Srijeda je, 4. veljače, a i dalje nitko ne zna što bi s curenjem bezbrojnih e-mail prepiski u slučaju Epstein files. Zgroženo dijelimo detalje koji izlaze: konačno je legitimno ne obožavati Chomskog, iako je oduvijek bio samodopadni frajer na poziciji moći, sklon patroniziranju i šovinizmu, al’ eto, kad nam netko s lijeve polutke političkog srca po tisuću i prvi put dokaže da i ljevičari mogu biti budale, na 5 minuta dobijemo dozvolu da i njih javno kritiziramo.
Mislim, mi žene, feministkinje, frajeri to oduvijek mogu, jer se to onda zove „zdravi dijalog u medijima“. Nitko ne zna što bi s curenjem bezbrojnih mailova u kojem se spominju i mitska imena zajedničkog postojanja: Bill Gates osramoćen je i mislimo da sad znamo zašto je ostavljen od strane bivše poslovne suradnice, majke njegove djece i bivše žene nakon 100 godina braka. Melinda French potvrdila je da Gates mora odgovarati za pojavljivanje u fajlovima, kao i da javno otkrivanje njegovog kontakta s bezumnim zločincem Epsteinom budi bolne memorije. Inače, istraživanje za ovaj članak dovelo me do jedno 10 članaka iz stranog tiska u kojem Melindu French, ženu koja je donirala milijarde za one najpotrebnije, koja je filantropistica i na čelu udruge koja promovira ženska prava, a u Microsoftu je radila od 1987-e kao top menadžerica, nazivaju „bivšom ženom Billa Gatesa“. Tako da nisu samo hrvatski mediji zagrabili dno u borbi za klikove; ali smatram da je pravo domoljublje borba da nam što bolje bude, kako sama riječ kaže, doma - pa stoga moram reći da je i nekoliko Hrvata spomenuto u fajlovima.
Neki opskurni lik imena Boris Nikolić, liječnik čija će karijera zauvijek ostati upamćena po prijateljevanju sa zlostavljačem Epsteinom, nudi tako hrvatske modele koji „izgledaju hrvatski“ (Kako se to prevodi s njihovog rječnika? Seljački? Nedirnuto civilizacijom? S dlakama ispod pazuha? Prelijepe ali divlje? Indigenous ali na bjelački? Samo nagađam, oprostite mi, jer ne znam što bi mislila na opis „svjetlije puti“, što je direktan citat, osim da miriši na rasizam unutar zlostavljačkog kruga). Nudi u jednom mailu, naslovljenom, „prijateljica moga brata“, uspješnu hrvatsku voditeljicu, TV lice i diplomiranu produkt dizajnericu Miju Kovačić.
Hrvatski mediji jedva su dočekali da objave kako se spominje Mia, iako ona naravno niti je poslala mail niti je vjerojatno znala za njega, i iako je ona, očito, nuđena kao potencijalna žrtva. Znači, iako su i strani mediji, kao i svi mi, pogubljeni, jer ta gomila nabacane korespondencije po kojoj sad kopa forenzička policija socijalnih mreža bez ikakvog guidelinea i ideje o tome kako ovome pristupiti i što mailovi zapravo znače, još se nije dogodilo da se klikbejta imenom potencijalne žrtve.
Te su žene, dovođene na taj otok, godinama, vjerojatno gaslightane, dovedene pod lažnim obećanjima i izgovorima, izmišljenim ponuđenim poslovnim prilikama i onda stavljene u poziciju da su seksualno zlostavljane ili prisiljene na poniženje - pa ako je i „prijateljica“ ičijeg brata, bila ta žena i javna osoba koja svoju karijeru gradi pošteno i respektabilno desetljećima, ponuđena, njezino se ime i identitet treba štititi, a potencijalni follow up treba raditi netko drugi, a ne portali. Mizoginija nije umrla, a uživanje u ponižavanju žena, posebno uspješnih, toliko je internalizirano da, iako u Hrvatskoj već dugo živimo relativnu slobodu od tabloida o čijim nuspojavama mogu napisati knjigu, da ni najbolji od nas ne primjećuju kako su lako ne prepoznali žrtvu kojoj je učinjeno zlo samim spominjanjem u ovom strašnom kontekstu. I da, istina: nitko ne zna što sa svim tim čudnim informacijama u bezbrojnim mailovima.
Jon Stewart je sam priznao da su ga spomenuli u vidu suradnje na televizijskom projektu s Woody Allenom, čije su se posrnule medijske slike valjda zdušno primili, jer tko će koga nego svoj svoga, a besprijekorni kritičar Jon Stewart bio bi, pretpostavljam, idealan da im doda malo nezlostavljačke spasiteljske prašine. Trebala bi mi čitava jedna dodatna karijera da analiziram što znači svako ime koje su frajeri nabacivali između seksualnog predatorstva i koktela na privatnim otocima. Ono što je puno važnije od toga da svakog ponaosob spomenemo, i pritom nekako provučemo kroz blato sumnjivosti (uspješna i zgodna, sigurno se kurvala - omiljena brojalica od pamtivijeka, konačno treba biti umirovljena i cancelirana), da pritisnemo službene organe da naprave nešto s ovom zbrkom. Ne znaju što, baš poput nas? Za razliku od nas, oni su plaćeni da smisle.
