Jesmo li svi kao ptice i samo želimo odletjeti, kako bi rekla slavna pjesma Nelly Furtado? Ne osuđujemo, vjerojatno nema osobe koja u posljednje dvije godine nije poželjela preletjeti u neku drugu realnost ili samo neokrznuto kružiti iznad pejzaža na kojem se već neko vrijeme odvijaju izrazito kompleksne, pa čak i izazovne situacije.
Ne treba nas zato čuditi što je i svijet (visoke) mode svoj pogled okrenuo prema motivima ptica, perja i drugih fantastičnih stvorenja koja izgledaju poput njih. Bez obzira na to što je perje trenutačno jedan od najkontroverznijih materijala u modi, posebice nakon velikog napretka stvaranja umjetnog i biorazgradivog perja zbog kojeg se ne mora žrtvovati populacija nekoliko vrsta ptica, ono i dalje u očima modnih dizajnera ima jaku simboliku.
Od slobode do mira, po uzoru na metalnu golubicu na reveru Lady Gage kada je pjevala na inauguraciji prethodnog američkog predsjednika, možda se svijet mode fokusira na onaj biblijski horizont sa kojeg bi nam svaki čas mogla doletjeti golubica s maslinovom grančicom mira ili, s druge strane, neka druga vrsta metalne ptice koja bi najavila apokalipsu. It’s a bird? It’s a plane? It’s the apocalypse?
Upravo se na toj granici između ljubavi i horora, noćne more i sna, pronašao Daniel Roseberry sa svojom, kako ju je opisao, ‘’tehnički najzahtjevnijoj kolekcijom dosad’’. Roseberryjeva čudesna stvorenja koja istovremeno fasciniraju i zastrašuju nisu ništa novo, jer mu to modna kuća temeljena na nadrealizmu, slobodnim asocijacijama i umjetničkom pokretu koji je sam nastao u izazovnim vremenima to itekako dopušta. Ipak, jato ptica a la Hitchcock je bilo iznenađenje, a sami elementi ptica i njihovog prirodnog staništa, izvedene u perju, svili, metalu i kristalima, je bilo melem za oči.
Perje i iluzija perja pojavila se i u prvoj ikada Dior couture kolekciji koju potpisuje Jonathan Anderson, dizajner u kojeg cijela industrija polaže velike nade. I dok su određene kritike na kolekciju bile opravdane, Anderson je ponovo pokazao koliko je vješt u kreiranju avangardnih oblika (ponekih inspiriranim erom Rafa Simonsa u Dioru) na kakve smo navikli iz njegovog vremena u brendu Loewe. Materijali s valovitim rubovima stvarali su dojam perja i njihove lakoće, dok su pojedini drapirani komadi uključivali pravo perje, no na vrlo pametan i strateški uklopljen način.
Ne možemo zaboraviti ni na Valentino, koji je prikazao prvu kolekciju Alessandra Michelea nakon smrti osnivača Valentina Garavanija. Dok se perje definitivno pojavilo u određenim komadima, posebice u snažnim ovratnicima koji su perjem zaklanjali lice modela na reviji koja se također može svrstati u svoju vrstu noćne more, ptice i njihovi oblici pojavili su se i u obliku oglavlja i metalnih detalja.
Od couture debitanata, nitko se nije toliko fokusirao na ptice, prirodu i općenito šumsku floru i faunu kao Matthieu Blazy u Chanelu. Jednostavno opisana kao Chanel vizija ‘’lakoće postojanja’’, Blazy je osoblje u Chanelovom flou ateljeu vjerojatno doveo do ruba s kreacijama koje su tehnički toliko zahtjevne, a zapravo izgledaju toliko lagano i ‘’nosivo’’.
Dok je upravo ta nosivost izjednačena s manjkom fantazije od strane modnih entuzijasta i kritičara koji couture vide samo s jedne točke gledišta, u kasnije održanoj re-see prezentaciji smo se mogli uvjeriti u to koliko su zapravo ovi komadi dogurali visoku modu do njenih samih granica. S vizualne strane, lagani svileni muslin, valoviti rubovi, tvid i pravo perje oblikovali su siluete nalik pticama, s nekoliko komada koje su bili direktne reference na određene vrste ptica i njihove anatomije.
Perje se nije dugo zadržalo samo na modnim pistama, jer na nedavnim crvenim tepisima vidjeli smo nekoliko upečatljivih novih i vintage komada koji ovaj materijal stavljaju u prvi plan.
Na Grammy 2026 crvenom tepihu, od Lady Gage do Tyle, perje se našlo previše puta pod svjetlima reflektora i objektiva. Hoće li 2026. godina biti obilježena bird-coreom? Sve je izvjesnije.
