Otići na drugi kraj svijeta, uvijek je dobra ideja. Očekivanja, koja su često u službi neprijatelja u kontekstu razočaranja, ako nadvladaju prvoloptaške pozicije i asocijacije, ipak se lako pretvore u sjajno iskustvo koje se najčešće završi osjećajem „e baš mi je ovo trebalo“. Filipini su, klišejski rečeno i gledano iz perspektive prirodne estetike - raj na zemlji. I tu se o ukusima ne raspravlja. Priroda s razglednice, gastronomija iz kuharice, ljudi s naslovnice časopisa za ljubaznost.
Da biste konzumirali ideju zimskog ljetovanja, letjet ćete iz Zagreba za Dohu nekih šest sati, a zatim dvanaest dugih ura do konačne destinacije - otoka i istoimenog grada Cebua koji ćete sasvim sigurno odmah doživjeti kaotičnim; tipični azijski nered na prometnicima, psi lutalice, nepoštivanje pravila, prljavština, i siromaštvo. Centar grada koji ni po čem ne odaje da to ustvari i jest, ne razlikuje se mnogo od periferije i infrastrukturnih 'kikseva' očitih na svakom koraku. Ipak, ukoliko vam je Cebu city samo usputna stanica, kao što je meni bila, vrijedi pogledati i doživjeti kulturološki šok svojstven Europljanima naviknutim na koliko toliko urbanu disciplinu. Filipini su katolici i to prilično praktični što se vidi po brojnim crkvama i prikazima malog Isusa koji su vidljivi u prijevoznim sredstvima, pročeljima zgrada i restoranima. Obožavaju ples i karaoke na kojima se može okušati u gotovo svakom ugostiteljskom objektu, a košarka im je velika strast unatoč manjku prirodne predispozicije za istu.
Oči u oči s kitopsinom
A da biste doživjeli džunglu i najljepšu zelenu vodu rijeke Kawasan, od Cebua ćete potegnuti koji sat kombijem do odredišta Moalboal, mjesta s brojnim restoranima i tipičnim šarmom gradića koje je nedavno otkrilo turizam. Kanjoning na spomenutoj rijeci i vodopadi koje imati priliku doživjeti, istinska su adrenalinska poslastica za koju će vam trebati hrabrost da skočite s dva, tri, pet i dvanaest metara u vodu, ali sve uz sigurne ruke lokalnih vodiča koji doslovno znaju gdje se nalazi svaki kamen kojim se prolazi u toj četverosatnoj avanturi. Lokalnoj vodički sam poklonila svoje ljubičaste šminkerske Adidas tenisice, a zauzvrat dobila najtopliji zagrljaj i najveći osmijeh – i više nego dovoljno za čekiranje sjajnog dana. Također, iz pozicije spomenutog mjestašca Moalboal, možete otići plivati i roniti s divovskim kornjačama, a poseban gušt za hrabrije je posjet ogromnim kito psinama s kojima se u vodi nalazite u nezavidnoj situaciji – oči u oči. Ipak, ove strašne grdosije mnogo više vole za ručak porciju planktona nego bilo kakvu drugu deliciju, stoga su ljudi, ukoliko svladaju prirodan strah, sigurni i zaštićeni jer su životinjama u potpunosti nezanimljivi u kontekstu obroka.
Ono što nikako nije za one gadljivije ili s manjkom gastronomske hrabrosti jest azijski specijalitet – balut. Balut je jaje s oplođenim ptičjim (najčešće pačjim) embrijem, skuhano u vodici koju netom prije konzumiranja trebate popiti za potpuni doživljaj. Birate između stadija razvoja ploda unutar ljuske tako da odlučujete hoćete li pojesti plod star sedam, četrnaest ili dvadeset i jedan dan. Preporuka – samo za najhrabrije ovisnike o gastro adrenalinu, premda se oni koji su ga kušali kunu u vrhunsku gurmansku senzaciju.
Kako ne bi sve ostalo na kulinarskoj egzibiciji, ostatak ponude je u najmanju ruku sjajan – riba i morski plodovi su dostupni, jeftini, svježi i savršeno pripremljeni. Povrće je iznimne kvalitete i okusa, a mango (svježi i sušeni) najbolji ikad. Ipak treba pripaziti na kalorijske vrijednost i nutricionističke preporuke jer Filipinci vole dobro zašećeriti hranu, a istodobno nisu baš „na ti“ sa solju no sve spašava na stolovima uvijek prisutni soja sos. Ako ste pušač, odlazak na Filipine je prava prilika da prestanete s ovom navikom. Premda se na prvi pogled u ovoj po mnogočemu neuređenoj zemlji čini nevjerojatnim da je pušenje gotovo svugdje zabranjeno, to je upravo tako. Pušiti se ne smije niti na ulici, niti u barovima i restoranima, već na za to predviđenim kutcima, najčešće uz kantu za otpatke gdje možete utažiti svoju ovisnost.
