Kada je Luciano Plazibat saznao da je upravo on pobjednik ovogodišnjeg Survivora, reakcija nije bila glamurozna ni planirana — bila je iskrena, sirova i nevjerojatno simpatična: smijeh bez prestanka na običnoj drvenoj klupi. Luciano nam je otkrivo sve – od trenutka kad je shvatio da je sve stvarno, preko strategije (ili njezina izostanka), do toga kako je glazbu nosio u glavi kao spas, a bilježnicu punu uspomena iz 2024. koristio kao emocionalni štit.
Što ti je prvo prošlo kroz glavu kada si shvatio da si pobjednik Survivora?
Iskreno, bio sam potpuno šokiran. Sjedio sam na klupi i smijao se gotovo sat vremena bez prestanka. Nisam znao što da mislim, sve mi je bilo nestvarno. A onda mi je jedna osoba tiho rekla: „Sjeti se castinga.“ Tada mi je kroz glavu prošla cijela priča – od trenutka kad nitko nije vjerovao da sam uopće sposoban za ovo, do titule pobjednika. Tu priču ću uskoro podijeliti i na svojim društvenim mrežama, jer stvarno zaslužuje posebno mjesto.
Koju si strategiju koristio da ostaneš u igri do kraja?
Iskreno, nisam imao neku posebno razrađenu strategiju. Sve je bilo vrlo spontano. Ponašao sam se onako kako i inače jesam – iskreno, otvoreno, prijateljski. Na početku nas je bilo brojčano manje, i znao sam da postoji šansa da budem nominiran. Ali nikada nisam želio mijenjati sebe, niti se dodvoravati samo kako bih opstao. Svaku sam borbu shvaćao ozbiljno, i svaku sam dobio – i tako, korak po korak, išao naprijed. Ne predajemo se mi Plazibati lako!
S kim si ostvario najjaču vezu u plemenu i jeste li ostali u kontaktu nakon showa?
Matija iz zelenog tima mi je sada trener, tako da se s njim čujem i vidim gotovo svakodnevno. Zapravo, sa gotovo svim članovima zelenih sam ostao u kontaktu. Stvarno su me lijepo prihvatili i dali mi slobodu da budem ono što jesam, ponekad i potpuno neozbiljan. Što se tiče žutih, trudim se održavati kontakte, iako mi poslovne obaveze sada uzimaju puno vremena. No, ni to ne sprječava Ivu da nenajavljeno dođe i prespava – tko želi, nađe način!
Koliko su ti fizička spremnost i psihička izdržljivost pomogle da dođeš do finala?
Zahvalan sam na svom plesačkom backgroundu jer nisam ni bio svjestan koliko mi koordinacija znači u ovakvom showu. To mi je bila velika prednost. S druge strane, moj ADHD ponekad je stvarao izazove, ali s vremenom sam uspio pronaći ravnotežu između unutarnjeg kaosa i potrebnog mira. Najvažnija je bila – glava. U nijednom trenutku nisam se žalio, niti sam tražio sažaljenje. To mi je osobno najveća pobjeda – ostati stabilan, unatoč svemu što smo proživljavali u kampu.
Kako si uspio toliko dugo skrivati pobjedu?
Mislim da je to dokaz da mogu biti izuzetno profesionalan. Već godinama imam sjajnu suradnju s Novom TV i jako cijenim sve što su mi omogućili u karijeri. Upravo iz tog poštovanja nikada mi nije palo na pamet da otkrijem ishod. I Marku i meni su puno pomogli, i želim im vratiti istom mjerom – povjerenjem i diskrecijom.
Kako si u takvim uvjetima uspio održati mentalno i fizičko zdravlje?
Razvio sam vlastite metode. Na otoku smo imali bilježnicu, i u nju sam zapisivao sve lijepe trenutke iz 2024. godine. Kad bi mi bilo teško, čitao bih te retke i podsjećao se na to koliko me lijep život čeka izvan tog svijeta. Osmišljavao sam sam sebi zadatke po kampu, kako bi vrijeme brže prolazilo. Tko želi – pronađe način.
Čega ti je bilo najteže odreći se?
Glazbe. To mi je bio najveći izazov. Svakog dana, na putu do poligona, gledao bih u istu praznu crtu i pjevao istu pjesmu u glavi, samo da je ne zaboravim. Osjećao sam da ću poludjeti bez nje. Glazba je za mene puno više od zabave – ona mi je terapija, utočište, pokretač.
Koji je tvoj sljedeći korak? Bi li ikada ponovio nešto slično?
Iskreno – teško. Ovo je jedno od onih iskustava koje se dožive jednom u životu. A s pobjedom, to je bila i savršena točka na "i". Veselim se svemu što dolazi. Nagradu ću uložiti u nešto posebno, i s vremenom ću to podijeliti sa svima. Također, želim se okušati u voditeljskim vodama i ponovno više raditi na režiji glazbenih spotova. No, prije svega – malo odmora.
