POTRAŽITE U ČLANCIMA ELLE

Unesite traženi pojam (Min. 3 znaka)

Elle kolumna

Piše Hana Samaržija: 'Identifikacija nasumične osobe koju ne poznajemo jednostavno - nije naša stvar'

Hana Samaržija

feminizam rodna ideologija prava žene prava
Piše Hana Samaržija: 'Identifikacija nasumične osobe koju ne poznajemo jednostavno - nije naša stvar'
© Getty Images

'Jesu li protivnici rodne i seksualne različitosti zavrijedili razložnu i nepristranu debatu ili jednostavno ne vide svoj prijestup u kopanju po tuđem donjem rublju', pita se u kolumni aktivistica za ženska prava Hana Samaržija. 


"Jesi li čula", rekla je prva žena. "Mali Cindrić je opet završio u maloljetničkom jer je svojoj djevojci prijetio nožem". "Taj je barem samo prijetio. Laje, ne grize. Neće ni tući ženu kad odraste. Mnogo gore, mala Fućkova je opet pala peti razred“, odgovorila je druga. "Vjerojatno je prirodno glupa." "Strašno", zgranula se prva križajući noge. "Roditelji joj se jamačno srame." "Ne znam srame li se, ali starci malog Brnčića moraju se sramiti!, šapnula je druga. "Mali im je peder. Neki su ga momci vidjeli kako se u parku drpa s drugim dečkom i prebili ga.“

„Pa prebili“, još tiše će prva. „Ne bih to tako rekla. Dobio je što je i zaslužio. Tako mu i treba. No najgori je od svih mali Šegota. Jesi li čula za njega?“ „Nisam“, gotovo šutke odgovori druga trljajući u iščekivanju vlažne ruke. „Što je napravio?“ „Mali tvrdi da više nije muško, nego žensko.“ „Molim?“ „Tako je. Govori besmislice. Kaže da se ne pronalazi u muškim rodnim ulogama, nego u ženskim.“ „Znači, nosit će suknje i paziti da ne raspara najlonke koje potajice nosi u školu? Usput, što su rodne uloge?“ „Drpat će se s dečkima, to je sigurno. Za rodne uloge ne znam. Neka izmišljotina rodne ideologije. Draga, pozdravljam te. Moram mužu skuhati večeru, već je četiri i pol.“ „Pozdrav!“

Jedno od najčešćih rješenja koje homofobi pronalaze za homoseksualce u suvremenom društvu jest da svoje ljigave i neprirodne iskaze afekcije drže unutar svoja četiri zida. Iako bi se ovo iz feminističke perspektive moglo tumačiti kao depolitizacija kućanske sfere, glavna poanta te dosjetke jest da smo u svojem domu slobodni izvoditi svakojake osobne gadarije. Premda, dakako, homofobi zapravo ne toleriraju ni potpuno prikrivene homoseksualce znatno udaljene od njihova sardoničnog oka, ova poštapalica implicira da, dok javnost mora ostati usklađena s politički konzervativnom koncepcijom normalnosti, privatna sfera dopušta devijacije od društvene norme. Jasnije, o onome što se odvija u tuđim domovima jednostavno se ne govori. Problem ovog pristupa jest što je tuđa privatnost ljudima mnogo intrigantnija od uglađene fasade koju navlače pri istupanju u vanjski svijet. Tuđi izgled, podbačaji, bolesti, ovisnosti i drska djeca nezamjenjive su konverzacijske teme prosječne dokoličarke ili dokoličara. Prema brojnim izvorima, politička aktivistkinja i diplomatkinja Eleanor Roosevelt govorila je da veliki ljudi razgovaraju o idejama, prosječni o događajima, a mali o drugim ljudima. Racionalnije nam gledište stoga nalaže da se usredotočimo na vlastite mane i osobni rast nastojeći ih ispraviti i uskladiti sa svojim moralnim kodeksom, dok tuđe ponašanje valja tretirati kao nešto što nas se nimalo ne tiče. Doista, osoba ispunjena svojim radom, kulturom, trudom i projektima rijetko će pronaći vremena šutke zirkati u tuđe ladice s donjim rubljem. Moralni kodeks utemeljen na tim zrelim premisama snošenja tereta vlastitih obaveza i prepreka te sljepoće na tuđe živote doveo bi do tolerantnog društva nesavršenih ljudi usredotočenih na svoj napredak, koji implicitno dopuštaju drugima da rastu, razvijaju se i žive kako god žele.

