Modna dizajnerica koja već više od tri desetljeća vodi vlastiti brend pronašla je novi način izražavanja kroz kultni podcast nalik terapijskoj seansi. Hannah Nathanson objašnjava zašto smatra da je to jedna od najboljih stvari koje je ikad napravila.
Nijedan dnevni boravak u zapadnom Londonu (zapravo, u cijelom gradu) nije tijekom protekle godine čuo toliko iskrenih ispovijedi, dirljivih prisjećanja i sočnih otkrića kao dnevni boravak Belle Freud.
Tamo su se svi izredali: Rick Owens koji govori kako je mrzio svoje tinejdžerske bradavice; Zadie Smith koja se prisjeća emocija koje su je preplavile dok je ponovno gradila garderobu nakon što joj je izgorjela do temelja; Kate Moss koja otvoreno govori o tome kako je njezino tijelo postalo platno za tuđu maštu.
Njezin eklektični dnevni boravak postao je scenografija za hit podcast Fashion Neurosis, u kojem Freud poziva goste iz svijeta mode, glazbe, književnosti, umjetnosti i filma da legnu na njezin krem bouclé kauč i govore o tome kako se osjećaju u odjeći. Ondje su se iznijele sve te priče – a čule su ih stotine tisuća slušatelja i gledatelja na YouTubeu.
Nakon nešto više od godinu dana, emisija je stekla kultni status. Ne samo zato što publika želi čuti Davida Cronenberga kako priznaje ljubav prema kardiganima, nego i zato što podcast nosi sve ono što Bellu Freud čini toliko zanimljivom: spoj intelekta, preciznosti, humora i pobune. Epizode, koje vodi iz izlizane kožne fotelje (koja je pripadala njezinu ocu, slikaru Lucianu Freudu), imaju spor, meditativan ton – dobrodošao protulijek naspram konstantne medijske buke.
Podcast nije samo postigao ogroman uspjeh – američka mreža Vox Media, koja surađuje s Esther Perel i Karom Swisher, najavila je partnerstvo s planom širenja na live događaje i Substack spin-off – već se jasno vidi da je riječ o osobnoj pobjedi i ključnom trenutku u karijeri Freud, koja od 1990. vodi istoimeni modni brend i odijeva sve, od rock prinčeva (Nick Cave) do stvarne kraljevske obitelji (Princeza od Walesa).
„Bilo je predivno, jer se čini kao da se cijeli moj životni rad nekako spontano spojio“, kaže mi, sjedeći na drugom kauču u kutku svoje trgovine u Chiltern Streetu koju je otvorila 2015. „A onda sam pronašla nešto u čemu sam stvarno dobra… u čemu uživam. I ogromno mi je zadovoljstvo što i drugi toliko uživaju u tome.“
Ideja za Fashion Neurosis, koja je počela kao prijedlog za „ekscentričnu talk-show emisiju“, razvijala se polako. Kad ju je prvi put predstavila producentima neposredno prije pandemije, većina je smatrala da moda ne funkcionira dobro u podcast formatu. No Freud, koju su prošle godine na ELLE Style Awards proglasili „Cult Creative“, inzistira da moda nikada nije samo moda.
„Radi se o izražavanju, o ljudima i o tome dokle su spremni ići. Radi se o hrabrosti u životu. Mislim da se svi u industriji ponekad pitamo: ‘Zašto uopće radimo ovo?’ Ali ipak nas nešto tjera – da stvaramo odjeću koja se igra s proporcijama, ma koliko suptilno.“
Suptilnost se proteže kroz cijelu njezinu karijeru. Njezini obožavatelji, među kojima su Tilda Swinton, Juliette Lewis i Sienna Miller, vole je upravo zbog toga. Njezina odijela postala su ikonična zbog razigranih detalja – bilo da je riječ o lepršavim nogavicama ili izvezenom cvijetu na reveru. Povjesničarka umjetnosti Katy Hessel, koja je nosila majice po mjeri Belle Freud na svojoj posljednjoj turneji povodom knjige, kaže da su njezina odijela „oštra, ali ženstvena; punk, ali tradicionalna. Ima nešto oslobađajuće u tome kad žena nosi odlično odijelo koje ne slijedi povijesna pravila.“
Freud je u mnogočemu redefinirala kako izgleda modna dizajnerica. Njezina karijera proteže se kroz različite medije – snimila je tri kratka filma s Johnom Malkovichem, dizajnirala kultne jastuke „1970“, a njezini slogan-puloveri, započeti legendarnim „Ginsberg Is God“, postali su must-have komadi. Podcast je, kaže, „još jedan način da ostaneš uključen u modu“.
