Kada sam počeo pisati ovaj članak, netko mi je rekao da sam uspješan u modi against all odds… To me malo iznenadilo, ali nakon minute razmišljanja, nisam mogao ništa reći nego se složiti s AGAINST ALL ODDS dijelom. Nije na meni da komentiram uspjeh, ali mogu reći da sam stigao negdje u modi – baš against all odds.
To je slučaj i s dosta ljudi u modnoj industriji od McQueena do Telfara Clemensa, Margiele do Coco Chanel. Svi oni imaju svoju underdog priču. McQueen, dizajner koji je natjerao modne krugove da pomno promatraju njegove kolekcije jer je stvarao drugačiju ženu od ostalih dizajnera, nije odmah bio priznat među modnim facama zbog svojih korijena. Dolazio je iz radničke klase, otac mu je bio taksist, a majka kućanica. Ali krenuo je u jednu od najboljih modnih škola, Central Saint Martins, usavršio svoj talent i dokazao koliko vrijedi svima koji su sumnjali u njega. Demna i Guram Gvasalia, dizajnerski dvojac koji je obilježio modnu industriju s Vetements, a potom i Balenciagom i Guccijem, sinovi su gruzijskih migranata koji su bježali od rata. Telfar Clemens je queer Afroamerikanac koji je učinio gotovo nemoguće u modi i prezentirao torbu koja je postala bestseler. Torbu nije prodavao samo eliti i VIP kupcima, nego je cijenu učinio vrlo pristupačnom za sve i – PUF! – postala je it bag s wait listom. Toliko je popularna da je završila u pjesmi Beyoncé „Summer Renaissance“ u kojoj mijenja svoju birkinicu za Telfar („This Telfar bag imported, Birkin them shuts in storage. I'm in my bag.“).
Jesam li ja underdog? Pa možda i jesam jer sam od početka krenuo stvarati svoju platformu na potpuno nekonvencionalan način. Dok dosta ljudi u modi ne želi iznijeti svoje mišljenje, ja sam ga iznosio koristeći megafon. Dok dosta ljudi nije moglo reći da im se nešto ne sviđa, ja sam rekao da mi se ne sviđa haljina i dodao bih cipele. Zašto? Jer sam mislio da je potrebno biti iskren i nisam htio zavaravati ljude koji prate moju platformu lažima i onime što ne mislim. Ako ste ikada pročitali neku moju kolumnu ili intervju, često kažem da je moda bazirana na egu, a najveći neprijatelj ega je drugačije mišljenje, odnosno iskrenost. Tako kada kažemo against all odds mislimo na činjenicu da sam dogurao negdje u modi tako što sam se držao svoga mišljenja. A u modi to ne prolazi lako.
Da biste razumjeli zašto nije bilo tako lako, moram se vratiti na početak. Dok je Bog prvo stvorio sebi bradu, ja sam svoju bradu – aka moj profil na Instagramu, otvorio u siječnju 2020., dva mjeseca prije pandemije. Kada je pandemija počela, radio sam u hotelu u kojem je 70% zaposlenih dobilo otpremninu jer ljudi jednostavno nisu više putovali. Došao sam kući u očaju što više nemam posao. Moj partner me pitao: „Što želiš raditi?“ Odgovorio sam da želim pričati o modi. Tada mi je moj partner pokazao na moj mobitel i rekao: „Pa pričaj o modi.“ I od tada je nastao profil @ideservecouture te otkrivam da je to jedino što me zanima. Tako su krenuli postovi, Instagram storyji u kojima otvoreno pričam o modi, kritiziram i hvalim kolekcije, ali sve to uz malu dozu humora. Ključni je trenutak bio kada sam napravio svoj prvi meme koji je polučio odlične rezultate i ukazao mi na to da ljudi u modi imaju dobar smisao za humor. You want meme about yourself? You’ll get it.