Unsplash

Međutim, zbiljsko suvremeno društvo mnogo je sličnije sitničavom tračanju pojedinaca čiji moralni kodeks ne počiva samo na percepciji, nego i na opserviranju drugih. Sve dok itko krši nepisana pravila njihovih – najčešće ekstremno konzervativnih – normativnih sustava, vjeruju da imaju apsolutističko pravo zahtijevati društvo očišćeno od njihove ljage. Ovaj eksternalizirani moralni kodeks, nažalost, nije domena samo dokonih kućanica i kavanskih mudraca. Pronalazimo ga, naime, i u riječima ekstremno desnih političkih stranki. Njihov prigodni rječnik prezira prema samom pojmu različitosti u cijelosti baštini moralni kodeks utemeljen na voajerističkom prosuđivanju tuđih odstupanja od norme. Stoga ne čudi da je njihov tugaljivi voajerizam uvelike zahvatio LGBT+ zajednicu i zagovornike uspostavljanja distinkcije između roda i spola. Razlikovanje rodnih uloga i rođenog spola afirmiran je filozofski i sociološki stav koji pronalazimo još u „Drugom spolu“ Simone de Beauvoir, gdje ona nedvosmisleno piše da se konvencionalno shvaćenom ženom postaje, a ne rađa. Protumačeno drugim riječima, ženskom spolu tradicionalno je pripisan sijaset poslova i odgovornosti koji sačinjavaju ženske rodne uloge. Žene se brinu o svojoj koži, šminkaju se i nose bolne potpetice kako bi muškarci prosudili da su lijepe, inherentno žude za reprodukcijom i djetetom o kojem prirodno žele skrbiti te obavljaju sve kućanske poslove ostavljajući svojoj boljoj polovici i donositelju zarade privilegij smislene i javno angažirane dokolice. Premda je ova stara građevina koncepcije ženskosti odavno porušena iz više diskurzivnih točaka gledišta, ona i dalje najjasnije ocrtava distinkciju između spola i roda. Biološki spol uključuje primarne i sekundarne spolne značajke s kojima se rađamo, poput ženskih ili muških spolnih organa, ženskih grudi, muške tjelesne snage te u tančine definiranih kompleksa ženskih ili muških spolnih hormona.

Rod je, s druge strane, društveni konstrukt djelatnosti i osobina navodno primjerenih našem spolu. Činjenica posjedovanja grudi i ženskih spolnih organa inherentno ne povlači ni osobine umiljatosti i brižnosti ni osobitu sklonost kućanskoj sferi. Slično, muška spolna obilježja ne pretpostavljaju hrabrost i težnju za zaštitom svoje obitelji, kao ni ulogu bolje plaćenog donositelja kruha čije odluke dominiraju tipično heteroseksualnim odnosom. Protivnici distinkcije između spola i roda, koji to razlikovanje gotovo komičnom predvidljivošću nazivaju „rodnom ideologijom“, informirani nekim znatno inteligentnijim od sebe pojam roda proglasili su metafizičkom fikcijom, dok je spol ukotvljen u zbiljskim tjelesnim obilježjima muškaraca i žena.  Stoga, ako nema roda, djelatnosti poput sklonosti kućanskim poslovima za žene i držanja dobro plaćenih menadžerskih poslova za muškarce doista čarobno proizlaze iz naših kolopleta vidljivih spolnih obilježja i nevidljivih hormonskih ravnoteža. No rod nije metafizička fikcija. Društvene i humanističke znanosti, poput sociologije i filozofije, trebaju konceptualni okvir kojim će deskriptivno ili normativno protumačiti društveni svijet. Pobornici LGBT+ zajednice ne tvrde da je rod nešto opipljivo i konkretno, nego ga koriste kao metodološku alatku za eksplikaciju složenosti suvremenog društvenog svijeta. Metodološke alatke nisu metafizičke fikcije ponajprije zato što njihovi korisnici ne inzistiraju na njihovoj biološkoj ili ontološkoj zbiljnosti poput one pripadne spolu.

Pojam roda postoji kako bi nam rasvijetlio činjenicu da žene i muškarci imaju vrlo strogo definirane uloge arbitrarno pripisane njihovu spolu, a povijesnom okrutnošću patrijarhata ukotvljene u kolektivnim konceptualnim resursima.

