Ulazak u četrdesete godine donosi niz tjelesnih i hormonalnih promjena koje mnogi primijete tek kada se brojka na vagi počne polako, ali tvrdoglavo povećavati. U tom razdoblju metabolizam se postupno usporava, mišićna masa prirodno opada, a hormoni (posebice oni ključni za regulaciju apetita, energije i raspodjele masnog tkiva) mijenjaju se na načine koji olakšavaju nakupljanje kilograma. Iako se ovaj proces često opisuje kao „neizbježan“, stručnjaci naglašavaju da nije nužno tako: uz dobro razumijevanje vlastitog tijela, odgovarajuće navike i po potrebi medicinsku podršku, taj se trend može znatno usporiti ili čak potpuno zaustaviti.
Doc. prim. dr. sc. Ivan Bolanča donosi uvid iz ginekološke prakse: kako perimenopauza i menopauza mijenjaju tijelo, što žene mogu učiniti da ublaže promjene te kakvu ulogu imaju hormonska terapija i suvremeni lijekovi za liječenje debljine u ovoj životnoj fazi.
Koliko perimenopauza i menopauza pridonose dobivanju kilograma kod žena nakon 40. godine?
Perimenopauza i menopauza ne uzrokuju nužno naglo debljanje, ali znatno mijenjaju raspodjelu masnog tkiva i olakšavaju dobivanje kilograma. Najvažnija promjena koja se događa nakon gubitka estrogena je pomak iz ginoidnog („kruška“) u androidni („jabuka“) tip nakupljanja masnoće. U reproduktivnoj dobi estrogen potiče ginoidni obrazac – masnoća se nakuplja na kukovima i bedrima, što je metabolički povoljnije. Kako estrogen opada, osobito u postmenopauzi, masnoća se sve više premješta u područje trbuha, uključujući i visceralnu masnoću koja nosi veći rizik za inzulinsku rezistenciju i kardiometaboličke bolesti. Istodobno dolazi do usporenog metabolizma, gubitka mišićne mase i češćih poremećaja sna pa žene u prijelaznom razdoblju lakše dobivaju 2 – 5 kilograma. Najveća promjena, međutim, nije sama težina, nego „muški“ tip raspodjele masnog tkiva koji se razvija u postmenopauzi.
Kako promjene u menstrualnom ciklusu i pad estrogena utječu na metabolizam, apetit i razinu energije? Mogu li žene nešto učiniti da ublaže ove promjene?
Kako ulazimo u perimenopauzu, razine hormona gube prijašnji obrazac. Zanimljivo je da je početak promjena, perimenopauza, karakteriziran suviškom estrogena, a tek nakon zadnje menstruacije dolazi do trajnog pada estrogena. To se ne odražava samo na ciklus, nego i na cijeli organizam. Estrogen povoljno utječe na potrošnju energije i raspored masnog tkiva. Kad ga je manje, bazalni metabolizam se lagano usporava, a masno tkivo se lakše skuplja u području trbuha. Istodobno, oscilacije hormona utječu na centre za glad i sitost u mozgu pa dio žena primjećuje pojačan apetit, jače žudnje za hranom, osobito za jednostavnim šećerima.
Uz to dolaze valunzi, noćno znojenje i poremećaj spavanja. Ako žena mjesecima loše spava, logično je da će biti iscrpljena, imati manje volje za kretanje, a više posezati za brzom energijom iz hrane. Nije, dakle, riječ o „slabom karakteru“, nego o stvarnoj biološkoj promjeni. Postoje jasne preporuke koje uključuju tjelesnu aktivnost, prehranu s više proteina i vlakana, smanjeno unošenje šećera i ultraprerađene hrane, dovoljno sna i upravljanje stresom te konzultacije s ginekologom. Ako su valunzi, noćno znojenje i nesanica izraženi, hormonska terapija može stabilizirati hormone, poboljšati san i time olakšati kontrolu težine.
U kojoj mjeri hormonska nadomjesna terapija može pomoći u održavanju tjelesne težine ili sprečavanju naglog porasta kilograma? Postoje li pacijentice za koje nije preporučljiva?
Hormonska nadomjesna terapija nije dijeta u tabletama ili flasteru i od nje žene same po sebi ne mršave, no može utjecati na nekoliko važnih faktora koji stoje iza „postmenopauzalnih kilograma“. Hormoni sami neće „skinuti“ deset kilograma, ali uklanjaju neke prepreke – nesanicu, iscrpljenost, oscilacije raspoloženja – koje otežavaju kontrolu prehrane i tjelovježbu. Postoje, naravno, situacije u kojima hormonska terapija nije preporučljiva ili zahtijeva vrlo oprezan pristup. Zato odluka o uvođenju MHT-a uvijek treba biti individualna: uzimaju se u obzir dob žene, vrijeme od menopauze, osobni i obiteljski rizici te dominantni simptomi. Kad je dobro odabrana, hormonska terapija može biti odličan saveznik, ali nikada nije jedino rješenje.
S ginekološkog aspekta, kakva je uloga lijekova za liječenje debljine kod žena u perimenopauzi i menopauzi? Postoje li specifične situacije kada ih treba izbjegavati ili kada su osobito korisni?
U perimenopauzi i postmenopauzi vidimo velik broj žena koje se, unatoč trudu, bore s viškom kilograma. Hormonalne promjene, sporiji metabolizam, manje kretanja i često emocionalno jedenje stvaraju „savršenu oluju“. Tu kod dijela pacijentica lijekovi za liječenje debljine, poput primjerice lijeka Wegovy, mogu imati važnu ulogu – ali samo kao dio šireg plana. Posebno su korisni kod žena koje imaju značajan višak kilograma i koje, unatoč promjenama prehrane i redovitoj aktivnosti, ne uspijevaju postići održiv gubitak težine, imaju izraženu inzulinsku rezistenciju ili su već na granici dijabetesa, kao i visok kardiovaskularni rizik - svako trajno smanjenje težine tu čini veliku razliku. Gubitak od 10-15 posto tjelesne mase u toj dobi može značajno smanjiti rizik od dijabetesa i srčanih bolesti te olakšati tegobe sa zglobovima. Mnogim ženama to vraća i osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom.
S druge strane, to nisu „kozmetički lijekovi“ i postoje situacije kada treba biti oprezan ili ih uopće ne primjenjivati. Kod određenih bolesti probavnog sustava, nekih rijetkih nasljednih bolesti i posebnih vrsta tumora, trudnoće i dojenja ti se lijekovi ne koriste. Idealno je da odluka o farmakološkom liječenju debljine bude donesena u suradnji ginekologa, liječnika obiteljske medicine i, prema potrebi, endokrinologa ili specijalista za debljinu. Kod mnogih žena najbolji se rezultati postižu kombinacijom: prilagođena prehrana, redovita aktivnost, dobro vođena hormonska terapija (ako je indicirana) i, kod odabranih pacijentica, lijek za pretilost.
