Hanna Beširević ne prestaje osvajati svijet svojim fotografskim izražajem. Djetinjstvo provedeno bez vizualnih uspomena navelo ju je na zanimljivu odluku - posvetiti svoj život stvaranju slika koje će obogatiti svijet oko nje. Rođena je u Sarajevu, odrasla u Norveškoj. Sa svojih 18 godina seli se u Pariz, a njezina selidba odražava hrabrost, strast i želju za izražavanjem.
Nakon deset godina rada u srcu Parizu, razvila je izniman portfelj fotografija i filmskih projekata, a njena umjetnost nije ostala neprimijećena - njezine fotografije su krasile prostorije prestižne Milk Gallery u New Yorku, kao i stranice Harper's Bazaara. Hanna je radila s vodećim svjetskim modnim i luksuznim brendovima. Njen kreativni pečat obilježava filmske projekte za renomirane kuće poput Diora, Christian Louboutin Beauté, Louis Vuittona te mnoge druge.
Beširevićeva je ostavila svoj otisak na projektima za 25 Magazin, Mary Katrantzou, Bureau Betak, Mag. Num, Armani... A 2018., hrabro je zakoračila u svijet narativnog filmskog stvaralaštva sa svojim kratkim filmom "Where Are We" za koji je osvojila čak četiri međunarodne nagrade, uključujući priznanje za najbolji kratki film na Festivalu kratkog filma u Ateni te na Festivalu europskog kratkog filma. Ova umjetnica inkarnira spoj kulture, inovacije i vizualnih iskustava. Njezina priča inspirira nas da sanjamo više, stvaramo hrabro i izražavamo se autentično.
U intervjuu donosimo detalje o njezinom stvaralaštvu, pogledu na svijet kroz prizmu njenog viđenja umjetnosti, ali i o sadašnjim i budućim projektima.
Uvijek sam putovala u potrazi za onim što je "tamo negdje vani", ali ono što sam zapravo pronašla bile su sličnosti s onim što već imam. Živeći i krećući se u tako različitim mjestima i kulturama imala sam prilike sagledati stvari o tome odakle dolazim iz nekog sasvim drugog kuta. Počela sam više cijeniti svoje korijene, ako to ima smisla. I to mi je omogućilo da pronađem vlastiti glas koji se odražava i u mom radu. Nekako sam iskrena s načinom na koji stvaram.
Puno se borim s tim da budem zadovoljna pa mi je teško odgovoriti na ovo pitanje. Ali možda se ovaj osjećaj buđenja koji opisujete dogodi kada se malo približim kako bih vizualno objasnio kako izgleda moj unutarnji svijet. Definitivno je prekretnica u mojoj karijeri bila kada sam bila u svojim ranim 20-ima u Parizu. Ulazila sam tek u modnu industriju, što je vrlo teško mjesto za ući i uspjeti. Kažem teško jer su tamo očekivanja od ljepote toliko visoka, viša nego u bilo kojem drugom gradu u kojem sam radila. Otkrila sam da se ljudima sviđa ono što radim i da je moj trud prihvaćen. To me pobudilo da nastavim i definitivno je bio odlučujući trenutak.
Završila sam u modnoj industriji kao montažer modnih filmova u Parizu. Jedan od mojih prvih važnih poslova bio je stvaranje arhivske vizualne baze podataka za Alexandrea de Betaka, genijalnog scenografa modnih pista (Bureau Betak, radio je scenografije za Jacquemus, Viktror&Rolf, Victoria'sSecret, Fendi, Chanel, Dior…).
Uređivala sam sadržaj za njegove povijesne modne scenografije, i radila novi sadržaj za njegove nadolazeće projekte. To mi je omogućilo potpuni pristup showovima i modnim revijama, kao i njegovoj kreativnosti, koja je naprosto fenomenalna. Bilo je to poput oceana informacija i toliko sam toga puno naučila. Rad u modi ima svoju dualnost. Baš kao i ljudi koji stoje iza toga. Najluđi ljudi mogu proizvesti najnevjerojatnije stvari. Dakle, ima puno sanjarenja, ali ima i puno odbijanja s kojima se morate znati nositi.
Očekivanja su velika i postoji mnogo ljudi koji su dio procesa projekta i puno ljudi koji donose odluke. Navigacija i pomaganje u stvaranju vizualnih elemenata koji nalikuju početnoj ideji zapravo je jedna tako sjajna vožnja. Pogotovo na onoj razini gdje se ljudi mogu smatrati "najboljima" u svom području. Ima toliko toga za naučiti i to me jako oduševilo. Također je puna raznih ljudi i fascinantno je kako smo svi završili tamo u baš tom trenutku da stvorimo nešto zajedno.
Svaki put kad radim portrete to ostavi traga na meni. Volim što mogu pokazati ljudima kako ih ja vidim i koliko ih smatram lijepima. Nekako ostaviš malo sebe na svakoj slici. To su projekti u kojima najviše uživam. Jednog me ljeta Chanel zamolio da napravim kratki video slavnih za godišnji filmski festival u Veneciji. Jedna od mnogih slavnih osoba koju sam trebala intervjuirati bila je i Tilda Swinton. Morala sam postaviti pitanja o filmu koji je Chanel digitalizirao i obnovio pod nazivom “Last Year at Marienbad”. Prilika da sjednem s tako nevjerojatnom glumicom i razmijenim njeno mišljenje o filmovima bila je prekretnica. Pomislila sam u sebi "ovo je nešto u čemu stvarno želim sudjelovati jednog dana, na neki veći način".
