Kad Edward Buchanan otvara vrata svoje savršeno čiste sobe u hotelu, primjećujem dvije stvari: klima radi kao da je Edward Amerikanac (što, dakako, i jest) i toliko je karizmatičan da mi ne smeta ni nagla hladnoća (zašto nisam ponijela vestu?). Sjedam na rub kauča, nudi mi kavu. Znam da je to gotovo pa probijanje leda, rješavanje obostrane (možda, ali vjerojatnije samo moje) nervoze, načelno galantna gesta. Možda mu se i pije kava. Ali ja sam popila već tri ili četiri pripremajući se za ovaj razgovor guglajući njegovu impresivnu karijeru. To mu i kažem, uz zahvalu. Nasmije se s razumijevanjem. „Meni će ovo biti treća“, kaže pa uključi Nespresso aparat. Hvala Bogu, zapišem mentalnu notu. Kava je i dalje in. Edward Buchanan visok je i, dakako, savršeno odjeven.
Karijeru je započeo u New Yorku, gdje je uočen, ako je urbana legenda točna, kako uređuje izloge za Benetton i Gap dok je studirao na prestižnom Parsonsu. To su bile osamdesete: pokušavam pronaći taj ludi New York na njegovu licu. Negdje je u osmijehu, u razumijevanju, u velikodušnosti sigurno. Ako pronađem New York na licu, bit će mi jasno da je i u njegovim modnim odlukama, onima kao člana žirija za nagradu Zalando Visionary. Tražim i Italiju, gdje dugo živi i radi (tamo se preselio davne 1995. kao prvi direktor dizajna za Bottega Venetu). Kad čuje da sam iz Hrvatske, informira me da još nije bio na obali iako živi blizu, ali planira. „Ja sam zato bila u Ohiju, vašoj rodnoj saveznoj državi“, želim uzviknuti i duhovito dodati kako Ohio itekako vidim u temperaturi na koju je namještena klima, ali krajičkom okom pogledam mladog PR asistenta s kojim dijelim kauč i koji pažljivo prati moja pitanja i ponašanje. Znam da on krajičkom oka gleda na sat. Prestajem pretraživati Edwardovo lice za tragovima prošlih života i koncentriram se na trijumf nigerijske modne kuće IAMISIGO, kojoj je Edward, zajedno s ostalim članovima žirija, unisono dao Zalandovu nagradu za vizionara godine na kopenhaškom tjednu mode.
Elle: Bili ste u žiriju Zalando Visionary Award i prošle godine. Kako se vaš pristup toj ulozi razvijao?
Edward Znate što je zanimljivo kod Zalando Visionary Award? Radim na različitim panelima, mentoriram i predajem, i to je proces na koji sam navikao i u kojem doista uživam – posebno kada radimo kolektivno, kada promatramo i razumijemo nove talente. Kod ove nagrade postoje tri stupa – kreativnost, inovacija i društveni utjecaj. Dobijemo popis dizajnera i moramo ih ocjenjivati na temelju ta tri stupa, ali i onoga što osjećamo na emocionalnoj razini prema dizajnu i onome što žele poručiti.
Inovacija je složen pojam. Što zapravo znači inovacija u kreativnom prostoru? Što mi to uopće nazivamo inovativnim u modi? Za mene inovacija znači rizik. Mislim da znači i iskrenost. Ne mora nužno biti tehnička – iako ponekad jest. Pogled na inovativnost može biti vrlo subjektivan. Ali na kraju se upravo taj element pokazao presudnim dok smo promatrali kandidate.
Danas mnogi mladi dizajneri žele stvarati velike kolekcije, žele ponuditi cijeli izgled. No jednako inovativno može biti i odlučiti se za jedan proizvod, jednu ideju i oko nje izgraditi jasnu marketinšku strategiju. To može biti jednako snažno kao i napraviti petnaest jakni s rukavima od autodijelova. Upravo zato je zanimljivo – jer inovacija može funkcionirati na različite načine. Naravno, nismo se uvijek slagali, što je i dobro. Upravo su te rasprave o kreativnosti, o tome što je doista inovativno, bile vrijedne. Mnogi su bili odlični kreativci, ali nisu zadovoljili sva tri kriterija pa su zato ispali iz užeg izbora.
Elle: Koliko vam je taj proces bio zahtjevan?
Edward Uvijek je zahtjevan jer znam koliko je ovakva nagrada važna, jer sam prošao cijeli taj put. I ja sam bio mladi dizajner i znam što znači ne dobiti nagradu, ali i što znači dobiti priliku – biti izložen, dobiti sredstva i šansu opstati barem još jednu sezonu. Mnogi od tih dizajnera nemaju doslovno ni dva eura da bi sastavili novu kolekciju. Kada im pružite priliku da izađu na pozornicu, dobiju vidljivost i sredstva, to je velika stvar. Znam taj osjećaj – gledate njihove kolekcije i vidite koliko to žele. Zato sam duboko vezan uz mlade kreativce i uvijek ću biti uključen u to jer znam što znači biti u toj situaciji.
Elle: Koliko su uopće važne ovakve modne nagrade?