Unatoč tome što isprva nije imala produkcijsku podršku, Fashion Neurosis je bio projekt koji je jednostavno morala pokrenuti. Osjećala je hitnu potrebu da nešto stvori kako bi se osjećala živom. Prvu epizodu lansirala je u listopadu 2024. s Rickom Owensom kao gostom, nakon dana provedenih u istraživanju, gledanju intervjua i bilježenju – istu disciplinu primjenjuje na svakog gosta.
„Kad sam zamišljala podcast, on je uvijek bio na mojoj listi. Upoznala sam ga par puta i mislila sam da je nevjerojatan - suptilan, duhovit i empatičan.“
Dok Owens leži na kauču, s tamnom kosom razbacanom kao da pluta u kadi, priče i priznanja izviru same od sebe, uključujući raspravu o tome na koje bombone su nalikovale njegove bradavice. Freud vodi razgovor s bljeskom u očima. „Svi imamo takve opsesije oko dijelova tijela. Kad je o tome govorio, pomislila sam: ovo je sve što sam željela čuti i o čemu sam željela razgovarati.“
Za slušatelja, Freud je dotaknula pojam intimnosti i ranjivosti kao istinskog luksuza u vremenu kada su ljudi iscrpljeni stalnom online prisutnošću bez stvarne povezanosti.
Ideju ležanja na kauču popularizirao je njezin prapradjed, utemeljitelj psihoanalize Sigmund Freud, koji je vjerovao u „slobodnu asocijaciju“ misli i nije mogao podnijeti da ga netko satima gleda. „Pomislila sam: netko će to jednog dana napraviti, a ja ću se pitati zašto nisam. Malo se lažno skromno poigravam s tom Sigmund Freud vezom“, kaže uz osmijeh.
Format potiče goste na otvorenost. „Šaljivo je, pomalo provokativno, ali ima i ozbiljnih trenutaka. To je ono što čini razgovore posebnima.“ Snimke imaju i vizualnu, gotovo filmsku atmosferu – Freud otkriva da prekriva krov ceradom kako bi prigušila prirodno svjetlo, stvarajući dojam vječne večeri.
Za razliku od obiteljske tradicije, svjesno je odlučila govoriti o sebi dok sjedi u „terapeutskom stolcu“. „Pomalo je neobično, ali to mi se sviđa. Moram i sebe staviti na kocku, a kad to učinim, ljudi se još više otvore.“
Nedavna gošća Alexa Chung rekla mi je koliko je to učinkovito: „Osjećala sam se kao da razgovaram s prijateljicom – nekim tko stvarno razumije o čemu pričam… Bella se ne boji postavljati izravna pitanja, ali sve to dolazi u njezinom smirenom, gotovo hipnotičkom tonu.“
Freud često govori o ocu, njegovoj posvećenosti radu i o tome kako je kao dijete pozirala za njega kako bi bila dio njegova svijeta. Pitam je razmišlja li ikada što bi on mislio o podcastu.
