Rijetko mi se dogodi da me film već u prvim minutama ostavi potpuno dezorijentiranom, ali Pomoćnica je to napravila bez imalo zadrške. Ulazak u radnju je brutalan, bez konteksta, bez objašnjenja, bez sigurnosne mreže za gledatelja. Iskreno, do negdje sredine filma bila sam poprilično izgubljena. I to ne nužno zato što je film loše strukturiran, već zato što sam, greškom, dopustila da mi očekivanja oblikuje TikTok.
Prije odlaska u kino nisam pročitala knjige, ali sam film pokušala “uhvatiti” kroz društvene mreže. A tamo - vilice do poda, snimke iz kina, komentari koji su sugerirali da je riječ o erotskom trileru čiji je vrhunac famozna hotelska seks scena između Millie (Sydney Sweeney) i lika kojeg tumači Brandon Sklenar. Iskreno? Ta scena mi je ostala potpuno mid. Ni provokativna, ni šokantna, ni posebno pamtljiva. I u tom trenutku sam pomislila: Je li to to?
Nije.
Sve nakon toga, gotovo do samog kraja, držalo me u stanju nelagode, šoka, ali i tihog divljenja. Pomoćnica je film koji ne pokušava biti ugodan. Surov je, agresivan, neočekivan i izrazito lucidan. I ono što me najviše fasciniralo: ispod površine psihološkog trilera krije se priča o ženskoj snazi koja nije glasna, nije teatralna, ali je nevjerojatno proračunata, kreativna i opasno pametna.
Ovo je film koji još jednom potvrđuje onu neugodnu, ali često točnu tezu - iza svake “psihotične žene” vrlo često stoji muškarac koji je sustavno manipulirao, gaslightao i uvjeravao svijet da je on taj koji drži konce. A Pomoćnica se upravo tim koncima igra. Muškarac misli da “nosi hlače”, dok žena, tiho, strpljivo i lukavo, preuzima kontrolu na način koji možda nije idealan, ali je jedini moguć.
Radnja je izvrsno posložena: neočekivana, nimalo generična, brutalna i kreativna - nešto što danas često nedostaje, osobito kada gledamo filmske adaptacije popularnih knjiga. Ne želim spoilati jer ovaj film zaista treba doživjeti bez predznanja. Ako ne znate radnju, iznenadit će vas. I to više puta.
Film može izazvati nelagodu, pa čak i gađenje, ponekad i prema ženama zbog određenih scena poput "neopravdanog" razbijanja tanjura, vrištanje, zagorčavanje života i posla kućanici Millie, spletkarenje itd. od strane "psihotične", "histerične" i "lude" Nine. Osim toga, element uobraženog i dvoličnog ženskog posh društva, isto je napravio da se naježim od triggeranja. No upravo tu leži snaga ovog filma. Pomoćnica traži otvoren um i spremnost da prihvatite da likovi nisu tu da vam se sviđaju, već da vas izazovu.
Amanda Seyfried? Za mene apsolutna pobjednica filma. Iako je Sydney Sweeney ime koje “prodaje” ovaj projekt, Amanda je ta koja ga nosi. Njezina interpretacija psihotične kućanice toliko je precizna, slojevita i jezivo uvjerljiva da se Sydney u nekim trenucima jednostavno izgubi u njezinoj sjeni. Sydney je dobra, ali Amanda je briljantna.
Posebno mi se svidjela i kritika toksičnih, posh odnosa bogatih majki i žena visokog društva, koje se ponašaju kao selo s luksuznim torbicama - fokusirane na tračeve, status i površne hijerarhije, umjesto na empatiju, solidarnost i stvarnu snagu.
Pomoćnica nije lagan film. Nije ugodan. Nije ni onakav kakvim vam ga TikTok pokušava prodati. Ali je snažan, inteligentan i uznemirujuće aktualan. I upravo zato vrijedan gledanja u kinu. Ako očekujete sve - dobit ćete više nego što mislite.
