Upozorenje: slijede spoileri.
Ova godina je odlična za ljubitelje knjiga, njihovih filmskih adaptacija i romantičare diljem svijeta: Netflix je objavio People We Meet On Vacation, filmsku adaptaciju istoimenog romana Emily Henry, čime je ova romantična komedija i službeno postala prva u nizu nadolazećih nastavaka u takozvanom Filmskom svemiru Emily Henry.
Za one koji nisu upoznati s „Henry-manijom“, evo kratkog uvoda: nakon što je tijekom 2010-ih objavila nekoliko romana za mlade odrasle, autorica je doživjela veliki proboj 2020. godine objavom svog prvog romana za odrasle, Beach Read: duhovite, seksi i dirljivo nježne ljubavne priče od neprijateljstva do ljubavi, koja je pomogla da se dugo podcjenjivani književni žanr probije u mainstream. Od tada Henry gotovo svake godine objavljuje novu romantičnu komediju, uz gotovo jednoglasne pohvale kritike, pritom stekavši iznimno odanu bazu obožavatelja. People We Meet On Vacation, njezin sljedeći roman, prati razvoj odnosa otuđenih najboljih prijatelja i suputnika, Alexa i Poppy, kroz deset godina njihovih zajedničkih ljetnih putovanja. A sada je, zahvaljujući redatelju Brettu Haleyju i scenaristici Yulin Kuang (koja također režira nadolazeću adaptaciju Beach Read), ova priča oživjela na živopisan i očaravajući način.
Kako se film zapravo uspoređuje s knjigom?
Svaki strastveni čitatelj zna da gotovo nijedna knjiga ne preživi ekranizaciju potpuno netaknuta; u najmanju ruku, filmska ili televizijska verzija donosi manje izmjene u priči, ako ne i veća odstupanja od izvornog teksta. People We Meet On Vacation nije iznimka: film sadrži niz promjena u odnosu na knjigu, neke sitne, a neke i značajnije (na njih ćemo se uskoro osvrnuti). No u konačnici, najvažnije pitanje glasi: uspijeva li film uhvatiti srž, romantiku i magiju u koju su se obožavatelji prvotno zaljubili?
Pa, obožavatelji Emily Henry, odgovor je glasno i entuzijastično: da. Svaka kap lepršavog duha knjige prisutna je na ekranu. Emily Bader i Tom Blyth toliko se prirodno utjelovljuju u likove Poppy i Alexa da ćete zaboraviti da ste ih ikada zamišljali drukčije dok ste čitali knjigu. Scenarij pršti toplinom i duhovitošću, gluma je šarmantna i zarazna, a cijelo iskustvo gledanja djeluje poput velikog, toplog zagrljaja voljene osobe.
To, naravno, ne znači da priča nije doživjela određene promjene na putu od stranica do ekrana. Većina tih prilagodbi služi tome da film bude kinematografski dojmljiviji, no nekoliko suptilnih pomaka moglo bi vas natjerati da neke glavne likove sagledate u posve novom svjetlu. Krenimo redom.
Lokacija vjenčanja na destinaciji
I u knjizi i u filmu, vjenčanje Alexova mlađeg brata Davida ključna je točka radnje: ondje se Alex i Poppy ponovno susreću prvi put nakon dvije godine i napokon priznaju jedno drugome ljubav. U knjizi Alex poziva Poppy da mu se pridruži u Palm Springsu nakon što mu se ona javi porukom. U filmu, poziv dolazi izravno od Davida i uz značajnu nadogradnju, vjenčanje se sada održava u Barceloni. Ipak, Poppy oklijeva s dolaskom… sve dok joj David ne otkrije da su Alex i njegova dugogodišnja djevojka Sarah prekinuli.
Sarahina pozadina
Kad smo već kod Sarah, Alexov odnos s njegovom dugogodišnjom djevojkom s prekidima također je doživio promjene. U knjizi ona započinje kao njegova simpatija s fakulteta, a tijekom ljeta koja Alex i Poppy provode zajedno pratimo kako se njezin odnos s Alexom razvija od poznanstva do nove ljubavi, a potom i dugotrajne veze u kojoj planiraju zajedničku budućnost. Sarah je Alexu važna, ali Poppy je bila dio njegova života prije nje.
U filmu je drukčije: saznajemo već tijekom prvog putovanja automobilom natrag u Linfield da je Sarah njegova srednjoškolska ljubav. Poppy i Sarah zapravo se upoznaju tek tijekom kobnog putovanja koje dovodi do pucanja odnosa između Alex i Poppy. Još jedna promjena: u knjizi se katastrofalno putovanje odvija u Hrvatskoj, nakon dvostrukog spoja u Toskani godinu ranije, dok film spaja događaje iz Hrvatske s putovanjem u Toskanu.