„Uvijek me podržavao i zanimao se za moj rad. Dolazio je na revije“, kaže. „Ali danas nemam roditelja od kojih bih tražila odobrenje, i to je oslobađajuće.“
Podcast joj je otvorio i nove načine komunikacije. „Otkad radim Fashion Neurosis, primjećujem da mi je govor otvoreniji. Ne moram tražiti riječi – one same dolaze.“ Objašnjava da je oduvijek imala strah od izražavanja. „Kao djevojčica nemaš fizičku moć, ali ako imaš jezik, imaš neku vrstu snage.“
Kao dijete, majka Bernardine Coverley odvela je Bellu i njezinu sestru Esther u Maroko kako bi živjele alternativnim načinom života. Estherina poluautobiografska knjiga Hideous Kinky kasnije je adaptirana u film s Kate Winslet. Bella se u knjizi prikazuje kao djevojčica koja očajnički želi naučiti čitati i nagovara majku da je pošalje u školu. Nakon 18 mjeseci vratile su se u Englesku, gdje je Freud nastavila nomadsko djetinjstvo, uključujući boravak s aristokratima koji su putovali jugozapadnom Engleskom u konjskim zapregama.
Ova napetost između kaosa i želje za redom prožima i njezin rad. Oduvijek je voljela uniformu – iako je njezina progresivna škola nije imala – i način na koji se može malo iskriviti i postati subverzivna. Kad se susrećemo, nosi vlastitu verziju uniforme: crno odijelo, bijelu košulju i crnu kravatu, uz zlatni nakit i bisere, vrtoglavo visoke platforme i bijele čipkaste čarape jer joj je uvijek hladno.
Zato ne čudi da je ostvarila dvije uspješne suradnje s Marks & Spencerom – većina kolekcije iz 2024. rasprodala se u osam sati. Druga kolekcija proširila se na kućne potrepštine, obiteljske pidžame, pa čak i džemper za pse s natpisom „Best Friend“.
„Kad sam odrastala, nismo imali ništa novo“, kaže. „Sjećam se da je M&S imao prekrasne V-izrez džempere i očajnički sam htjela jedan. Povezujem to sa školskom uniformom i punk buntom – obične stvari koje su djelovale egzotično. To volim i danas.“
Prijateljstva su također središnja u njezinu životu i radu. „U školi sam uvijek imala najbolju prijateljicu. I danas volim imati najbolje prijatelje – to mi daje toliko toga. Neke stvari ne dobiješ od roditelja, ali ih dobiješ kroz prijateljstva.“ Posebno ističe Susie Cave, osnivačicu brenda The Vampire’s Wife, koja joj je bila bliska prijateljica i svojevrsna muza. Cave kaže: „Bella mi je promijenila život – pomogla mi je da se otrijeznim, upoznala me s mužem, bila mi je kuma i naučila me gotovo svemu što znam o dizajnu.“
Nema sumnje da će Fashion Neurosis ove godine privući još iznenađujućih gostiju. Freud bi voljela intervjuirati Whoopi Goldberg, Grace Jones i Chloë Sevigny, koja „u modnom smislu predstavlja ono najbolje što umjetnost može biti“.
Pitamo je vidi li podcast kao svojevrsnu reinvenciju. Ona se ne slaže. „Reinvention zvuči kao da ono što je bilo prije nije bilo dovoljno. Ne osjećam to. Ovo je nešto što sam oduvijek čekala da učinim. Kao tinejdžerica sam htjela biti u bendu, ali nisam imala samopouzdanja. Sada se osjećam kao da napokon jesam.“
Nakon sat vremena provedenih na njezinu kauču, okruženi uspomenama i anegdotama, pitam je kako se osjeća kad gosti odu.
„Uvijek se osjećam vrlo blisko s ljudima dok izlaze, ali to ne mora biti uzvraćeno – i to je u redu. Ponekad se razviju prijateljstva, i to je divno. Tako sam stekla nove prijatelje.“
I tako se svemir Belle Freud – razigran, precizan i beskrajno fascinantan – nastavlja širiti, a mi i dalje imamo privilegiju zaviriti u njega.