Dvije osobe koje su tada vidjele moj profil pomogle su mi na mom putu. Anastasia koja vodi profil @fatannawintour podijelila je moj meme svojim 80k followerima uz vrlo lijep kompliment. Nakon toga Eva Chen, bivša urednica i novinarka Condé Nasta, a sada direktorica modnih partnerstva na samom Instagramu (kao firmi!), na pitanje koji joj je najdraži modni profil navela je moj i mislim da je to za mene bio ključan trenutak. Novinari, PR-ovi i modna imena, svi su bili znatiželjni. Tako su polagano počeli dolaziti mailovi brendova, pozivnice za revije i slično, a ja sam se fokusirao na content koliko sam mogao.
Kako su došle sve to divne stvari, došle su i one koje su me zatekle nespremnog. Razbijanje modne iluzije i iluzija društvenih mreža bilo je fascinantno. Nažalost (ili na sreću?), nisam imao nikoga tko bi mi ukazao na neke potencijalne greške ili me uputio u nekom smjeru. To su bili povoji stvaranja sadržaja o modi. Bilo je malo ljudi koji su online pričali o modi, da, ali ne i onih koji su je bili spremni kritizirati i to na duhovit način. Realno, mnogi su samo hvalili modu jer su željeli ostati u dobrim odnosima s brendovima. Niste ni svjesni koliko modnih influencera ima dvostruka mišljenja o kolekcijama. Na svojim će ih platformama hvaliti, a u privatnosti te iste kolekcije ismijavati. Ako kritiziraju, gube dobar odnos s brendom, što, u najmanju ruku, rezultira time da neće biti pozvani na reviju. Nema poklona, nema resharea. Ali tako nema ni istine.
I još jedna velika istina: sa sve više postova i contenta dolazi još više postova i contenta, brojne revije, aktivacije, putovanja, mjesta na koja nikada ne bih došao da nisam počeo raditi ovo što radim na način na koji radim. Moj je put dosta drugačiji jer se moja platforma ne bazira na izgledu i načinu odijevanja, nego na mišljenju – mom glasu. Bit ću možda malo bahat na sekundu kada kažem da je moj glas naveo modni svijet da se obazire na mene jer se moda boji kritike. Modni svijet se boji svega što nije planirano i nije kontrolirano u njegovu korist. A to je moj glavni asset - moj glas i moje mišljenje.
Brendovi su brzo shvatili kako komuniciram sa svojom publikom i što moja publika želi od mene. Ljudi koji prate moj profil navijali su za mene BAŠ ZATO što nisam dolazio iz modnih krugova, nisam bio povezan s moćnim ljudima u industriji, nisam bio dio te grupe nego sam bio običan lik s Instagrama koji voli modu. Vjerujem da su navijali za mene jer se jedan od njih „progurao“ i infiltrirao u taj svijet. I ta iluzija elitizma po kojoj je moda poznata donekle je uništena u njihovim očima.
Iako nas to dovodi do pitanja koje često čujem – koja je moja titula u modnom svijetu? Svatko ima drugačiju sugestiju – od komentatora i new age media pa sve do kritičara i opinion leadera. Titula kao u priči.
Ako mislite da su borbe underdogova u modi lagane, grdno se varate. Osobno znam couture klijenta koji ima dosta novca i može potrošiti na haljinu nekoliko desetaka tisuća dolara, ali neke couture kuće ne žele mu napraviti haljine. To je taj modni elitizam protiv kojeg se mlade generacije bore. Sve što je novo i tek na početku moda rijetko prihvaća sve dok se ne pokaže obrnuto. A ako donosi rezultate, moda se okreće tome. Ako donosi preglede, moda se okreće tome. Ako predstavlja brend u pozitivnom svijetlu, moda se okreće tome.
Možda biti autsajder više nije tako loše jer držite karte u svojim rukama pa ne morate ići tradicionalnim i očekivanim putem. Možda ćete mnogo više naučiti upravo na tom drugačijem putu, posebno zato što se od vas ne očekuje previše, što vam daje veću prednost i ostavlja prostora elementu iznenađenja. Da, biti underdog definitivno nije loša stvar.