Bila sam toliko nervozna fotografirajući Keiru Knightly. Morala sam se požuriti s njezinim photo shootingom jer je istovremeno trajalo i snimanje videa za kampanju. Rekla sam joj da pogleda lijevo, a zapravo sam htjela da pogleda desno. Sve što je izašlo iz mojih usta u tom trenutku bilo je "ne, ma na drugo lijevo". Toliko se smijala, govoreći mi da sam presmiješna. Upravo iz toga sam uspjela snimiti stvarno prirodnu fotografiju. Ta me anegdota naučila da budem opuštenija i vjernija sebi. A to vrijedi puno više nego ono što sam htjela da se misli o meni u tom trenutku.
S druge strane Lady Gaga je bila pravi primjer profesionalizma. Ona je s takvom lakoćom i brzinom napravila apsolutno sve što se od nje traži. S njom je to zapravo bio pravi uvid u to da na bilo kojoj razini svoje karijere možeš olakšati život sebi i s ljudima s kojima radiš. Modna industrija može biti brutalna, ali i ne mora.
Prije nekoliko godina imala sam priliku raditi i s Kate Winslet. Kao i uvijek, morala sam biti brza i učinkovita. Ono što sam izvukla iz tog iskustva jest da je ona tako snažna žena koja zna tko je i što želi u životu. Ne želi retuširati svoje fotografije i voli da je portretiraju upravo onako kako izgleda. Danas je to zaista velika kvaliteta u mojim očima.
Glavna je razlika u tome što kada snimate stvari za osobne projekte, puno ste više zaokupljeni pokazivanjem svog, osobnog stajališta. Kada surađujete s brendovima, morate imati na umu proizvod. Ono u čemu najviše uživam je da mogu spojiti ta dva elementa. Često ispadnem iz ove ravnoteže no pokušavam sama sebi reći da je proces važan i da je potrebno uskladiti sve elemente.
Mislim da je ova naša modna industrija puna izazova. Stoga je najbolji savjet koji mogu izvući iz onoga što sam naučila da nastavim i onda kad je stvarno teško. Kroz tu poteškoću moći ćete negdje pronaći svoj glas. I to je, na kraju, jedino po čemu ćete se istaknuti. Vaš će glas izaći na vidjelo kada budete imali najveći izazov.
Radite s prirodnim svjetlom. Pogledajte kako svjetlost reagira na nečijoj koži u različita doba dana i otkrijte koji vam se rezultat najviše sviđa. Zatim pokušajte napraviti seriju unutar tog vremenskog okvira. Čak i kada telefonom snimate video ili fotografije.
Moda uvijek slijedi kulturu. Mislim da su ljudi koji stvaraju kulturu najutjecajniji ljudi u modnoj industriji. Hussein Chalayan je definitivno takav dizajner. Grace Jones zauvijek je promijenila moj pogled na modeling. Jean Paul Goude stvorio je drugu kulturu u svijetu modne fotografije. Moda je brzi lijepi vrtuljak, ali nadam se samo da se sama proizvodnja modnih artikala usporava. Mislim da nove generacije procjenjuju kako nešto ponovno koristiti i to je zapravo stvarno uzbudljivo.
Hvala vam! Jedna sekunda filma je oko 25 fotografija. Film sve oživljava. Dobivamo pokret, zvuk i vidimo svijet potpuno drugačije. To je veći medij koji treba pokušati shvatiti. Veći u smislu da morate surađivati s puno više ljudi, nevjerojatnih voditelja različitih odjela koji imaju svoje ideje i doprinos u udahnjivanju života određenoj priči.
Fotografija je moj vlastiti trenutak u kojem držim fotoaparat u ruci i gledam kroz njega. Uvijek sam bila zadivljena ljudima koji mogu uzeti medij i s njim progovoriti svoje viđenje istine. To je ono što me u početku privuklo ovome.
U stalnoj sam potrazi za više sirove istine u svojim filmskim i fotografskim projektima. Osjećam da nisam još stigla do “onog mjesta”. Potrebno je toliko iskustva i pokušaja i pogrešaka. Ali izazovno je i stalno me drži da idem dalje.
Uvijek se ugodno iznenadim. Toliko je lijepo kada netko stvarno razumije što pokušavam reći. To mi daje veliki motiv da nastavim dalje.
Teško je kad se moraš boriti za svoje ideje. Ponekad se osjećate kao da ste potpuno sami. Postoji prekrasan citat Henrika Ibsena: "Najjači čovjek na zemlji je onaj koji stoji najviše sam."
Storytelling. Voljela bih da mogu ispričati što više priča i to u oba medija. Inspirativni trenuci istine koji vas pogađaju ravno u želudac. Koji tjeraju da osjećaš nešto.
Oboje. Nedavno sam dobila curicu i nigdje drugdje je nisam htjela odvesti nego na dalmatinsku obalu. I to u mjesto odakle je moja baka. Tako da provodi vrijeme sa svojom prabakom. Ovdje smo već četiri mjeseca i zaista je nevjerojatno. Uspjela sam snimiti jedno izuzetno zabavnu kampanju za predivan hrvatski brand A'MARIE dok sam ovdje i nadam se da ću učiniti još nekoliko stvari. U svakom slučaju, uživamo.
Sadržaj koji želite pogledati sadrži elemente koji mogu imati štetan učinak na maloljetnike. Ako želite spriječiti maloljetne osobe u pristupu takvim sadržajima, koristite program za filtriranje!