Pred kraj filma, kao i u knjizi, Poppy se neočekivano susreće s Alexovom bivšom djevojkom te joj se ispričava što je njezino prijateljstvo s Alexom omelo njegovu vezu sa Sarah. No film donosi zaokret: umjesto u Linfieldu, susret se odvija u zračnoj luci, dok se Poppy vraća iz Barcelone, gdje doznajemo da je Sarah postala stjuardesa. U filmskoj verziji, prekid s Alexom omogućio je Sarah da po prvi put zamisli život izvan Linfielda u Ohiju. Na neki način, kaže Sarah, Poppyna uloga u prekidu zapravo ju je oslobodila.
Alexovi problemi s majkom
I u knjizi i u filmu rano saznajemo da je Alexova majka preminula dok je on bio dijete. U romanu, njegova tuga zbog majčine smrti zauzima velik dio priče - Henry jasno pokazuje da je taj gubitak u Alexu usadio cjeloživotni strah od napuštanja. To je također zakompliciralo njegov odnos s ocem, koji je bio toliko slomljen da je Alex morao preuzeti roditeljsku ulogu za mlađeg brata tijekom odrastanja. Velik dio Alexova puta u knjizi sastoji se od učenja kako si dopustiti sreću i vjerovati da se njegov život neće raspasti ako ne kontrolira opsesivno svaki detalj.
Film, međutim, uvelike zanemaruje ovu temu. Iako Alex spominje Poppy da je izgubio majku kao dijete, o njegovoj tuzi, kao ni o odnosu s ocem, koji se čini posve urednim, više se gotovo ništa ne govori. On doduše spominje želju za stabilnom vezom s osobom na koju se može osloniti, ali razlozi za tu potrebu nikada se izričito ne istražuju.
Alexove nade i snovi
Možda najznačajnija razlika između knjige i filma odnosi se na Alexov pogled na vlastitu budućnost. U obje verzije on čezne za stabilnim obiteljskim životom i predanim partnerom, no način na koji to utječe na njegove ostale ciljeve potpuno je drukčiji.
U knjizi tijekom više ljeta saznajemo da Alex gaji strast prema pisanju. Nakon fakulteta upisuje diplomski studij kreativnog pisanja, a Poppy čak rasplače jedna od njegovih priča. Kada naposljetku bude objavljen u uglednom književnom časopisu, to je velik trenutak, a Poppy je uz njega kako bi slavila. Između svojih kreativnih ambicija i cjeloživotne ljubavi prema putovanjima, knjiški Alex oduvijek ima širi pogled na svijet - samo ne vjeruje da je njegova sreća vrijedna rizika.
U filmu je situacija drukčija. Prije svega, Alex više nije pisac. I dalje ide na poslijediplomski studij, no spominjanje diplomskog rada tijekom jednog putovanja sugerira da je njegov karijerni put više akademski (doznajemo čak da razmišlja o doktoratu). No to je sporedno u odnosu na, po mom mišljenju, daleko važniju promjenu. Sjećate se knjiškog Alexova cjeloživotnog obožavanja putovanja? Filmski Alex toga nema, zapravo, kad se on i Poppy upoznaju, nije ni pomišljao na život izvan Linfielda i njihova fakultetskog grada (još jedna sitna promjena: u filmu studiraju u Bostonu, dok je u knjizi riječ o Sveučilištu u Chicagu). Tek kada se njihovo studentsko putovanje automobilom prema Linfieldu izjalovi u jednoj filmskoj, originalnoj sekvenci, Alex se počinje zaljubljivati u putovanja.
Možda se to čini kao mala izmjena, ali upravo se tu ne slažem. Put knjiškog Alexa govori o prihvaćanju činjenice da zaslužuje slijediti snove koje je oduvijek imao. Filmski Alex, s druge strane, kroz prijateljstvo s Poppy uči da život nudi mnogo više nego što se ikada usudio zamisliti za sebe. Iako kritizira Poppy jer ne zna što želi, istina je da se i sam boji priznati da su se njegovi snovi promijenili i proširili. On se i dalje bori s istim strahovima i niskim samopouzdanjem kao u knjizi, ali uz dodatni sloj: u filmu se Alex boji i same promjene. Poppy je ta koja ga potiče na rast, no Alex je taj koji si naposljetku mora dati dopuštenje da se promijeni.
Izvor: ELLE.US
