Bio je memljiv vikend. Bilo je vruće, prevruće za bilo što osim klime (koja je srećom nekim čudom savršeno radila). Bio je jedan od onih vikenda kad jedete ostatke iz hladnjaka, kad plahte nikad nisu dovoljno hladne, kad se mrzite što samo ležite; ali realno, sve drugo je posve nemoguće. Takav vikend zove na HBO ili Netflix. Moj muž je htio gledati neki ratni film, ja sam htjela gledati nešto progresivno, nešto o LGBTQ+ zajednici; nakon par sati natezanja upalili smo romantičnu komediju, trending no1.
A family affair
E sad, u našu obranu: jednostavno je bilo prevruće za bilo što pametno, a i čovjek se ponekad samo želi opustiti. Također, obožavam Nicole Kidman. Nezgodno je samo to što zaista- i ovdje moram biti najopreznija na svijetu- čak i kad je na ekranu- nisi siguran gledaš li Nicole. Ovo je trenutak kad osjećam duboku potrebu da ponovim ono što sam napisala, poput mantre, barem desetak puta u životu: svaka žena ima pravo napraviti sa svojim tijelom/licem što god želi. Nicole Kidman je apsolutno savršenstvo u kojem su se spojili talent, gracioznost, duboko i ekstraordinarno životno iskustvo, profinjenost, stil, elegancija i osjećaj za mjeru i kajanje. Ne postoje dovoljno divne riječi kojima spisateljica može opisati koliko je Nicole Kidman fantastično inspirativna, kao žena koje je prošla težak razvod, kao majka koja je posvojila djecu, koja se borila s neplodnošću, koja je na kraju i rodila, koja je ostala uz svog drugog supruga tijekom njegove borbe s alkoholom, i, ne najmanje bitno samo zato što je zadnje: kao glumica koja nam je zauvijek ostavila Virginiju Woolf i Satine iz Moulin Rougea.
A family affair
Nicole je i epitom ljepote i oličenje snage u krhkosti koju je kasnije otvoreno priznavala. Ona je doista ikona našeg doba, netko bez koga ne možemo zamisliti zajednički popkulturalni, modni, pa i umjetnički identitet. Zato mi je toliko teško priznati da sam na trenutke i ja posustala i izgubila čvrstu „nije me briga što si je ubrizgala u lice“ poziciju. Zato stavljam toliko ograda; jer iskreno mislim da gledatelje ne bi trebalo biti briga. Ali, najblaže što se može reći je da ponekad, samo ponekad, gledajući ovaj film snimljen da bi bio trending no 1 na svim ljestvicama gledanosti ovog ljeta (jer realno ne postoji ni jedan drugi očiti razlog zašto bi bio snimljen), čovjeku dođe da pomisli da bi bilo zanimljivo, ako ne i nadahnjujuće, vidjeti kako bi prelijepa Nicole izgledala (a još bitnije: i glumila) da odluči stariti bez estetske kirurgije. No, veći problem s, barem se tako laičkom oku čini, istim ili sličnim problemom ima neusporedivo mlađi glumac Zac Efron.
A family affair
Priznajem da sam ga googlala tijekom gledanja Obiteljske stvari. (I ne samo njega, guglala sam trendove u ručnicima, threading obrva, e-dnevnik svoje osmogodišnje kćeri, i mladu glumicu Joey King koja u filmu glumi Kidmaničinu kćer Zaru, jer ovaj film nudi toliko praznog prostora da možete i oprati prozore- ja sam se dakako posvetila skrolanju). Očekivala sam da ima jedno pedesetak godina- ali da, uz pomoć botoxa i filera (oprostite mi, moram konačno izgovoriti te riječi, eksplodirat će mi glava ako to ne učinim i tako ne izbacim svoju frustraciju činjenicom da tridesetšestogodišnji glumac osjeća pritisak da koristi sredstva za pomlađivanje), djeluje jako- njegovano (ok, opet biram riječi, ovo je takva tema, što ćemo). No, Zac Efron je za dva desetljeća mlađi od Nicole. Možete me sada pitati kakve sve to veze ima s radnjom filma, ali to vaše pitanje otkrilo bi mi samo da film niste gledali. Naime, njegov slabašni scenarij u potpunosti se oslanja na zvjezdanost Efrona i Kidman, pa je stoga više nego logično da jedino njih i gledamo- a to nas, opet, dovodi u probleme. Ne zato što su loši (Efron je mjestimično čak i istinski duhovit), već zato što ih je jednostavno teško gledati. Na tren sam pomislila da su oni, paradoksalno, veliko opterećenje ideji scenarija. Shvaćam dakako da su „prodali“ film koji, kao što smo rekli, razvaljuje od kad je- prije doslovno samo tri dana- izašao, ali da su te likove igrali, što ja znam, neki manje poznati glumci, manje fokusirani na svoj imidž (ovdje ne mislim samo na fizički izgled), možda bi otkrili, tijekom rada, neke nijanse ove priče koja bi nas uspjela zavesti. A što je priča uopće?
