Princeza Elisabeth rođena je 25. listopada 2001. godine u Bruxellesu, najstarija je kći kralja Philippea i kraljice Mathilde te prva žena u povijesti Belgije koja će, prema novim pravilima sukcesije, naslijediti prijestolje. Elisabeth je odrasla uz strogu, ali toplo vođenu obiteljsku rutinu, uz troje mlađe braće i sestara: Gabriela, Emanuela i Eléonore. Od malih je nogu pripremana za ulogu državnice – govorila je javno već sa 9 godina, a do danas se istaknula kao tiha, ali odlučna figura u belgijskoj javnosti.
Osim nizozemskog, koji je njezin materinski jezik, govori i francuski, njemački i engleski – čime pokazuje predanost ulozi koja zahtijeva komunikaciju sa svim dijelovima belgijskog društva, ali i s međunarodnom zajednicom.
Impresivno obrazovanje
Elisabeth je pohađala prestižnu školu UWC Atlantic College u Walesu, poznatu po obrazovanju budućih lidera – među bivšim učenicima su i princeza Leonor od Španjolske te niz drugih kraljevskih nasljednika. Potom je završila jednogodišnju vojnu obuku na Kraljevskoj vojnoj akademiji u Bruxellesu, gdje se obučavala u taktici, orijentaciji i vođenju, pokazujući spremnost da preuzme odgovornost i u najzahtjevnijim situacijama. Trenutno studira povijest i politiku na Sveučilištu Oxford, čime nastavlja tradiciju europskih nasljednika koji se obrazuju na elitnim britanskim institucijama.
Diskretna, ali moderna
Iako vodi relativno povučeni život daleko od medijske pompe, Elisabeth polako, ali sigurno gradi svoj javni imidž. Njezina modna izdanja već su predmet analiza, a posebno se istaknula tijekom službenih nastupa uz roditelje, gdje uvijek djeluje smireno, elegantno i profesionalno. Belgijska javnost cijeni njezinu skromnost i ozbiljnost, a često se ističe kako posjeduje ravnotežu tradicionalne discipline i suvremenog duha – idealnu kombinaciju za buduću kraljicu 21. stoljeća.
Budućnost jedne monarhije
Kao prva žena koja će sjesti na belgijsko prijestolje zahvaljujući promjeni zakona o nasljeđivanju iz 1991., Elisabeth predstavlja novu eru. Njena će vladavina, kada za to dođe vrijeme, vjerojatno obilježiti modernizaciju monarhije i još jaču povezanost s mladim generacijama. Iako je još mlada, njezin dosadašnji put svjedoči o ozbiljnosti kojom pristupa svojoj ulozi – a sve više se govori kako će upravo ona biti uzor i simbol stabilnosti u desetljećima koja dolaze.