Luksuz ne stanuje u jahti, nego u osmijehu i masaži od deset eura
Najslađi dio putovanja je svakako odlazak na otok Palawan na koji se stiže lokalnim letom Cebu – Puerto Princesa. Velika vlaga u zraku i tridesetak stupnjeva kolika je prosječna temperatura na Filipinima u ožujku samo dodaju čar egzotici koji vas tamo čeka. Mali milijun otoka s pješčanim plažama i najvišim palmama koje možete zamisliti i koje zapljuskuje nestvarno tirkizno more, daju dojam fotošopiranosti. Destinacije oko gradića El Nida, tamošnjeg turističkog središta su toliko lijepe i zanimljive da ih fotografija ne može dočarati. Ono što mi je upalo u oko, gledajući s pozicije osobe koja dolazi iz turističke zemlje, jest potpuni izostanak luksuznih brodova, jahti i jedrilica na atraktivnom moru uokolo filipinskih otoka. Štoviše, za đir po otočićima i tisućama pješčanih plaža, potrebno se ukrcati na drvene, otvorene turističke brodove koji će vas provesti zaljevima, lagunama, a po dogovoru organizirati i ručak, švedski stol na otvorenom, na nekoj pustoj plaži.
Ljubaznost lokalnih ljudi je iznimna; spretni, nasmijani, otvoreni i uslužni, u svakom trenutku su tu da bi riješili neki vaš problemčić. Jako cijene napojnice, koje prosječnom turistu sa zapada ne bi trebale predstavljati veliki financijski izdatak jer sitniš od nekoliko desetaka centi ili eura, za njihov standard i plaće, uistinu mnogo znače. Najbolja stvar koja se može konzumirati na Filipinima su definitivno masaže, dostupne na svakom koraku, plažama i salonima. Ne treba očekivati prevelik luksuz u smislu uređenja interijera, ali ono što vas zatekne su zlatne ruke maserki uz razne kombinacije tradicionalnih azijskih i klasičnih zapadnih masaža po cijeni od desetak eura za sat vremena.
Divlji raj bez signala - i mode
Šlag na kraju, ali samo za prirodnjake i avanturiste, bio je odlazak na pusti otok koji samo na par sati dnevno ima struju i internet, spavanje u šatorima ili otvorenim drvenim kućicama uz floru i faunu koju svaki slučajni ili namjerni putnik treba i mora poštovati. Suživot uz zmije, meduze, majmune pa i varane, kupanje na prirodnom slapu usred najzelenije i najbujnije vegetacije, nije najkomfornije, ali je istodobno i najbolja detoksikacija koju možete zamisliti. Hrana je šarena i ukusna, a jede se samo što je ulovljeno tog jutra, tako da a la carte menu možete zaboraviti. Ipak, odgovorno i iskustveno tvrdim, ništa vam neće nedostajati.
Što se tiče 'tjeranje mode', nema plodnog tla za život na visokoj peti. Lagane haljinice, puno kupaćih kostima, marame i šeširi su must have, a ostalo je samo višak u koferu. Slikoviti zalasci sunca uz koktele (najbolje s rumom), preplanula put koju ste brižno primili unatoč spf-u 50 u konačnici će dati instagramične rezultate bez obzira što nemate dizajnerske krpice koje ste ostavili kod kuće. Ono što je neizostavno su svakako sunčane naočale kojima možete izraziti svoj stil i utažiti potrebu za modnim definiranjem, ali tenisice za prirodu, niske sandale za grad uz Ipanema šlape i bose noge na plažama, filipinska su svakodnevica koju se tako lako prigrli. Posjet Čokoladnim planinama, zipline na otoku Boholu i susret s minijaturnim sisavcima tarsierima (avetnjacima) u njihovom prirodnom okruženju, pojačavaju dojam egzotike i nestvarnosti.
Lakoća postojanja koja se prirodno nametne boravkom na Filipinima, nerazvikana turistička vibra uz bajkovite prizore, vožnje na motoriziranim trokolicama (tuk-tukovima), (o)daju dojam nekog drugog vremena i svijeta, rijetkog i nestajućeg. I baš zato, Filipini i drugi kraj svijeta, najbolja su ideja koju možete ostvariti – s malim koferom, punog srca i širom otvorenih očiju.