Edward Neophodne su. Ne možemo očekivati da mladi kreativci opstanu bez platformi kao što su Zalando Visionary Award i slične nagrade. To je jednostavno nemoguće.
Funkcioniramo u prostoru gdje dominiraju velike institucije, bogate i moćne, a prostora za mlade ima vrlo malo.
Ovakve nagrade fokusirane su upravo na podršku dizajnu mladih, na kreativnost, inovaciju i društveni utjecaj – i zato su ključne.
Elle Što je presudilo pobjedničkom brendu?
Edward Kada smo suzili izbor na tri kandidata, Bubu i IAMISIGO odmah su ispunili sva tri kriterija. Oko njih smo se svi složili: oni moraju biti u užem izboru! Ono što je posebno izdvojilo i Bubu i IAMISIGO bila je snaga njihove priče. Jer možete ispričati priču koja ostaje površna, ali kad ispričate priču kroz materijale, lokalitet iz kojeg dolaze, način na koji su izrađeni, to je potpuno drugačija razina.
Revija je zaista bila nevjerojatna, kažem mu. Nisam mogla prestati razmišljati o finalu od jučer: iako fizički nisam nikad bila u Africi, IAMISIGO nam je na kraju revije priredio toliko jaku kazališnu sliku da smo odjednom, kao publika, bili transportirani u srce Afrike. Odjednom sam razumjela sve modne reference i osjećala kao da znam točno gdje sam.
Edward Da, to je njihova čarolija. Kolekcija je bila vrlo kazališna, vrlo usmjerena i svaki je komad nosio priču. Kad su odjevni predmeti sišli s piste i završili na vješalicama, shvatili smo da zapravo u prvom trenutku nismo ni vidjeli sve. Prvo smo vidjeli proizvod, raspoloženje, slike i atmosferu, a tek potom čuli priču koja stoji iza svakog materijala i svakog detalja. Svaki je materijal imao podrijetlo: od lokalnih obrtnika iz Nigerije, Somalije. To je bilo autentično, istinito pripovijedanje. Sve je bilo vezano uz obrt i ručni rad, a meni to uvijek rastopi srce.
Elle Koliko je važno da se nagrade poput ove fokusiraju na modu izvan uobičajenih modnih središta poput Pariza i Milana?
Edward To je nasušno potrebno. Postoje modne priče koje se često ne ispričaju, a trebale bi. Vi ste i sami rekli da ste iz dvorane izašli pod dojmom. Upravo zato što je to priča koja dolazi s lokaliteta i iz prostora koje ne poznajemo dovoljno. Bubu Ogisi je nevjerojatna afrička kreativka s globalnim dosegom. A takvih je još mnogo – u Africi, u arapskim zemljama, u Aziji. Kada razmišljamo o globalnoj privlačnosti mode, ne smije sve ostati samo u okvirima europske ideje o tome što stvaramo i što volimo. Moramo shvatiti i osjetiti njihove priče. Kad se to dogodi, znate da svjedočite nečemu doista čarobnom.
Elle Mislite li da su modne revije još važne u današnjem digitalnom svijetu?
Edward Mislim da jesu. Mi kao ljudi reagiramo na stvarnost. Nije isto gledati slike ili video i biti fizički ondje. Uživam vidjeti kako se materijal kreće, kako zvuči dok model prolazi. To ne možete osjetiti na ekranu. No, s druge strane, radio sam godinama s Virgilom Ablohom i jedna od prvih stvari koju mi je rekao bilo je:
Mora izgledati dobro na tvom telefonu. Kada otvoriš mobitel, mora te oduševiti.“ Isprva sam mislio – što to uopće znači? Ali ubrzo sam shvatio.
To je potpuno druga perspektiva. Većina ljudi modu danas doživljava digitalno. Dakle, morate paziti i na fizički, kazališni dojam uživo, ali i na digitalni dojam.
Elle Što je najvažnije za brend nakon pobjede?
Edward Tada zapravo počinje pravi posao. Najvažnije je imati čvrst poslovni plan za barem pet godina. Morate znati kamo želite stići i kako ćete doći do cilja. Ako to ne znate, nagrada je samo trenutak, a ne početak puta. Mladi dizajneri često dobiju sredstva i odmah ih potroše na materijale, a onda ostanu bez showrooma, bez PR-a, bez strukture. Poslovni dio je jednako važan, ponekad i važniji od same kreativnosti. Kada dizajniram kolekciju, možda 20% vremena odlazi na samu kreativnost, a sve ostalo na ono što je okružuje i podupire. Danas je to nužno. Dakle, čim završi revija, tek tada počinje pravi posao: kako održati taj uspjeh, kako nastaviti, kako osigurati da nagrada ne ostane jedini trenutak, nego početak puta.
Zatvaram notes. Mladi PR-ovac taman uzdahne da mi kaže kako nam je vrijeme isteklo. Jasno mi je, u hodniku ispred apartmana niz je stranih novinara, Edward odrađuje ono što je nasušno potrebno, kako kaže, za svaki brend koji nam se svidi, a koji je na početku – osamdeset posto svakog posla odlazi na ono što nije njegov core. A svaki brend koji ima njega u timu stvoren je pod sretnom zvijezdom.
