Satisfakcija zatvaranja Tjedna mode u Londonu je pripala genijalnoj Dilari Findikoglu, no pravi closing show je bila Burberry revija i kolekcija za proljeće iduće godine. Daniel Lee je obranio svoj status kolekcijom za aktualnu jesen, koja nas je podsjetila koliko je zapravo vješt u sudaranju tekstura i materijala, po uzoru na njegovu davnu mentoricu Phoebe Philo. Ipak, što je natjeralo kreativnog direktora jedne od rijetkih, neovisnih britanskih modnih kuća na zaokret prema mlađim generacijama koje pate od nostalgije?
English beat
Od Twiggy do suvremenog Glastonburyja, ova kolekcija kao da baca veliku mrežu u kojoj pokušava uhvatiti interes što šire publike i klijentele. To je, kako znamo, u modnom svijetu izuzetno izazovan pothvat. Od kaputa i sakoa koje bismo vrlo lako uvrstili negdje između senzualnih Tom Fordovih i onih restriktivnih, rock-chic komada Hedija Slimanea, pa sve do iznenađujućih crochet komada i detalja, te motiva Rider-Waite tarot karata, u ovoj kolekciji je bilo svega, ponajviše nostalgičnog i britanskog.
Ako americana estetika za svoje heroje uzima western mitologiju, blago konzervativne stavove i osuvremenjene vizije Lane Del Rey, onda britanska estetika u pravom smislu te riječi u srcu ima blatnjava polja, senzacionalnu i glasnu glazbu i bezvremenske modne ikone koje su stasale u tom blatu kao što su Kate Moss i Alexa Chung, koja se osim u prvom redu pojavila i u vrlo uspješnoj Glasto kampanji brenda ovog ljeta.
Ako stavimo ovu kolekciju u kontekst suvremenog doba i razdoblja u kojem nostalgija definitivno caruje i nad onim generacijama koje nemaju za čim biti nostalgične, onda ova kolekcija ima savršenog smisla. Istog dana kada je prikazana ova kolekcija je izašla prva Demnina kolekcija za Gucci, koja se pozabavila s talijanskim i milanskim arhetipima i vrlo nišnim referencama na talijansku pop kulturu. S obzirom na bogatstvo britanske (pop) kulture u apsolutno svim povijesnim razdobljima, Leejevo zadržavanje na Glastonbury i indie sleaze estetici trenutačno ima smisla.
No, s osvrtom na genijalno razdoblje Christophera Baileya koji je tijekom slavnog the aughts vremena Burberry ponovo stavio na globalnu modnu mapu metodom ‘’pomodnjeni baloner na 500 načina’’ i britanska elegancija koja prati tada suvremeno doba, povratak u kakofoniju prošlosti u režiji Danijela Leeja ne sluti na dobre rezultate i bezvremensku privlačnost kada jednog dana ovo razdoblje prođe.
U ne tako davnoj povijesti smo vidjeli što se događa s brendovima i kreativnim direktorima koji u jednom trenutku u potpunosti počnu ignorirati koji koncepti kuću održavaju na životu, posvete se u potpunosti jednom aktualnom trendu i nadaju se najboljem.
Lee i Burberry aktualno vode modnu igru po pitanju kampanja i aktivacija, od Burberry viteza do Bus Aunty, koje nailaze na vrlo dobre reakcije svih generacija. Iako ih donekle prate, isti level inovacije i povezanosti s aktualnim vremenom bi trebao biti prisutan i u njegovim kolekcijama, no u puno promišljenijem smislu.
