Kad netko poput Ide Prester – glazbenice, voditeljice i društveno angažirane autorice – pokrene dokumentarni serijal, nije riječ samo o još jednom televizijskom formatu. Pobjednici nisu samo priče, to su životne istine koje nas pozivaju da se zamislimo, usporimo i pogledamo oko sebe. Ideja se dugo kuhala, kaže Ida, ali ključni trenutak dogodio se kad je upoznala mladog Afganistanca Samija. Taj susret, pun ljudskosti i tihe snage, bio je iskra koja je upalila cijeli projekt.
Kako je nastala ideja za serijal Pobjednici i zašto te baš susret s mladim Afganistancem Samijem potaknuo da kreneš u ovu priču?
Ideja za Pobjednike kuhala se dugo u meni, ali presudni klik dogodio se kad sam srela Samija – mladića iz Afganistana koji je prošao pakao izbjeglištva, granica i kampova, a kad sam ga upoznala bio je toliko divan, skroman i pun zahvalnosti. Rekao mi je: to je tako čudno. Ljudi ovdje se stalno žale i žele otići, a ja samo želim ovo sto vi već imate.
Bio je to trenutak kad sam shvatila: ako on, s takvim teretom, može ići dalje, što mi ostali čekamo?
Taj susret mi je pokazao da heroji nisu samo na naslovnicama – oni hodaju među nama, često neprimijećeni. I odlučila sam ih pronaći i predstaviti ljudima. Kad već imam neku medijsku vidljivost, da je upotrijebim na način koji mi se čini smislen.
Kroz serijal upoznajemo ljude koji nisu slavni, ali su inspirativni. Je li neka epizoda na tebe posebno utjecala?
Svaka epizoda me na neki način razdrmala, ali priča Azre, djevojke koja se cijeli život borila za prihvaćanje – prvo kao dijete drukčijeg porijekla, a onda i kao gej žena – posebno me dirnula. To je toliko hrabro putovanje prema samoj sebi, prema pomirenju s majkom, s prošlošću... Gledati tu transformaciju bilo je moćno. I u tom trenutku sam shvatila: nije poanta biti voljen od svih, nego biti svoj, makar te to koštalo.
Kako si se emocionalno nosila sa snimanjem tako dirljivih i često teških životnih priča?
Iskreno, bilo je trenutaka kad sam morala izaći s intervjua, duboko udahnuti, sabrati se. Ovo nisu bile samo priče za kameru – ovo su bili nečiji životi, traume, suze koje nisu glumljene. Ali istovremeno, toliko je bilo radosti u tim pričama, neke pozitivne poruke. Ta snaga, to preživljavanje... To ne možeš ostaviti na snimanju, to nosiš kući, u sebi.
U najavi kažeš da su ‘Pobjednici’ više od serijala – poziv na promjenu. Što konkretno želiš da gledatelji ponesu sa sobom nakon gledanja?
Želim da se ljudi zamisle. Da prestanu trčati za savršenim životima na Instagramu i okrenu se stvarnim vrijednostima. Ljubaznosti. Otpornosti. Pristojnosti. Da prestanemo suditi jedni drugima i počnemo slušati. Ako barem jedna osoba nakon serijala nazove nekoga s kim nije pričala godinama, pruži ruku, kaže “oprosti” ili “razumijem te” – uspjeli smo.
Osjećaš li da si se kroz ovaj projekt i ti osobno promijenila? Što si osobno naučila tijekom rada na ovim pričama?
Svaki ovakav projekt te malo uzdrma. Mislim da i godine čine svoje, danas sam karakterno dosta drugačija nego u tridesetima, zato i pokrećem ovakve stvari. Postala sam tiša, manje pričam, a više slušam. Shvatila sam koliko toga ne znamo o drugima dok ih stvarno ne čujemo. I koliko malo treba da nekome budeš podrška – možda samo jedno pitanje, jedan zagrljaj, jedan iskreni razgovor.
Ti ljudi su mi pokazali koliko smo svi lomljivi, ali i koliko možemo napredovati i rasti kad imamo kome ispričati svoju priču.
Rekla si da te priče tjeraju da preispitaš što znači uspjeh. Kako bi onda danas, nakon serijala, definirala osobni uspjeh?
S godinama se prioriteti jako mijenjaju. Uspjeh je imati vrijeme i fokus za bliske ljude.
Uspjeh je imati mir u glavi kad navečer zatvoriš oči. Uspjeh je preživjeti i neke grozne trenutke i slabosti – i ostati dobar, fin čovjek. I još kad imaš snage pomoći nekome drugome – e to je vrhunski level.
Serijal nosi snažnu poruku o ljudskoj snazi i otpornosti. Vjeruješ li da u svakome od nas postoji ‘pobjednik’?
Apsolutno. Pobjednik nije neko tko nikad ne padne, nego neko tko se svaki put digne. Vjerujem da svi nosimo tu iskru, samo što je guramo pod tepih, ne usuđujemo se. Ovaj serijal je tu da malo ljude ohrabri, razveseli, podsjeti ih da smo svi zajedno u tome, nisu sami. I da svi imamo pravo na svoj comeback.
