kamo idem. Ovi crteži su tragovi tog putovanja, osobni zapisi moje unutarnje potrage.
2. Ovaj ciklus djeluje suzdržanije u odnosu na vaše ranije radove bogate kolorom i materijalima. Što je potaknulo tu promjenu u izrazu?
Ova promjena u izrazu došla je prirodno, kao odraz unutarnjeg procesa kroz koji sam prolazila. Dok su moji raniji radovi bili izrazito bogati koloritom i materijalima, za ovaj ciklus odabrala sam suzdržanost i ogoljenost - baš kao i ja sama u tom trenutku. Naprosto mi je trebalo pročišćenje.
Crtež je postao najizravniji medij kroz koji sam mogla izraziti ono što osjećam, bez suvišnih slojeva. U toj jednostavnosti pronašla sam novi smisao i jako sam zadovoljna kako je sve na kraju ispalo.
3. Feđa Gavrilović opisuje vaše radove kao „mentalne autoportrete” i „karte osjećaja”. Koliko svjesno radite s tim idejama tijekom procesa stvaranja?
Opis Feđe Gavrilovića doživljavam kao vrlo točan i duboko ga cijenim, iako pojmove „mentalni autoportret” i „karta osjećaja nisam svjesno postavila kao polazište. Proces stvaranja za mene je intuitivan, često kreće iz potrebe da nešto izbacim iz sebe, da uhvatim neki unutarnji nemir ili nijansu osjećaja koju ne mogu izreći riječima. Tek naknadno, s odmakom, prepoznajem da radovi funkcioniraju kao svojevrsni emotivni zapisi - fragilne mape stanja kroz koja prolazim.
4. U crtežima iz ovog ciklusa osjeća se snažna unutarnja logika i ritam. Na koji način pristupate kompoziciji - više intuitivno ili racionalno?
Kod oblikovanja kompozicije uvijek polazim od intuicije. Ritam, linija i praznina dolaze iznutra, iz unutarnjeg impulsa koji me vodi kroz proces stvaranja. No kako crtež nastaje, uključuje se i određena razina kontrole - promatram odnose među elementima, ravnotežu, dinamiku prostora. Tako da se može reći da je početak izrazito intuitivan, ali kako rad odmiče, postupno se uključuje i racionalni sloj. Važno mi je da rad „diše”, da zadrži svoju iskrenost i unutarnju logiku, a to je nešto što se ne može potpuno isplanirati.
5. Jelen, jedini figurativni element u ovom ciklusu, simbolizira solarni princip. Kako birate simbole koje koristite i koliko vam je važna njihova univerzalna prepoznatljivost?
Simboli koje koristim u radu dolaze iznutra, često intuitivno, iz osobnih asocijacija i arhetipskih slika koje me prate. Jelen se u ovom ciklusu pojavio kao snažan nositelj svjetla, tišine i unutarnje snage - za mene on utjelovljuje solarni princip, ali i osjetljivost, budnost, prisutnost. Iako je njegova simbolika duboko ukorijenjena u kolektivnoj kulturi i mitologiji, mene prvenstveno zanima onaj osobni, unutarnji sloj značenja.
6. KO:KE Space je novi prostor u Zagrebu koji njeguje intimniji, istraživački pristup umjetnosti. Što vam znači otvaranje njihova izložbenog programa?
Prostor odiše intimnošću i koncentracijom, što mi je savršeno odgovaralo s obzirom na prirodu rada koji je osoban. Otvaranje njihova izložbenog programa vidim kao važan doprinos zagrebačkoj sceni, posebno jer njeguje istraživački pristup i daje prostor djelima koja nastaju iz tišine, promišljanja i unutarnjeg procesa. Biti dio početka takve priče ispunjava me ponosom i zadovoljstvom, te sam počašćena što sam odabrana da otvorim izložbeni program. KO:KE Spaceu još jednom - veliko hvala!
7. Uz vizualnu umjetnost, poznati ste i po eksperimentiranju s uporabnim predmetima, staklom, tekstilom... Kako se ti svjetovi međusobno nadopunjuju u vašem radu?
Za mene ne postoji stroga granica između vizualne i primijenjene umjetnosti - ti se svjetovi nadopunjuju i prožimaju. Materijali poput stakla, tekstila ili uporabnih predmeta otvaraju nove mogućnosti izraza, što me izuzetno nadahnjuje jer volim eksperimentirati. Eksperimentiranje s materijalima doživljavam kao produžetak istog unutarnjeg impulsa koji me vodi u crtežu ili slici - potrebe za istraživanjem, za povezivanjem sa svijetom kroz formu i ritam. Bilo da se izražavam kroz papir, tekstil ili staklo, uvijek me vodi ista nit: traganje za ravnotežom, autentičnošću i prisutnošću.
8. Nakon više od 40 samostalnih izložbi, kako vidite svoj razvoj kao umjetnice? Što vas danas pokreće i inspirira u radu, a što vas je možda inspiriralo ranije?
Gledajući unatrag, moj razvoj kao umjetnice bio je put stalnog propitivanja, mijenjanja i rasta - kako u izrazu, tako i u unutarnjem doživljaju onoga što umjetnost za mene jest. U početku me vodila potreba za dokazivanjem, za izražavanjem identiteta kroz boju, formu i intenzitet. Bila sam usmjerena prema van, prema svijetu i njegovim impulsima.
Danas me pokreće nešto dublje - potreba da budem iskrena prema sebi i svom procesu, da se povežem s onim suštinskim. Inspiriraju me tišina, priroda, ljudska krhkost, svakodnevni rituali, odnosi. Umjetnost mi je postala način slušanja, bivanja, a ne samo djelovanja.
Nakon više od 40 samostalnih izložbi, osjećam veću slobodu, ali i veću odgovornost - prema sebi, svom radu i onome što ostavljam iza sebe. I to mi daje snagu da i dalje tražim, bez gotovih odgovora, otvorena za promjenu.