Jedan od prototipnih pionira kritike rodne i seksualne različitosti rodnu je ideologiju osudio jer ona „svima dopušta da budu ono što žele“, držeći se kao da to nije širenje slobode, nego prostor kaosa i besmisla. Bez obzira na činjenicu što se transrodni i transseksualni pojedinci većinom ne nastoje identificirati kao zrakoplovi ili kao dupini, nego izraziti nesklad svojih bihevioralnih i seksualnih sklonosti rodnim ulogama pripisanim njihovu spolu, neprijatelji rodne i seksualne različitosti uporno se drže fiktivnih primjera apsurdnih identifikacija i kritiziraju otvorena pitanja filozofije seksualnosti. Njihova epistemička neodgovornost leži upravo u inzistiranju na jednostranoj debati s čovjekom od slame, najslabijim argumentom pobornika rodnih i seksualnih sloboda. Pitanje trebaju li transrodni ili transseksualni muškarci na natjecanjima nastupati u ženskim ekipama i u rodno osjetljivim krugovima pretežno dovodi do odgovora da ne trebaju jer njihova tijela svojom mišićnom konstitucijom jednostavno nisu jednaka tijelima ženskih natjecateljica. Unatoč tome, konzervativne glasnogovornice i glasnogovornici pronaći će rijetke primjere nerazumnijih ili kreativno radikaliziranih odgovora na takva pitanja te ih potom generalizirati na cijelu politički angažiranu zajednicu lociranu lijevo od desnog centra.

ZDRAV NAM RAZUM nalaže da rodna IDENTIFIKACIJA NASUMIČNE OSOBE koju nikad nećemo upoznati JEDNOSTAVNO nije naša stvar

Za kraj, legitimno je pitati se jesu li protivnici rodne i seksualne različitosti uopće zavrijedili razložnu i nepristranu debatu ili jednostavno ne vide svoj prijestup u kopanju po tuđem donjem rublju. Naime, zdrav nam razum nalaže da rodna identifikacija nasumične osobe koju nikad neće upoznati jednostavno nije njihova stvar. Pitanje što im daje za pravo petljati se u vrlo intimne i životno prijelomne odluke nepoznatih pojedinaca dovodi do odgovora da oni to pravo jednostavno nemaju jer rodna različitost u svim prizemljenim scenarijima neće nimalo utjecati na njihov život ni otvarati prostor nepravde. Progresivno društvo otvoreno prema rodnoj i seksualnoj različitosti nije bizarna distopija u kojoj transrodni muškarci odnose pobjede na ženskim turnirima, aseksualni pojedinci uzrokuju demografske krahove, a lezbijski i gay parovi razuzdano bludniče po gradskim ulicama. Naprotiv, riječ je o mirnom i stabilnom društvu gdje svatko ima pravo emocionalno se, intelektualno i seksualno razvijati adekvatno svojim sklonostima prethodno definiranim rodnim ulogama. Tugaljivi voajerizam protivnika rodne i seksualne raznolikosti stoga neće uroditi iznalaženjem Sodome i Gomore. Vjerojatnije, sve što će vidjeti mirni su, ostvareni i zadovoljni pojedinci koji u miru žive različitost svojih sklonosti i odluka. Protivnici LGBT+ zajednice ljudi su čiji moral ne kreće od vlastitih postupaka i vlastitog, često teškog rada na svojem emocionalnom i intelektualnom, nego od prosuđivanja moralno neutralnih postupaka potpunih stranaca. Njihov moral jest moral osude, a ne moral osobnog napretka i ispravnog tretmana drugih. Kad bi to shvatili, možda bi shvatili i da se zbog toga trebaju sramiti.

TRENDING

Piše Jelena Veljača: slučaj Severina - zašto bi jedan otac svome djetetu htio oduzeti djetinjstvo s majkom?!
1

Piše Jelena Veljača: slučaj Severina - zašto bi jedan otac svome djetetu htio oduzeti djetinjstvo s majkom?!

Piše Jelena Veljača: slučaj Severina - zašto bi jedan otac svome djetetu htio oduzeti djetinjstvo s majkom?!

Piše Rajna Racz: Je li glazbeni žanr trap zapravo mizoginija upakirana u pop fenomen?
2

Piše Rajna Racz: Je li glazbeni žanr trap zapravo mizoginija upakirana u pop fenomen?

Piše Rajna Racz: Je li glazbeni žanr trap zapravo mizoginija upakirana u pop fenomen?

