Tjedan mode u Parizu se bliži svom kraju, kao i sam period mode od kojeg se pozdravljamo do ljetnih couture kolekcija. Dok su neki brendovi upali u zamku (vlastoručno uzrokovanog) horora i mraka, određeni su strahove ispitivali kroz kolekcije koje su, srećom, samo prostorno smještene pored sanitarnog čvora.
Valentino
Prazan prostor je nešto što Alessandro Michele rijetko kada zagovara u svojim kolekcijama, kako u samoj odjeći, tako i u prezentaciji iste. Međutim, njegova vizija Valentina za ovogodišnju jesen je smještena u vaš prosječni WC.
Skriva to dublju misao o privatnosti koju istovremeno imamo i nemamo u današnjim vremenima, gdje je Michele vrlo eksplicitno u opisu kolekcije naveo javni WC kao posljednju granicu između javnog i tajnog, u kojoj nas od potpune ogoljenosti dijele samo jedna pogrešno zatvorena vrata.
Erotika virenja kroz veo misterije ljudskog bića je opipljiva u samoj kolekciji, koja je donekle romantično prikazana tako da su modeli jedan po jedan izlazili iz crvenih kabina. Valentino arhetipi pod vodstvom Michelea mogu biti svi prosječni ljudi koje sretnete u ovom ambijentu koji izjednačava sve - od filmske zvijezde do konduktera.
Negdje smo usput zaboravili koliko je nađe društvo voajeristički, tim više u današnjem dobu društvenih mreža gdje svoja tijela, misli i gotovo dušu, nerijetko svojevoljno, želimo razgolititi u potrazi za validacijom. Posebice u trenucima kada ne možemo, odnosno ne smijemo, uperiti pogled u određenom smjeru.
Valja se prisjetiti kako najviralnije fotografije sa Met Gale nisu bile s crvenog tepiha, već iz toaleta u kojem bi se istovremeno susrele Lady Gaga, Celine Dion, Katy Perry, zaštitari, konobar i domar. Uz uspješne reference na stari Valentino, glamur sedamdesetih obrubljen umjetnim krznom i neke nove siluete koje uvijek izazovu reakciju, Michele je konačno u modu vratio konceptualizaciju i storytelling kakve bi mnogi brendovi mogli samo sanjati.
Hermes
Nadege Vanhee uvijek ima jedno oko usmjereno u prošlost koju je u brendu izgradio Martin Margiela i budućnost koju uspješno gradi preko jednog desetljeća. Svake sezone se uvjerimo koliko sam vrhunac luksuzne mode, kojeg ne može poljuljati nijedna kriza, može izgledati istovremeno odmjereno i odvažno, čak i provokativno, a Hermes je iznova majstor igre između glasnog i tihog luksuza.
Hermes ne može pobjeći od svog nasljeđa brenda koji je počeo kao proizvođač luksuzne konjičke opreme, što su elementi koje redovno viđamo u bezbroj oblika - kako u svilenim maramama, tako i u metalnim i kožnim detaljima na samoj odjeći.
Ova je, ipak, bila znatno ispunjenija senzualnom energijom koja u njihovom povijesnom kontekstu može imati tendenciju ka BDSM elementima. Ipak, Vanhee je još jednom kolekcijom u nizu uspjela samo nježno zagolicati maštu publike, a zasigurno i vjernih kupaca brenda i onih koji će to tek postati nakon ove kolekcije.
Balenciaga
Iz sezone u sezonu se natjeramo pogledati nove stilske prijedloge Demne (Gvasalije) i svaki se put iznova razočaramo. Simbolično, pista na posljednjoj Balenciaga reviji je bila veliki labirint, vjerojatno isti onaj u kojem je zapela estetika brenda koja izlaz i dalje ne vidi tri godine nakon bombastičnog skandala.
Nije do toga da se brendu i njegovom kreativnom vodstvu treba naslađivati, jer smo itekako svjesni koliko dobre komade mogu proizvesti za svoje ambasadore Nicole Kidman i Michelle Yeoh. Ono što izostaje u Balenciagi je dodir s realnim svijetom i kupcima koji, možemo pretpostaviti, gube strpljenje s ovim vodstvom brenda.
Priča o coutureifikaciji svakodnevne odjeće i ormara prosječnog čovjeka, koja vodu eventualno može držati u kolekcijama visoke mode, je u ovoj kolekciji ponovo pala na dobru staru ‘’možete li vjerovati da ovaj raskidani Balenciaga komad košta [umetnite iznos od nekoliko tisuća] eura?’’
Poput cover benda kojem nitko nije na vrijeme rekao da mora promijeniti materijal i redoslijed pjesama u nastupu, tako je i aktualna Balenciaga postala sama sebi redundantni legacy act koji se samo vrti oko svoje destabilizirane osi.
