Gledam pornofilm koji ide ovako: Dvoje stranaca ulazi u dizalo. On odmah primjećuje njezin miris, dok se ona pita ljubi li se on dobro. Tiho izmjenjuju nesigurne, usputne poglede dok se dizalo spušta. Odjednom se ljube i nejasno je jesmo li još u carstvu mašte ili u stvarnosti. Što se dalje događa, nije nešto što mogu napisati na stranicama Ellea. Dovoljno je reći da oboje izlaze iz dizala iznimno zadovoljni.
Ako se pitate zašto ovako otvoreno pišem o svom konzumiranju pornografije, odgovor je dvostruk. Prvo, većina nas je gleda, unatoč neprestanoj stigmi.
Prema istraživanju iz 2022. godine polovica odraslih u Ujedinjenom Kraljevstvu konzumira pornografiju, što je veći postotak od broja britanskih odraslih osoba s pretplatom na Netflix.
Drugo, ovo nije bilo kakav pornofilm. Film koji gledam, „Going Down“, prekrasno je snimljen, ima jasnu narativnu strukturu i spada u rastući kanon etične pornografije. To možda zvuči kao oksimoron, ali označava pornografiju koja ne podilazi muškom pogledu niti promovira rodne i rasne stereotipove koji su toliko prisutni na mainstream stranicama. Glumci su dobro plaćeni i redovito testirani na spolno prenosive infekcije, na setu su prisutni koordinatori za intimne scene, a sadržaj promovira viziju seksualnosti utemeljenu na slobodi izbora i pristanku, što znači da se ne osjećam loše dok ga gledam – ili pišem o njemu.
Moju milenijsku generaciju često se kritizira kao borce za socijalnu pravdu, ali mi smo odrasli s dosad neviđenim pristupom informacijama o brojnim temama i nepravdama. Pokušavam živjeti u skladu sa svojim moralnim načelima: idem na prosvjede, recikliram koliko mogu te biram etične i održive proizvode. Ipak, dugo mi je pornografija bila u nekom mrtvom kutu. Obično bih posegnula za besplatnim, mainstream platformama o kojima bih, za razliku od radnika koji šivaju moje majice ili lanca opskrbe koji stoji iza moje kave, rijetko razmišljala o tome tko stvara taj sadržaj i kakve poruke prenosi. No kada sam počela analizirati pornografiju istim pitanjima koja postavljam kada je riječ o brzoj modi ili dosadnoj TV seriji (odgovara li ovo mojim vrijednostima ili je vrijeme za nešto novo?), etička pornografija pojavila se kao uzbudljiva alternativa.
Pornografija je dio zdravog seksualnog iskustva, uklanja osjećaj krivnje, kaže redateljica filma „Going Down“, švedska filmašica Erika Lust.
Razgovaramo putem Zooma i već pogledom na njezin stan u Barceloni jasno je da ima istančan osjećaj za dizajn interijera – što sam primijetila i u njezinim filmovima. Lust je karijeru započela u tradicionalnoj filmskoj produkciji, prije nego što se početkom 2000-ih okrenula erotskoj kinematografiji. „Razmišljala sam o filmskoj teoriji i muškom pristupu te o tome kako promijeniti vrijednosti. Pornografija može biti prilično ružna i daleko je od očekivanja mnogih ljudi kad je riječ o seksu i intimnosti“, kaže ona. „Pogledajte jezik i poruke: ‘Pogledaj kako razvaljuje tinejdžericu’, ‘Dvije prsate latine’. To ti uđe u glavu i pomisliš: ‘Ovo nisam ja, možda to nije ono što bih trebala gledati.’ No pornografija može biti i umjetnička i lijepa.“
Kao i kad je riječ o mainstream filmu i televiziji, Lust vjeruje da je povećanje raznolikosti s obje strane kamere ključno da industrija erotskog filma postane etičnije igralište. Osim što je režirala vlastite filmove, pokrenula je platformu za streaming čija pretplata iznosi 6 funta mjesečno, a koja sadrži radove drugih kreatora koji su u skladu s njezinim vrijednostima. „Ako dovedete više žena i općenito ljudi različite rase, više queer zajednica i nebinarnih ljudi, dovodite ljude koji imaju različita životna i seksualna iskustva te ih tjerate da ispričaju svoje priče. Pornografijom koju stvaramo mijenjamo vrijednosti i pomažemo ljudima da razumiju i poštuju druge identitete, seksualnosti i fetiše izvan vrlo heteronormativne, vanilla verzije seksa penisa i vagine.“ Lust redovito dobiva pozitivna mišljenja nove publike koja se udaljava od mainstream pornografije i njezine „standardne poruke“, a koja kaže da su joj njezini filmovi pomogli da istraže svoj pravi seksualni identitet.
