Neke ljubavne priče ne završavaju sretno. Umjesto bajke, film My Oxford Year nudi nam nešto stvarnije – pogled na ljubav koja se ne temelji na ‘zauvijek’, već na onome što u nama ostavi i izgradi. Ako volite romantične filmove koji u vama bude snažne emocije, ali i otvaraju razna pitanja, vjerojatno ćete u ovom naslovu prepoznati više od samo još jedne filmske ljubavne priče.
O čemu se zapravo radi?
Anna De La Vega (glumi je Sofia Carson), mlada je i ambiciozna Amerikanka, dolazi u Oxford na prestižnu stipendiju. Cilj joj je jasan – obrazovanje, karijera, jasan plan koji ne ostavlja mjesta za iznenađenja. Sve ide kako je zamislila, dok ne upozna Jamieja Davenporta (Corey Mylchreest), profesora književnosti s kojim se ubrzo zbližava.
Njihova veza razvija se iskreno i spontano, ali kada Anna sazna da Jamie boluje od neizlječive bolesti, cijela priča poprima novu dubinu. Odjednom se više ne radi samo o studiju ili budućoj karijeri i Anna mora odlučiti što znači ostati uz nekoga kada znate da zajedničko vrijeme ima kraj.
U završnici filma Anna odlučuje ostati uz Jamieja. Ne zato što odustaje od sebe, nego zato što prepoznaje vrijednost onoga što imaju sada. Njezin izbor nije prikazan kao žrtva, već kao svjestan trenutak prisutnosti i suosjećanja. To nije tipična ljubavna žrtva, već emocionalna zrelost. I što je glavno, Jamie ne umire na kraju filma. Njegovo zdravstveno stanje je ozbiljno i progresivno, ali film ne završava njegovom smrću. Umjesto toga, ostavlja nam otvoreni kraj. Svjesni smo da mu vrijeme istječe, ali vidimo ga živog, prisutnog i voljenog. Time priča ostaje usmjerena na život, a ne na gubitak.
Taj izbor nije slučajan. Autori filma ne žele da razmišljate o smrti, već o vrijednosti. trenutaka prije nje. Umjesto da nas slome, posljednje scene pozivaju na razmišljanje: kako bismo se ponašali da znamo da nešto važno ne traje dugo? Na kraju, My Oxford Year ne nudi odgovore, ali postavlja važna pitanja. A ponekad je upravo to ono što nam najviše ostane nakon gledanja.
Ako ste gledali Me Before You ili One Day, bit će vam poznato Završetak My Oxford Year podsjeća na filmove Me Before You i One Day, koji se također bave ljubavlju kroz prizmu gubitka. U Me Before You (2016.), Louisa Clark njeguje dubok odnos s Willom Traynorom, muškarcem koji je paraliziran i donosi odluku o asistiranom samoubojstvu. Iako mu ne može promijeniti odluku, njihova veza Louisu mijenja iznutra. I ona, kao i Anna, izlazi iz te priče drugačija – hrabrija i svjesnija što znači živjeti punim plućima. U filmu One Day (2011.), Emma i Dexter dijele kompleksan odnos koji se proteže kroz dvadeset godina. I baš kada napokon pronađu stabilnost i zajedništvo, njihova priča završava iznenadno i tragično. I opet, ono što ostaje nisu godine, već duboki trag koji su ostavili jedno drugome.
Zajednička poruka ovih filmova nije da ljubav mora trajati da bi bila važna. Naprotiv, ponekad nas upravo kratki odnosi nauče najviše o nama samima.
