Reći da su moda i njena industrija politički obojene od samih početaka bi bio eufemizam. Govorimo o industriji koja se protiv njemačkog nacističkog režima borila putujućom izložbi lutki odjevenih u minijaturne verzije couture haljina, industriji koja je bila prva na liniji seksualne revolucije i obrane ženskih prava, industriji koja je dizala svijest o opasnosti Reaganovog režima koji je ignorirao LGBTQ+ zajednicu tijekom prve epidemije HIV-a. Istodobno, govorimo o industriji koja je bez problema u slala Concord zrakoplove pune couture haljina njegovoj supruzi Nancy (što je zamalo izazvalo diplomatsku krizu) i o industriji koja se ponekad dodvorava političkoj opciji od koje ima najviše koristi.
Izvjesno je da to danas funkcionira po onoj ‘’tko je jači, taj kvači’’, a to je u trenutačnoj situaciji Donald Trump i njegova obitelj koju obavija osvježavajuće prihvaćanje najvećih modnih brendova i njihovih konglomerata. Prije samo osam godina bi bilo nezamislivo vidjeti Melaniju, Ivanku i druge dame bliske novom-starom predsjedniku u komadima rađenim po mjeri za inauguraciju i druge aktivnosti koje su joj prethodile. Ivanka Trump je ovdje možda najviše profitirala, jer se zbog nje aktivirao Givenchy atelje koji joj je izradio 1/1 repliku haljine Audrey Hepburn, ali i Dior koji joj je poslao predivnu, zelenu kombinaciju za inauguraciju.
Melanija Trump u novom ciklusu uloge prve dame također uživa u iznenađujućoj naklonosti mode. Daleko je dogurala od svog prvog mandata kada su ju pristali odijevati rijetki, poput jednako kontroverznog dvojca Dolce & Gabbana, dizajnera kojima je svojedobno bila jedini VIP klijent zbog njihovih stotinu politički nekorektnih ispada.
Melaniju viđamo u komadima po mjeri koje potpisuje Saint Laurent, Givenchy, Dior i mnogi drugi - koji se uz to ponose odijevanjem prve dame. Davne 2017. bi činjenicu da se na Melaniji pojavilo nešto iz njihove pret-a-porter linije, one koju svaki smrtnik može kupiti, skrivali kao zmija noge.
Ipak, naklonost mode ne znači i automatska naklonost obožavatelja tih istih modnih kuća i modne kritike. Tako se na udaru našao brend Oscara de la Rente, koji je pristao odijevati Ivanku Trump i drugu damu Ushu Vance koja se na inauguraciji pojavila u njihovom ružičastom kaputu rađenom po mjeri.
Na društvenim mrežama se istaknula ironija u činjenici da Oscar de la Renta vodi kreativni dvojac migranata, Laura Kim i Fernando Garcia, koji bez obzira na najavljene (i izvršene) direktive o masovnim deportacijama i dalje pristaju odijevati Melaniju i druge bliske Trumpu. Sve se više viđaju objave koje pozivaju na bojkot brenda.
Iz Oscara de la Rente su se oglasili s priopćenjem kako su ponosni na to što su godinama ostali politički neutralni po pitanju odijevanja prvih dama SAD-a. Zaista, svi oni kojima današnje društvene mreže nisu pojele pamet i vještinu jednostavnog Google pretraživanja se mogu uvjeriti da je de la Renta odijevao sve. Od Jackie Kennedy, preko Nancy Reagan i Hillary Clinton, pa sve do nedavne prve dame Jill Biden.
Čak je i sam Oscar jednom prilikom izjavio kako bi moda trebala biti ‘’apolitična i nestranačka’’. Taj modus operandi i dalje slijedi Carolina Herrera, brend koji je Melaniji ljubazno poslao šljokičastu maxi suknju za nedavno pojavljivanje na večeri za američke veterane. Apolitičnost se tolerirala i Ralphu Laurenu, a tu je i stilist Herve Pierre koji je surađivao sa velikim brojem prvih dama, a najbliže s Melanijom Trump.
Dok ćemo lako odmahnuti rukom i zaključiti kako bi to tako i trebalo biti, jer ne bismo trebali dozvoliti našim političkim uvjerenjima da nas razdvajaju i u modnom smislu, na vidjelo izlazi blago licemjerje industrije koja se u posljednjih 70 godina isprofilirala kao vrlo demokratska u američkom političkom kontekstu.
Oni iznenađujući brendovi koji se danas pojavljuju na republikanskim damama su od devedesetih njegovali izrazito liberalne stavove, a za vrijeme prvog Trumpova mandata su aktivno protestirali protiv njega. Nije to bilo vidljivo samo u odbijanju odijevanja Melanije, već i u tadašnjim politički nabijenim kolekcijama Diora i Balenciage koje su naglasak stavile na ženska prava i Bernieja Sandersa proglašavale predsjednikom.
Igle i pribadače su se pojavile na raznim slavnim osobama kao tihi protest Trumpu, ali i u Maison Margiela kolekciji za proljeće 2016. U narednim godinama se pojavilo bezbroj primjera poput militantne Versace kolekcije za jesen 2017. i još kontroverznija kolekcija američkog brenda R13.
S druge strane, u ovoj političkoj garnituri je moda u puno nezavidnijoj poziciji. Trumpova velika ideja o još većem trgovinskom ratu sa svim državama je prestrašio velike modne igrače poput Keringa i LVMH-a. Nekada cijenjena ‘’made in France’’ ili ‘’made in Italy’’ oznaka bi mogla postati podložna ogromnim carinama, a veliko američko tržište koje i dalje obožava europsku modu bi moglo postati ograđeno zidom većim od onog koji je Trump planirao podići na granici s Meksikom. Stoga nas ne treba čuditi što se na počasnoj pozornici pojavio i Bernard Arnault, vlasnik LVMH-a, čiji su nasljednici još za vrijeme kampanje podržali Trumpa i Elona Muska.
Opet, na Tjednu muške mode u Milanu smo vidjeli Pradu čija je kolekcija bila izravna kritika sve konzervativnijeg ozračja u svijetu s porukom povratka instinktu i primordijalnoj logici suosjećanja, a u intervjuu za The Guardian nije zaobišla ni pitanje Trumpa. Sigurno možemo očekivati protestne kolekcije i u ovom ciklusu, no ne bismo se trebali nadati njihovom velikom broju kao prije 8 godina.
Modno njihalo je po prvi put u nekoliko desetljeća stalo na konzervativnu opciju pored koje se aktivno želi nalaziti. Bilo to zbog ekonomskih razloga ili zarad pukog preživljavanja na američkom tržištu kroz dodvoravanje, određeni postupci omiljenih nam brendova će ostati zabilježeni u povijesti. Hoće li to dugoročno utjecati na njihovo poslovanje ili popularnost? Vrijeme će pokazati.