Apetiti se mijenjaju i, kako sve više ljudi postaje svjesno pornografije koju gledaju, novi val filmaša i kreatora sadržaja pronalazi inovativne načine za stvaranje medija bez krivnje.
Make Love Not Porn platforma je koju su osnovale žene na kojoj članice mogu slati videozapise koje su izradili korisnici, prikazujući „pravi“ seks na način koji nije niti performativan niti izrabljivački.
Podcasti se također uključuju u akciju, s porastom audioerotike – aplikacije kao što su Quinn i Dipsea nude seksualne priče u audioformatu za mjesečnu pretplatu. „Trenutačno su škotski naglasci stvarno sve prisutniji u našoj aplikaciji“, kaže suosnivačica aplikacije Dipsea Faye Keegan. „Naši slušatelji od nas traže nešto i mi smatramo da je to cool te zbog njih napravimo više sadržaja sa škotskim naglaskom. Ljudi vole Lachlana.“
Lachlan je, ako još niste imali to zadovoljstvo, grubi čuvar parka koji na udaljenom škotskom otoku upoznaje otkačenog književnog agenta iz New Yorka. U više od deset epizoda oni se upuštaju u raskalašenu eskapadu koja uključuje BDSM i seks na otvorenom. To je jedna od više od 1000 audioknjiga na Dipsei, a sve uključuju tim profesionalnih pisaca i glumaca te prioritet daju pričama koje su sigurne i osnažujuće za većinski žensku publiku. Iako scene seksa mogu biti prilično eksplicitne, Keegan aplikaciju Dipsea ne kategorizira kao pornografiju. „Mislim da je pitanje što je pornografija duboko izazovno i filozofsko. Što se tiče načina na koji ljudi koriste aplikaciju, može biti slično, ali ne mislim da je ono što radimo više pornografsko od scena seksa u ‘Normalnim ljudima’ ili ‘Igri prijestolja’.“
Kaže da je izvorna inspiracija za Dipseu bio ljubavni roman. „Oni su daleko najprodavaniji žanr književnosti, uglavnom ih pišu i konzumiraju žene. To je zapravo duboko feministička industrija na mnogo načina, ali s nešto zastarjele prtljage, poput samog formata.“ Priče na aplikaciji Dipsea je 2023. slušalo 5,4 milijuna slušatelja. „Postoje ljudi koji slušaju iz zabave i oni koji su otkrili da je to poput terapije te im pomaže da otključaju dio sebe za koji nisu ni znali da mu mogu pristupiti“, otkriva Keegan te dodaje:
Korisnici su nam rekli da im je to pomoglo da prebrode traumu. Mislim da se doista rijetko može pronaći sadržaj o seksu i ljubavi te o intimnim vezama i romantici koji nema druge mračnije ili uzrujanije teme.
Producentica i redateljica iz Kalifornije Nenna Joiner vjeruje da etička pornografija publici pruža vitalnu priliku za seksualno samootkrivanje. Kao i Lust, Joiner je započela na filmu i televiziji prije nego što je prešla na erotski film, djelomično motivirana nedostatkom zastupljenosti u mainstream pornografiji. „Mislim da puno queer pornografije odmah prelazi na seks i nedostaje im predumišljaja u drugim aspektima. Ljudi žele gledati na seks na drugačiji način. U ‘Hella Brownu’ (jednom od Joinerinih filmova koji ima potpuno queer glumačku postavu obojene kože i koji je osvojio Feminist Porn Award, op.a.), napravili smo scenu u kojoj su likovi kuhali u kuhinji, boje su bile vrlo jarke. Za mene je to jezik ljubavi, oblik predigre. Nije li to uvod u seks“, objašnjava.
Prema nedavnom istraživanju 57% žena kaže da su zbog pornografije otvorenije kad je riječ o seksu, dok 72% žena kaže da ih gledanje pornografije osnažuje.
Za mnoge ljude to može biti koristan alat i za partnerski i za solo seks jer nudi prostor za istraživanje želja i preferencija. Pa ipak, uz njezine potencijalne prednosti, postoji i tamnija strana pornografije. Eksplicitni sadržaj nikad nije bio tako široko dostupan, a anketa je otkrila da je prosječna dob u kojoj djeca prvi put vide pornografiju 13 godina. Dodatni problem predstavlja neovlašteno dijeljenje i upotreba eksplicitnih slika kao oružja (seksualno nasilje temeljeno na slikama ili IBSA), što predstavlja sve veću prijetnju i odraslima i mladima. Iako je tehnološki napredak brz, uzastopne vlade Ujedinjenog Kraljevstva bile su spore u učinkovitoj regulaciji industrije.
