Zrinka Ljutić ime je koje smo, nakon ove skijaške sezone, upamtili svi.
Zrinku sam upoznala još u djetinjstvu, na skijanju – imale smo svega četiri godine. Zajedno smo vozile prve male spusteve, a na pauzama pile topli čaj iz termosice. Danas, njezin život izgleda bitno drugačije od života većine njezinih vršnjaka. Ovu je sezonu zaključila s brojnim pobjedama i Malim kristalnim globusom u slalomu – i to sa samo 21 godinom.
Iako je na stazi poznajemo kao ozbiljnu i predanu sportašicu, izvan piste Zrinka otkriva svoju znatiželjnu i veselu stranu. Razgovarale smo dok je bila na biciklu, a kroz intervju nam je otkrila kakvu glazbu voli, koji su joj omiljeni "cheat meals", zašto su joj marte modni favorit i kako provodi dragocjeno slobodno vrijeme.
Kad nisi u ulozi vrhunske sportašice, tko je Zrinka Ljutić? Kako bi opisala samu sebe izvan skijaške staze?
Rekla bih da sam prilično sretna i jednostavna osoba. Vesela sam, vedra i imam mnoštvo interesa izvan skijanja!
Znamo da ti sezona zna biti jako intenzivna. Kada napokon uhvatiš slobodan dan, kako on izgleda? Kako najviše voliš guštati i opuštati se?
Sezona je zaista intenzivna – stalno smo na putu i rijetko sam kod kuće. Ako uspijem uhvatiti slobodan dan, volim otići do grada, promijeniti okruženje. Ipak, često mi najviše paše ostati doma, provoditi vrijeme s braćom i mamom i uživati u osjećaju da sam "napokon doma". I spavati u svom krevetu! I da stignem, svirala bih gitaru.
Kad maknemo treninge i utrke na stranu, kako najradije provodiš ljeto?
Ljeto mi je aktivno, čak i kad ne skijam. Imam puno hobija i, naravno, ne stignem se baviti svime, ali uvijek nešto radim – volim jedrenje na dasci, učim nove sportove poput tenisa (u kojem nisam baš dobra, ali mi je zabavno učiti). Aktivnost mi pomaže da razbistrim glavu nakon sezone.
Putovanja također volim, premda za njih nemam previše vremena. Volim vidjeti nešto novo. Ovo ljeto idem u Grčku s obitelji, a prošle godine sam bila na surfanju na Kanarima. Nastojim ubaciti jedno ili dva putovanja godišnje.
Na Instagramu često dijeliš snimke s koncerata. Imaš li najdražu vrstu glazbe? Omiljeni bend ili izvođača?
Istina, iako zapravo nisam dugo bila na nekom koncertu, jednostavno mi se ne uklapa u raspored.
Najviše volim rock, alternativni rock i soft rock, ali slušam i druge žanrove – drum and bass, reggae, slušam i neke čudne stvari, a ponekad samo pustim što slučajno uhvatim na radiju. Samo da nisu turbo folk i cajke, a i trep mi nije nešto.
Imaš li skincare rutinu ili omiljeni proizvod koji te uvijek prati, čak i na najdalje utrke?
Moram priznati da sam vrlo jednostavna što se tiče njege kože. Ujutro lice operem gelom za čišćenje koji mi je preporučila moja draga kozmetičarka, zatim stavim hidratantnu kremu (najčešće od La Roche-Posaya), i obavezno kremu za sunce. Zvuči jako bazično, ali na visokim nadmorskim visinama i na tom jakom suncu dobra krema za zaštitu od sunca obavezna i to zapravo jedino često stavljam.
Kad nisi u skijaškoj opremi, koji je tvoj modni stil? Što najradije nosiš?
Nosim ono što mi se svidi, da je udobno i praktično. Uglavnom biram traperice i tenisice. Također, jako volim marte, njih uvijek rado nosim!
Kad sam kod kuće ili idem u grad, volim se srediti, izaći iz trenirke u kojoj sam većinu vremena zbog skijanja i treninga, čisto da se osjećam drugačije.
Imaš li neko omiljeno piće? Na kraju sezone si spomenula proslavu – koje je tvoje piće za slavlje?
Pa, Red Bull, naravno! Inače najviše pijem vodu, rijetko nešto drugo. A kada slavimo nakon utrka, nazdravljamo šampanjcem – to je naš mali timski ritual.
Imaš li neki comfort food bez kojeg ne možeš, čak i ako ne ulazi u sportski režim prehrane?
Volim puno stvari koje inače ne bih trebala jesti! Stvarno pazim na prehranu, posebno posljednje dvije godine. Ali tu i tamo si dopustim nešto – primjerice, dobar burger, to mi je stvarno fino. I to možda jednom godišnje – ove godine još nisam, no vidjet ćemo do kraja!
I za kraj, tvoj život je prepun putovanja, stigneš li se uživo viđati s prijateljima? Kako održavaš prijateljstva, bilo ona od doma ili pak ona sa staze?
Ne stignem se puno vidjeti s prijateljima, pogotovo ne s prijateljima u Zagrebu, ali zapravo se dosta vidim s onima sa skijanja. Većina su skijaši ili sportaši koje viđam, na primjer, u teretani, ili na utrkama. Tako da nije loše, zapravo sam skoro cijelu zimu s njima! I ljeti se uvijek nađemo i često treniramo zajedno.
Ali baš rijetko, jednom-dva puta mjesečno, ako sam doma, idem s nekim na kavu jer me stvarno često nema.
A onda kada sam doma, s prijateljima sa skijanja se čujem FaceTime-om, danas je to jednostavno i svi smo, na kraju krajeva, jako dobro povezani! Tako da nije da si previše falimo, i to je super!
