Prije nešto manje od deset godina su svijet mode ponovo obuzeli logotipi brendova u svoj njihovoj raskoši, često viđeni u uzorcima koji su gušili dizajn. Taj trend, poznat kao logomanija, u novoj su eri potaknuli Virgil Abloh sa svojim postmodernim pristupom LV logu, Alessandro Michele iz Guccija, Demna iz Balenciage i mnogi drugi. Jasno je bilo da je takav modus operandi cvjetao u razdoblju povratka mode iz dvijetisućitih, kada brendirani komad odjeće nije bio brendiran ako na sebi nema niz simbola, često u neukusnom i pretjeranom obliku.
Logomanija je u jednom trenutku ponovo bila svugdje, toliko sveprisutna da je ubrzo postala zamorna. Nakon pandemije, modni svijet se promijenio i tražio je udobnost, kreativnost, kvalitetu materijala i inovaciju. Tako je započelo razdoblje logotipa na neočekivanim mjestima, tihih i luksuznih materijala koji govore sami za sebe. Počelo je novo razdoblje koje je sklonilo masku loga s mode, ali je istovremeno djelovalo pomalo monotono. Sada, na prijelazu u novo modno razdoblje, logotipi se opet vraćaju, ali u znatno drugačijem obliku: napola vidljivi, istaknuti, ali diskretni u isto vrijeme.
Promjena načina korištenja logotipa također je povezana s usponom kulture duplića i sve većom pažnjom prema vizualnom aspektu proizvoda, osobito na društvenim mrežama. Brendovi se fokusiraju na takozvane horizontalne signale, odnosno elemente koji omogućuju komunikaciju unutar iste društvene klase, dok glasni luksuz vertikalnih signala, poput velikih logotipa, ima za cilj naglasiti status. Ralph Lauren, Hermes i slični se ovdje ističu kao primjer brenda koji balansira između različitih segmenata tržišta bez gubitka privlačnosti.
Dok se logo nikada neće u potpunosti izgubiti iz mode i njenih perifernih beauty sektora, nakita i modnih dodataka, jer on i dalje u kolektivnoj svijesti aspirativnih kupaca drži veliku moć, vidljiv je odmak od prva dva vala logomanije. Sve više brendova u prvi plan gura svoje siluete, specifične oblike i detalje, a sve manje vidljivost zaštitnog znaka. Cilj ih možda nije u potpunosti ukloniti, već postići ravnotežu: oni moraju biti prisutni, ali nenametljivi i najčešće s unutarnje strane odjeće. Tako će se sigurno izbjeći situacija da se kupca pretvori u hodajući reklamni pano kako je to inače bilo prije 20 i 10 godina.