A family affair
Velika akcijska zvijezda (Efron) okrutan je prema svojoj mladoj asistentici (King), na onaj prvoloptaški način, s nešto jedva primjetne hollywoodske autoironije. Ona je pak izgubljena jer je njezina majka velika spisateljska zvijezda koja, otkrit će se u jednom od napornih dijaloga napisanih samo zato da bi se ekspozicijom riješila i pretpriča likova i pola radnje, ima čak i Pulitzera. Svi su redom privilegirani samo je Kidman (očito) predivna osoba puna empatije čija je najbolja prijateljica njena bivša svekrva, koja ju istovremeno tješi jer im je prije 11 godina preminuo suprug/sin, psihoanalizira jer su nekoliko likova strpali u jedan po principu „nema veze, neka, kad već plaćamo Katy Bates, nek se pokaže) i nagovara na novu aferu jer se samo jednom živi a i Hollywood iz nekog razloga obožava inzistirati da žene od sedamdesetak godina imaju aktivnije i luđe seksualne živote od onih prelijepih u perimenopauzi. Pogađate: majka spisateljica i okrutni poslodavac aka razmažena zvijezda koja nema ni jednog prijatelja a mijenja žene kao Leonardo DiCaprio ludo se zaljubljuju. On tek s njom pronalazi dubinu odnosa za kakvim je uvijek žudio od kad mu je pomrlo pola obitelji. Ona pronalazi orgazam (u užasno loše snimljenoj sceni poluseksa kakvu nismo imali priliku vidjeti od devedesetih) nakon što se skoro rastala od supruga koji je- saznajemo u ekspoziciji na kauču, naravno- bio toksično zavidan na njenom talentu i karijeri, ali onda ipak nije, jer je on dobio rak.
A family affair
Zašto žena koja izgleda kao Kidman i živi u vili na Palisadama (Pacific Palisades, dio Los Angelesa gdje žive celebrityji) više od deset godina nije dotakla muškarca, nisu objasnili, ali djelomično sam zahvalna da nisu, jer mislim da su ovi sjajni glumci ionako iz filma izašli daleko preopterećeni bespotrebnim monolozima. Kraj filma obilježit će umjetna kiša usred savršenog supermarketa, kraj savršenih (ali pritom organskih!) lubenica, što je naravno fitting, s obzirom na to da ćete prije toga biti prisiljeni gledati umjetan snijeg na umjetnim borovima, umjetne emocije i umjetne facijalne ekspresije. Znam da je žanr romantične komedije mrtav djelomično i zbog jahača pravde politike korektnosti; a i ptice na grani znaju da gen Z (pa i Millennials prije njih) više nisu htjeli gledati slatko spajanje dvoje zbunjenih duša, ali ovaj trend koje su potakli streaming giganti u kojem se milijuni bacaju na Juliju Roberts, Georgea Clooneya, Nicole Kidman, Lindsey Lohan i slične megazvijezde nekadašnjih GENIJALNIH romantičnih komedija da bi pristali odraditi komercijalni hit moramo nazvati pravim imenom. Jednostavno su loši. Loše napisani, loše smišljeni, nedovoljno zanimljivi i bez dodira sa stvarnim interesom publike.
A family affair
Sve što će Family Affair uspjeti je podsjetiti nas na zlatno doba „laganih“ filmova koje smo voljeli: Love Actually, Four Weddings And A Funeral, Bridget Jones, Notting Hill, Pretty Woman, My Best Friends Wedding, When Harry Met Sally, Serendipity, Holiday... Naravno, slobodno nastavite niz. Možemo se i posvađati pritom. Ja, primjerice, ne volim The Notebook. (Svaki hate mail bit će obrisan bez čitanja!) Ali jedno je činjenica koja se ne može opovrgnuti: ovo desetljeće još uvijek čeka svoju dobru romantičnu komediju.