Žene u javnosti često su meta deepfake sadržaja – slika ili videa koji koriste tehnologiju za digitalno umetanje osobe u sadržaj kako bi izgledao autentično. „Šokantno je vidjeti slike sebe za koje bi netko mogao pomisliti da su stvarne“, izjavila je američka zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez za Rolling Stone. „Kao osobi koja je preživjela fizički seksualni napad, to mi dodaje razinu disregulacije. Ponovno izvlači traumu, dok sam, primjerice, usred nekog sastanka.“ U Ujedinjenom Kraljevstvu više od 250 slavnih osoba i političara bili su žrtve lažnih pornografskih slika koje kruže internetom.
„Ne mora čak ni postojati eksplicitna fotografija da bi nečiji lik završio u pornografiji“, kaže Elena Michael, suosnivačica pokreta #NotYourPorn koji se bori za zaštitu odraslih osoba koje ne daju pristanak, seksualnih radnika i maloljetnika od seksualnog zlostavljanja temeljenog na fotografijama. Michael se uključila u projekt nakon što je netko njoj blizak podijelio intimne fotke na internetu. „Postojali su neki zakoni koji su pojedinačne počinitelje pozivali na odgovornost, ali bili su vrlo slabi. Najveći problem bio je u tome što ništa nije obvezivalo kompanije na odgovornost – ni pornografske stranice, ni platforme društvenih mreža, ništa.“ Michael sada radi na kampanji s profesoricom prava Claire McGlynn kako bi stvorile sveobuhvatan zakon IBSA koji rješava rupe u pravnom sustavu. „Nije riječ samo o jednoj osobi koja dijeli sadržaj izolirano. To je cijeli mrežni ekosustav koji širi takvu vrstu zlostavljanja.“
#NotYourPorn provodi radionice u školama kako bi educirao djecu o IBSA (seksualnom nasilju temeljenom na fotografijama).
Poput Michael, terapeutkinja za seksualne odnose Bima Loxley naglašava potrebu za boljom edukacijom uz zakonodavne promjene. „Ne vjerujem u ideju da su pornografija ili seks ovisnički. Ako pornografija ili kompulzivna seksualna ponašanja postanu problem, to je obično zato što se koriste na način koji nas udaljava od stvarnog života. Problem najčešće nije sama pornografija, nego način na koji je ljudi konzumiraju i nedostatak medijske pismenosti kad je riječ o pornografiji.“
Za Eriku Lust pornografija zapravo predstavlja mikrosvijet društva u cjelini. „Kao i svi mediji, ona odražava vrijednosti koje postoje u svijetu. Nije samo velika, monolitna, nasilna, grozna, šovinistička, seksistička ili rasistička stvar, može biti mnogo toga. No, nažalost, to su vrijednosti s kojima se danas suočavamo.“ I Michael i Lust naglašavaju važnost jezika i ne miješanja teških zločina poput IBSA-e s pornografijom općenito. „Ne postoji pornografija iz osvete“, kaže Lust, „to uopće nije pornografija, nema etike. To je seksualno zlostavljanje temeljeno na fotografijama i to je zločin.“ Michael se slaže: „Postoji golema zbrka između trgovine ljudima, IBSA-e i seksualnog rada. Te se tri stvari mogu ispreplitati, ali mnogi narativi često zauzimaju izrazito antiseksualno radni stav namjerno brkajući što seksualno nasilje temeljeno na fotografijama zapravo jest.“
Problem najčešće nije sama pornografija, nego način na koji je ljudi konzumiraju i nedostatak medijske pismenosti kad je riječ o pornografiji.
Pornografija je beskrajno složena tema i neprestano se razvija. No jasno je da rastuća scena etičke pornografije – utemeljena na pristanku, raznolikosti i poštovanju – u prvi plan stavlja želju i dostojanstvo te prikazuje seks na način koji djeluje stvarno i ne eksploatira ljude. Da, sigurnost je sastavni dio toga, ali to ne znači da nije uzbudljivo. Lustina streaming platforma nalik je erotskom Netflixu, sa sadržajem koji pokriva sve, od poliamorije do pegginga. Plaćanje za pornografiju znači da su budžeti veći, što rezultira kvalitetnijim scenografijama i zvukom, dok su priče i kostimi zanimljiviji. Tako se možete izgubiti u filmu umjesto da vam pažnju odvraćaju ružni kauči ili loša gluma. Pornografija je lako dostupna besplatno, ali definitivno vrijedi ono što platite.