Piše Ana Pecotić: Reparenting i kako ponovno zavoljeti sebe nakon narcističkog zlostavljanja
3

Piše Ana Pecotić: Reparenting i kako ponovno zavoljeti sebe nakon narcističkog zlostavljanja

Piše Ana Pecotić: Reparenting i kako ponovno zavoljeti sebe nakon narcističkog zlostavljanja

Piše Ana Pecotić: Prisilna kontrola kao jedan od najgorih oblika zlostavljanja žene i dalje prolazi ispod radara, svima, osim - zlostavljaču
4

Piše Ana Pecotić: Prisilna kontrola kao jedan od najgorih oblika zlostavljanja žene i dalje prolazi ispod radara, svima, osim - zlostavljaču

Piše Ana Pecotić: Prisilna kontrola kao jedan od najgorih oblika zlostavljanja žene i dalje prolazi ispod radara, svima, osim - zlostavljaču

Piše Jelena Veljača: Trudnice i novopečene majke kojima treba psihološka pomoć - Zašto je i dalje riječ o tabu temi s predznakom srama?
5

Piše Jelena Veljača: Trudnice i novopečene majke kojima treba psihološka pomoć - Zašto je i dalje riječ o tabu temi s predznakom srama?

Piše Jelena Veljača: Trudnice i novopečene majke kojima treba psihološka pomoć - Zašto je i dalje riječ o tabu temi s predznakom srama?

Piše Ana Pecotić: Kako se oporaviti nakon narcističkog zlostavljanja i života pod prisilnom kontrolom?
6

Piše Ana Pecotić: Kako se oporaviti nakon narcističkog zlostavljanja i života pod prisilnom kontrolom?

Piše Ana Pecotić: Kako se oporaviti nakon narcističkog zlostavljanja i života pod prisilnom kontrolom?

Piše Maja Krištafor: Postaje li Hrvatska nova Poljska i vidimo li problem u 'bezopasnim moliteljima' na Trgu?
7

Piše Maja Krištafor: Postaje li Hrvatska nova Poljska i vidimo li problem u 'bezopasnim moliteljima' na Trgu?

Piše Maja Krištafor: Postaje li Hrvatska nova Poljska i vidimo li problem u 'bezopasnim moliteljima' na Trgu?

Piše Rajna Racz: Zašto je novi pokret 'tradwife' koji u fokus stavlja estetiku kućanice koja brine samo o suprugu, kući i djeci - opasan?
8

Piše Rajna Racz: Zašto je novi pokret 'tradwife' koji u fokus stavlja estetiku kućanice koja brine samo o suprugu, kući i djeci - opasan?

Piše Rajna Racz: Zašto je novi pokret 'tradwife' koji u fokus stavlja estetiku kućanice koja brine samo o suprugu, kući i djeci - opasan?

NE PROPUSTITE

Piše Rajna Racz: Tko su i što znamo o modernim vješticama?

Piše Rajna Racz: Tko su i što znamo o modernim vješticama?

Moderno vještičarstvo

Analiza Ane Pecotić: Je li danas OK očekivati da muškarac zarađuje više?

Analiza Ane Pecotić: Je li danas OK očekivati da muškarac zarađuje više?

Financijska neovisnost

Piše Ana Pecotić: 'Osoba nekada znana kao žena'

Piše Ana Pecotić: 'Osoba nekada znana kao žena'

Borba za ženska prava

Piše Nikolina Borčić: Žene koje su oslobodile žene - od lošeg seksa

Piše Nikolina Borčić: Žene koje su oslobodile žene - od lošeg seksa

#ellevoice

Piše Rajna Racz: O fenomenu 'pinky' estetike iza koje se krije pop ikona i prva influencerica koja sve što poželi pretvara u profit

Piše Rajna Racz: O fenomenu 'pinky' estetike iza koje se krije pop ikona i prva influencerica koja sve što poželi pretvara u profit

Barbie boom

Piše Jelena Veljača: Niste krive što sumnjate u sebe, krivo je društvo koje se i dalje čudi jakim ženama

Piše Jelena Veljača: Niste krive što sumnjate u sebe, krivo je društvo koje se i dalje čudi jakim ženama

#ellevoice

Piše Karla Horvat: Odbacite norme i - gornji dio kupaćeg!

Piše Karla Horvat: Odbacite norme i - gornji dio kupaćeg!

Cice na sunce

Novi Elle: Prostor sigurnosti, ljepote i - slobode

Novi Elle: Prostor sigurnosti, ljepote i - slobode

#ELLEISHERETOSTAY

Attention

Sadržaj koji želite pogledati sadrži elemente koji mogu imati štetan učinak na maloljetnike. Ako želite spriječiti maloljetne osobe u pristupu takvim sadržajima, koristite program za filtriranje!

Nemam više od 18 godina